Dostupni linkovi

Parlament bio isključivo servis Vlade


Vuk Maraš, direktor transparentnosti i konflikta interesa Mreže za afirmaciju nevladinog sektora

U Intervjuu za RSE Vuk Maraš, direktor transparentnosti i konflikta interesa Mreže za afirmaciju nevladinog sektora, između ostalog, komentariše efikasnost rada crnogorskog parlamenta i poslanika, izostanak izbora predsjednka parlamenta na konstitutivnoj sjednici, kontrolnu funkciju Skupštine i o tome koje će sve oblasti rada parlamenta kontrolisati MANS u narednom periodu.

RSE: Gospodine Maraš, po prvi put crnogorski parlament nije izabrao predsjednika na konstitutivnoj sjedinici zbog spora unutar vladajuće koalicije. Koja se poruka takvim postupkom šalje građanima?

Maraš: Naime, poruka koju su i ovaj put poslali predstavnici parlamenta je svakako loša. Tokom 23. saziva Skupštine dešavalo se često da se probijaju rokovi, da se probijaju dogovori, da se ne poštuju zakonske procedure što je slalo u kontinuitetu lošu sliku crnogorskim građanima sa čime smo mislili da je konačno završeno i da ćemo ovaj saziv početi mnogo efikasnije da radimo, međutim, pokazalo se da prilikom prve sjednice niti je izabran predsjednik, niti je izabran administrativni odbor što je bila jedna dobra praksa, već su zbog unutrašnjih partijskih pitanja i nemogućnosti da se na vrijeme dogovore oko resora faktički prva sjednica je bila potpuno obesmišljena, osim što su verifikovani mandati poslanika. Šta više, smatramo da je bilo mnogo bolje da se poslanici vladajuće koalicije da se dogovore oko resora i oko kadrovskih pitanja i da tek onda nakon što postignu makar osnovni dogovor da bi se Skupština mogla kvalitetno konstituisati da onda sazovu sjednicu parlamenta, izaberu predsjednika parlamenta administrativni odbor i sprovedu sve ono što imaju za obavezu kasnije.

RSE: Nakon posljednjih izbora u parlamentu imamo situaciju po prvi put da pojedinačno imamo više partija koje pripadaju vladajućoj koaliciji nego opoziciji 4 : 3, ako na kratno izuzmemo albanske nacionalne partije. Koliko je to po vama dobro za demokratske procese i kvalitetan rad parlamenta sučeljavanjem mišljenja u naredne četiri godine?

Maraš: Problematično je gledati sastav parlamenta s aspekta partija. Mnogo je važnije gledati kakav će biti sastav poslaničkih klubova, odnosno koliko ćemo njih imati. Jer bukvalno svaka diskusija u parlamentu, odnosno vrijeme predviđeno za raspravu crpi se upravo iz toga koliko poslanički klub ima na raspolaganju. Naime, za očekivati je da će u novom skupštinskom sazivu jedan poslanički klub biti DPS zajedno sa Hrvatskom građanskm inicijativom što je bilo tokom 23. saziva, da će drugi klub poslanika vladajuće koalicije biti SDP i da će Bošnjačka stranka formirati treći vladajući klub poslanika vladajuće kaolicije. Sa druge strane, nesporno je da će i opozicija imati tri poslanička kluba, to su ove tri opozicione partije koje su osvojile mandate u parlamentu Crne Gore i sa druge strane, realno je očekivati da će biti formiran i taj sedmi klub albanskih partija što bi nas negdje, ako izuzmemo Albance, dovelo do praktično istog stanja kao i u prethodnom parlamentu gdje bismo imali neki odnos 3 : 3 u poslaničkim klubovima, odnosno on bi čak bio ravnopravniji u odnosu na prethodni parlament jer je vladajuća koalicija imala samo dva poslanička kluba naspram više njih iz opozicije posebno pred sam kraj 23. saziva. Koliko će to uticati na sam kvalitet rasprave to je veoma diskutabilno. Svakako je da vladajuća koalicije ima više vremena za raspravu u odnosu na opoziciju, ma kako bio konfigurisan sam parlament, međutim, vladajuća koalicija do sada u 23. sazivu uopšte nije koristila to svoje pravo već je najveći dio minutaže za diskusije vladajuća koalicija prepuštala opoziciji, iz razloga što je jedan vjerovatno dobar dio poslanika uopše nije bio spreman za raspravu. Na kvalitet same rasprave najviše će uticati najvjerovatnije teme koje će biti ponuđene poslanicima za raspravu i naravno odnos poslanika prema tim temema, da li će se pridržavati onoga što je na dnevnom redu ili će kao što je do sada bio slučaj najviše skretati sa dnevnog reda u potpuno druge priče koje sa dnevnim redom i nemaju baš velike veze.

RSE: U ranijem periodu vi ste oštro kritikovali rad i efikasnost parlamenta iznoseći podatke iz istraživanja koja su se odnosila, između ostalog, na aktivnost poslanika. Odgovor na te kritike od strane parlamentaraca je bio da se aktivnost poslanika ne može mjeriti samo javljanjem u plenumu već i ostalim aktivnostima koje se odvijaju iza javne scene. Jesu li u pravu ili vaše kritike i dalje ostaju?

Maraš: Kritike MANS-a definitivno ostaju i negdje smo u toku našeg rada utvrdili da su te kritike apsolutno opravdane i da su identične tom stanju u parlamentu. Naime, poslanici vladajuće koalicije jesu kritikovali MANS-ova istraživanja iz razloga što su navodili da poslanici rade i mimo plenuma, međutim, tokom toga su prenebregavali činjenicu da se u MANS-ovim izvještajima takođe nalazi kompletna statistika vezano za rad odbora, gdje je moguće vidjeti koliko su ti poslanici radili i na odborima. Međutim, problem nije bio u metodologiji i sadržaju izvještaja, već je problem bio isključivo u tome što neki poslanici nijesu radili što je bilo evidentno i što taj nerad nije mogao opravdati bilo čime drugim već pokušajem da se kritički, osvrćući se na naše izvještaje, negdje pokuša smanjiti odgovornost tih poslanika za sopstveni nerad i za veliku količinu novca, plata, naknada i ostalih beneficija primili u parlamentu za taj period. Sa druge strane, slažemo se da parlament sam po sebi zahtijeva i jedan dodatan angažman poslanika, to jest čitanje zakona, upoređivanje prakse iz regiona, odnosno zemalja EU, što bi poslanici najčešće zbog uslova trebalo da rade kući, međutim i tu smo imali brojne probleme iz razloga što jedan poslanik ponese materijale da se priprema kući za raspravu o nekoj temi, upoređuje međunarodnim standardima praksom iz regiona, a potpuno je logično da taj njegov rad i trud rezultira upravo uzimanjem učešća u raspravi bilo na plenarnoj sjednici ili na sjednicama odbora ili na kraju da taj poslanik podnese amandman na neki tekst zakona i samim tim da svoj doprinos usvajanju što boljeg zakona.

Smatram da je mnogo bolje na mjestu šefova klubova vidjeti zašto stvari ne funkcionišu unutar njihovog kluba i zašto ti poslanici ne uzimaju učešće u raspravi, a imaju platu svakog mjeseca, nego da se kritički osvrću prema nečemu što apsolutno prezentuje tačne podatke koji su relevantni i zasnovani na jednoj metodologiji koja se ne koristi samo u Crnoj Gori već i u mnogim drugim zemljama.
U praksi smo imali situaciju da najveći broj poslanika uopšte nije podnosio amandmane, nije se uključivao u rasprave na plenumu, odnosno odborima, što je najveći broj poslanika iz vladajuće koalicije i da ovo jasno govori da poslanici nijesu imali bilo kakav rad van scene jer da su radili bilo što van scene to bi se momentalno reflektovalo na njihov rad u parlamentu, imali bi mnogo veće indekse aktivnosti. Takođe, izjašnjenje poslanika da naše kritike ne stoje smatram da je mnogo bolje na mjestu šefova klubova vidjeti zašto stvari ne funkcionišu unutar njihovog kluba i zašto ti poslanici ne uzimaju učešće u raspravi, a imaju platu svakog mjeseca, nego da se kritički osvrću prema nečemu što apsolutno prezentuje tačne podatke koji su relevantni i zasnovani na jednoj metodologiji koja se ne koristi samo u Crnoj Gori već i u mnogim drugim zemljama.


RSE: Tokom protekle sedmice se govorilo i o mogućnosti formiranja posebnog Odbora za borbu protiv korupcije. Koliko bi parlament mogao pomoći u borbi protiv ove pojave i smatrate li da je realno da vladajuća koalicija formira taj odbor?

Maraš: Vladajuća koalicija je svakako još u decembru 2007. godine usvojila rezoluciju u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala zajedno sa glasovima poslanika, opozicioni partner je rezoluciju usvojio jednoglasno i usvajanjem te rezolucije obavezali su se da će osnovati posebno radno tijelo parlamentaraca koje će se baviti borbom protiv korupcije. Tako da je to nesporno da je to obaveza parlamenta, a ne bilo čija dobra volja. Sa druge strane, poslanici vladajuće koalicije, smatramo da zaista i hoće ispuniti tu svoju obavezu ne zato što postoji u parlamentu politička volja za borbu protiv korupcije, već zbog brojnih pritisaka, prvenstveno iz zemalja EU i samog procesa integracije Crne Gore u evropske strukture da se poveća borba protiv korupcije i da se konačno prezentuju konkretni rezultati što se za sada nije dešavalo. Jasno je da Skupština osnuje radno tijelo vjerovatno bi se desilo da kao što su i ranije osnivali radna tijela to radno tijelo se samo osnuje i ništa više se ne desi gdje upravo leži i naš budući zadatak, a to je da kada se osnuje to tijelo i profunkcioniše i da da neke konkretne rezultate koji će biti utemeljeni prvenstveno na kontrolnoj funkciji kojeg parlement ima, a kasnije i na nekim konkretnim nalazima te komisije odbora ili kako god parlament odluči da je nazove.

Najbolji primjer ovoga što sam govorio, odnosno neuspješnog rada kontrolnih radnih tijela parlamenta jesta svakako Komisija za praćenje postupaka privatizacije koja je donesena kao posljedica interpelacije o privatizaciji u parlamentu ta komisija je osnovana i izabrani su njeni članovi, a predsjednik komisije gospodin Sekulić iz DPS-a je formalno izabran na tu funkciju i ta komisija od svog osnivanja pa više od godinu dana nije imala ni jednu jedinu tematsku sjednicu posvećenu ugovorima o privatizaciji, javnosti postupka privatizacije i njegovoj transparentnosti, već su se i na to malo sjednica što su imali, bavili isključivo proceduralnim pitanjima što znači da ta komisija postoji na papiru, a ne daje ama baš nikakve rezultate. Da bismo spriječili da se to ponovi sa Komisijom za borbu protiv korupcije koju parlament mora da osnuje. Mi ćemo prvenstveno podnositi inicijative vezane za konkretne slučajeve i tražiti od parlementa da preduzme neke konkretne aktivnosti kako bi se ti problemi prevazišli, ali sa druge strane svakako ćemo pratiti kompletno rad te komisije i davati podatke ne samo o radu poslanika, članova rada te komisije, već i svim nedostacima u budućem radu tog tijela. Sa druge strane parlament je i do sada mogao, da je postojala politička volja da se izbori, makar u jednom određenom dijelu sa korupcijom, naime, parlament ima kontrolne mehanizme i korišćenjem mehanizama, parlament može dati nemjerljiv doprinos suzbijanju korupcije, ali uz preduslov da postoji politička volja, što do sada nije bio slučaj.


RSE: U kojoj mjeri je parlament iskoristio kontrolnu funkciju nad drugim državnim institucijama, prije svega nad Vladom, odnosno, koliko je po vama tačno mišljenje da je parlament više bio servis nego kontrolor crnogorske Vlade?

Za skoro tri godine otkako je usvojen, odnosno otkako je stupio na snagu novi Poslovnik Skupštine parlament nije organizovao nijednu parlamentarnu istragu samo nekoliko puta je koristio institut kontrolnog saslušanja i to više informativnog karaktera...
Maraš:
Naime, svugdje u svijetu parlament pored toga što je vrhovna zakonodavna institucija jedne države on predstavlja i kontrolnu instituciju takođe. U Crnoj Gori to do sada praktično i nije bio slučaj. Naime, problem kod naših poslanika jeste što oni ili ne razumiju ili ne žele da razumiju što je to kompletna uloga crnogorskog parlamenta koja pored zakonodavne upravo uključuje i kontrolnu funkciju. Crnogorska skupština ne samo što ima obavezu za uspostavljanje radnog tijela za borbu protiv korupcije koje smo pomenuli, već na raspolaganju ima brojne kontrolne mehanizme koje do sada nijesu koristili ili su ih koristili u veoma malom obimu. Za skoro tri godine otkako je usvojen, odnosno otkako je stupio na snagu novi Poslovnik Skupštine parlament nije organizovao nijednu parlamentarnu istragu samo nekoliko puta je koristio institut kontrolnog saslušanja i to više informativnog karaktera nego što je institut kontrolnog saslušanja dao neke kvalitetne nalaze koji su kasnije upotrebljeni kako bi se izmijenilo zakonodavstvo, odnosno kako bi se neke prakse u ponašanju državnih organ promijenile, a sa druge rad parlamenta i način rada parlamenta jednim dijelom svakako jeste bio nametnut od strane Vlade koja ne samo što nema bilo kakav problem da u parlamentu procesuira zakon bez obzira na njegovu sadržinu, već možemo reći da je Vlada radila takođe potpuno bez parlamentarne kontrole. Brojni problematični zakoni koji su usvojeni u Skupštini jasno su pokazali da vladajuća koalicija u parlamentu samo potvrđuje odluke koje je donijela Vlada bez ikakvog kritičkog osvrta prema tim odlukama. Najbolji svjedok za to jeste način na koji je usvojen Prostorni plan Crne Gore, na primjer, Zakon o izgradnji objekata, ali i zakon koji se odnosi na pomoć bankama za vrijeme krize koji su jasno omogućili da neke grupe, odnosno pojedinci steknu određene koristi pri čemu većina u parlamentu nije uvažila bilo koju kritiku na neke od tih akata niti usvojila ijedan amandman koji bi njegovu sadržinu unaprijedio.

Činjenica da su poslanici vladajuće koalicije koja je u periodu kada je opozicija bojkotovala parlament za samo 58 minuta završili diskusiju od 35 akata među kojima su bili i jedni veoma, veoma važni zakoni za Crnu Goru kao što je Zakon o lukama i neki drugi, dovoljno govori o odnosu parlamenta prema zakonima koje podnosi Vlada i pokazuje najbolje da je parlament za sada bio isključivo servis Vlade koji je od te Vlade zavisio. Ovaj crnogorski svjetski rekord tih parlamentaraca je poslao jednu izuzetno lošu sliku, prvenstveno građanima Crne Gore, a kasnije i institucijama i samoj Evropskoj uniji o tome da parlament nije svakako ozbiljan i da ne obavlja taj kritički dio svoje funkcije već samo procesuira zakone koje podnosi Vlada isključivo kao jedna fabrika zakona što parlament svakako ne bi smio da bude.

RSE: Posljednja inicijativa MANS-a odnosi se na inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona o primanjima i zaradama javnih funkcionera. Koji su to ključni argumenti zbog kojih taj zakon treba oboriti i očekujete li da će Ustavni sud prihvatiti vaše obrazloženje.

Maraš: Zakon o zaradama državnih i javnih funkcionera svakako je bio jedan od klasičnih primjera kako su poslanici koristeći svoje ovlašćenja omogućili samima sebi da nakon odlaska u penziju steknu brojne beneficije koje nemaju ostali građani Crne Gore. Taj zakon ravnopravno tretira državne i javne funkcionere u svim djelovima osim kada se radi o penzijama jer beneficirane penzije imaju samo državni funkcioneri, ali ne i javni što je u principu i prva diskriminacija tog zakona jednih u odnosu na druge funkcionere. Sa druge strane, građani Crne Gore imaju potpuno drugačije ustanovljenu zakonsku penzionu politiku što predstavlja diskriminaciju broj dva. Građani u odnosu na državne funkcionere nemaju jednak tretman. To su dvije stvari koje Ustav Crne Gore apsolutno zabranjuje. Ustav Crne Gore pod broj jedan garantuje jednak tretman svih, a pod broj dva zabranjuje bilo kakav oblik diskriminacije po bilo kojem osnovu. Taj zakon pravi brojne druge diskriminacije od kojih je bitno pomenuti samo neke, a to je, na primjer, razlika u iznosima penzija. Prosječni građani u Crnoj Gori ostvaruju svoje penzije na osnovu Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju, dok državni funkcioneri po Zakonu o sopstvenim zaradama i drugim primanjima ostvaruju pravo na mnogo, mnogo veće penzije, pri čemu se upravo ta razlika u penzijama isplaćuje ne iz Fonda PIO već iz državnog budžeta Crne Gore što je faktički da poslanici, odnosno ostali državni organi i funkcioneri nastavljaju da primaju jednim dobrim dijelom svoju platu iz budžeta Crne Gore, iako su otišli u penziju. Smatramo da Ustavni sud ovdje ne smije zanemariti činjenicu brojnih diskriminatorskih odredbi kada je penziona politika u pitanju, ali i to da se svi građani iovdje nijesu tetirali ravnopravno i zaista očekujemo od Ustavnog suda da će ovaj put poništiti kompletan taj dio zakona koji se odnosi na njegovu penzionu politiku kako bi stvarno u Crnoj Gori svi građani imali jednak tretman pred zakonom i Ustavom.

RSE: Nad kojim oblastima rada i djelovanja poslanika i parlamenta ćete sprovoditi monitoring u narednom periodu?

Maraš: Jedan od prioriteta MANS-a u narednom periodu biće sprovođenje Zakona o slobodnom pristupu informacijama u Skupštini Crne Gore jer je praksa do sada pokazala da Skupština apsolutno ne poštuje ovaj zakon. U praksi dvije i po godine nijesmo uspjeli da dobijemo nijedan relevantan dokument Skupštine, iako nam to zakon omogućava pri čemu je Skupština najčešće krila podatke kolike su plate, beneficije, sva ostala primanja poslanika, ali i sve druge stvari vezane iz svog djelovanja. Način trošenja sredstava parlamenta, glasanje poslanika i neke druge stvari koje se odnose na broj delegacija koje su putovale u inostranstvo, njihove putne naloge, hotele i sve ostalo gdje su bili smješteni, odnosno dnevnice za koje su sve to primali. Tako da ćemo se sa jednog aspekta fokusirati na dio povećanja transparentnosti u radu parlamenta. Sa druge strane, poseban aspekt našeg interesovanja biće kontrolna funkcija Skupštine čije je unapređenje svakako potrebno u narednom periodu i to od nas zahtijeva proces evropskih integracija, dok ćemo naravno nastaviti da pratimo rad poslanika i dalje ćemo objavljivati kompletne statističke podatke za svakog od poslanika pojedinačno koliki je bio njegov doprinos u ukupnom radu Skupštine i da li je ta osoba zaradila ili nije zaradila svoju poslaničku platu. Sa druge strane, neki izvještaji će biti dodatno prošireni posebno u dijelu odbora gdje ćemo pokušati da, uvodeći dodatnu statistiku, jednom stavimo zauvijek tačku na kritike poslanika da mi prezentujemo samo ono što oni rade na plenumu, ali ne i na odborima iako je kompletna statistika odbora već i sada bila inkorporirana, počevši od prvog MANS-ovog izvještaja o radu parlamenta, pa zaključno sa ovim posljednjim.
  • 16x9 Image

    Srđan Janković

    Nakon rada u pisanim i elektronskim medijima u Srbiji, Beograd napušta 1999. nakon gašenja ovih medija zbog pritiska tadašnjeg režima i ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Na RSE radi od novembra 1999. godine.

XS
SM
MD
LG