Srđan Dizdarević, dugogodišnji predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava Bosne i Hercegovine, od četvrtka nije više na toj funkciji. Ranije je najavio da će se aktivno uključiti u politički život.
Članovi ove organizacije i predstavnici nevladinog sektora saglasni su da će na tom mjestu biti teško zamijeniti Dizdarevića, jednog od najistaknutijih borca za ljudska prava u BiH. Upražnjeno mjesto predsjednika Helsinškog komiteta privremeno će obavljati Sinan Alić, inače predsjednik Fondacije Istina, pravda, pomirenje iz Tuzle.
Alić: Zbog toga što Upravni odbor nije uspio, ovo nam se drugi put događa, da pronađe ljude koji bi htjeli da prihvate fukciju. Vrlo je malo bilo onih koji su htjeli da prihvate i ovu funkciju, i u tom vremenskom tjesnacu ja sam prihvatio, ali pod uslovom, kako sam i tad rekao i danas ponavljao, da u što kraćem roku koliko je sutra riješimo tu dilemu i pronađemo čovjeka, a tog čovjeka možemo pronaći samo među članstvom Helsinškog komiteta, to je izborna baza.
Alić: Ja zaista smatram da Helsinški komitet treba da vodi neko iz Sarajeva iz puno razloga. Drugo, da to mora biti čovjek koji je posvećen tom projektu borbe za ljudska prava, da je spreman da žrtvuje i neke profesionalne stvari za tu stvar, i da je spreman da prihvati na sebe breme svih napada ove ili one vrste, opravdanih i neopravdanih, koji će se na njega sručiti, praksa je to do sada pokazala. Vidjećemo možemo li pronaći. Mora biti posvećen toj ideji zaštite ljudskih prava, dakle građana.
Sinan Alić
Alić: Nisu ona u ništa boljoj poziciji nego što su bila kad je Helsinški komitet osnovan. Ali Helsinški komitet je sad institucija i adresa koja može da upali signal na uzbunu, da skrene institucijama vlasti gdje se ta ljudska prava krše. Činjenica da oko 5.000 predmeta, možda i više ljudi, je prošlo kroz Helsinški komitet, kroz njegovu stručnu, odnosno pravnu službu. To je nivo jednog srednje razvijenog opštinskog suda u nekoj maloj opštini. Dakle, on je referensna tačka u BiH koja bdije nad ljudskim pravima na području čitave BiH. Kako se reaguje na to na što ukazuje Helisinški komitet, to je sad drugi problem - da li su institucije vlasti na svim nivoima senzibilizirane i prihvataju kompletan nevladin sektor kao partnera, a ne kao nekakvog protivnika, jer boriti se za ljudska prava znači boriti se za konvenciju koja je u Ustavu ove države. Još uvijek, nažalost, to ne važi samo za Helsinški komitet nego za većinu nevladinih organizacija, vlada nije shvatila da je to partner i da zajednički možemo da radimo neke stvari. Ako su ljudska prava i te konvencije ušle u Ustav, onda je u interesu države da se ljudska prava zaštite maksimalno. Helsinški komitet će, nažalost, imati puno posla.
Alić: Sasvim sigurno, to se već vidi ovih dana. Pošto je Helsinški komitet jedna od rijetkih organizacija koja je vršila monitoring svih dosadašnjih izbora, dakle ima kapacitete, ima mrežu, ima asocijaciju nevladinih organizacija koja se tim bavila, i ove godine će to raditi. Ljudi su veća navikli da za neke probleme, osim što šalju CIK-u i ne znam ni ja kome drugom, obraćaju se i Helsinškom komitetu. I to će biti posao dodatni u ovoj izbornoj godini.
Alić: Termin ’helsinški’ koji upotrebljavaju i jedni i drugi nije zaštićen, nije to marka zaštićena, može ga formirati sutra neko u nekoj lokalnoj zajednici. Dakle, tamo je Helsinški odbor za ljudska prava RS, a ovo je Helsinški komitet za ljudska prava BiH. Mi smo registrovani na državnom nivou, naše područje djelovanja je država BiH - i tako se ponašamo. A tamo je Helsinški odbor za ljudska prava RS. Ne može se to zabraniti.
Alić: Mi smo to pokušali na razne načine. Prije osam godina, ili možda čak i 10 - tada je u Upravnom odboru kao potpredsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH sjedio predsjednik i osnivač Helsinškog odbora za ljudska prava RS Branko Todorović - u toj fazi, u tom trenutku mi smo prelagali zajedničke sjednice upravnih odbora, da obadva upravna odbora sačine listu želja i kako mislimo da napravimo krovnu organizaciju - očigledno je to bila iluzija s naše strane - i da se odmah ponudi predsjedniku, i sadašnjem i tadašnjem, Helsinškog odbora RS funkcija u toj nekoj novoj krovnoj organizaciji. Mi nismo nikad uspjeli održati tu zajedničku sjednicu jer tamo ne postoji upravni odbor. Mi smo ponudili svoje viđenje kako, a nismo s druge strane dobili odgovor. I na tu priču smo mi stavili tačku.
Članovi ove organizacije i predstavnici nevladinog sektora saglasni su da će na tom mjestu biti teško zamijeniti Dizdarevića, jednog od najistaknutijih borca za ljudska prava u BiH. Upražnjeno mjesto predsjednika Helsinškog komiteta privremeno će obavljati Sinan Alić, inače predsjednik Fondacije Istina, pravda, pomirenje iz Tuzle.
RSE: Gospodine Aliću, danas ste izabrani za vršioca dužnosti predsjednika Helsinškog komiteta BiH. Zbog čega vršilac dužnosti?
Alić: Zbog toga što Upravni odbor nije uspio, ovo nam se drugi put događa, da pronađe ljude koji bi htjeli da prihvate fukciju. Vrlo je malo bilo onih koji su htjeli da prihvate i ovu funkciju, i u tom vremenskom tjesnacu ja sam prihvatio, ali pod uslovom, kako sam i tad rekao i danas ponavljao, da u što kraćem roku koliko je sutra riješimo tu dilemu i pronađemo čovjeka, a tog čovjeka možemo pronaći samo među članstvom Helsinškog komiteta, to je izborna baza.
RSE: Šta treba da ima predsjednik Helsinškog komiteta da bi naslijedio Srđana Dizdarevića koji je već godinama tu dužnost obavljao jako dobro?
Alić: Ja zaista smatram da Helsinški komitet treba da vodi neko iz Sarajeva iz puno razloga. Drugo, da to mora biti čovjek koji je posvećen tom projektu borbe za ljudska prava, da je spreman da žrtvuje i neke profesionalne stvari za tu stvar, i da je spreman da prihvati na sebe breme svih napada ove ili one vrste, opravdanih i neopravdanih, koji će se na njega sručiti, praksa je to do sada pokazala. Vidjećemo možemo li pronaći. Mora biti posvećen toj ideji zaštite ljudskih prava, dakle građana.
RSE: Helsinški komitet se već 15 godina kontinuirano bavi zaštitom ljudskih prava svih građana BiH. Kolika su danas ta prava građana?
Alić: Nisu ona u ništa boljoj poziciji nego što su bila kad je Helsinški komitet osnovan. Ali Helsinški komitet je sad institucija i adresa koja može da upali signal na uzbunu, da skrene institucijama vlasti gdje se ta ljudska prava krše. Činjenica da oko 5.000 predmeta, možda i više ljudi, je prošlo kroz Helsinški komitet, kroz njegovu stručnu, odnosno pravnu službu. To je nivo jednog srednje razvijenog opštinskog suda u nekoj maloj opštini. Dakle, on je referensna tačka u BiH koja bdije nad ljudskim pravima na području čitave BiH. Kako se reaguje na to na što ukazuje Helisinški komitet, to je sad drugi problem - da li su institucije vlasti na svim nivoima senzibilizirane i prihvataju kompletan nevladin sektor kao partnera, a ne kao nekakvog protivnika, jer boriti se za ljudska prava znači boriti se za konvenciju koja je u Ustavu ove države. Još uvijek, nažalost, to ne važi samo za Helsinški komitet nego za većinu nevladinih organizacija, vlada nije shvatila da je to partner i da zajednički možemo da radimo neke stvari. Ako su ljudska prava i te konvencije ušle u Ustav, onda je u interesu države da se ljudska prava zaštite maksimalno. Helsinški komitet će, nažalost, imati puno posla.
"Stavili smo tačku"
RSE: Hoće li Helsinški komitet imati i više posla budući da nas izbori očekuju u oktobru?
Alić: Sasvim sigurno, to se već vidi ovih dana. Pošto je Helsinški komitet jedna od rijetkih organizacija koja je vršila monitoring svih dosadašnjih izbora, dakle ima kapacitete, ima mrežu, ima asocijaciju nevladinih organizacija koja se tim bavila, i ove godine će to raditi. Ljudi su veća navikli da za neke probleme, osim što šalju CIK-u i ne znam ni ja kome drugom, obraćaju se i Helsinškom komitetu. I to će biti posao dodatni u ovoj izbornoj godini.
Ljudi su veća navikli da za neke probleme, osim što šalju CIK-u i ne znam ni ja kome drugom, obraćaju se i Helsinškom komitetu. I to će biti posao dodatni u ovoj izbornoj godini.
RSE: Na godišnjoj skupštini Helsinškog komiteta najviše se govorilo o tome da postoji Helsinški odbor RS.
Alić: Termin ’helsinški’ koji upotrebljavaju i jedni i drugi nije zaštićen, nije to marka zaštićena, može ga formirati sutra neko u nekoj lokalnoj zajednici. Dakle, tamo je Helsinški odbor za ljudska prava RS, a ovo je Helsinški komitet za ljudska prava BiH. Mi smo registrovani na državnom nivou, naše područje djelovanja je država BiH - i tako se ponašamo. A tamo je Helsinški odbor za ljudska prava RS. Ne može se to zabraniti.
RSE: Ne govorimo o zabranama. Postoji li mogućnost da nađete u nekom budućem vremenu zajedničku platformu, pa da imamo samo jedan Helsinški komitet?
Alić: Mi smo to pokušali na razne načine. Prije osam godina, ili možda čak i 10 - tada je u Upravnom odboru kao potpredsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH sjedio predsjednik i osnivač Helsinškog odbora za ljudska prava RS Branko Todorović - u toj fazi, u tom trenutku mi smo prelagali zajedničke sjednice upravnih odbora, da obadva upravna odbora sačine listu želja i kako mislimo da napravimo krovnu organizaciju - očigledno je to bila iluzija s naše strane - i da se odmah ponudi predsjedniku, i sadašnjem i tadašnjem, Helsinškog odbora RS funkcija u toj nekoj novoj krovnoj organizaciji. Mi nismo nikad uspjeli održati tu zajedničku sjednicu jer tamo ne postoji upravni odbor. Mi smo ponudili svoje viđenje kako, a nismo s druge strane dobili odgovor. I na tu priču smo mi stavili tačku.
