Dostupni linkovi

Način dokapitalizacije Elektroprivrede čudan


Mladen Bojanić

Gost intervjua Radija Slobodna Evropa je predsjednik odbora direktora AD Aktiva Integra Mladen Bojanić koji, izmedju ostalog, govori o špekulativnim, tajkunskim poslovima na crnogorskom tržištu kapitala, efektima nedavnog priliva svježih 120 miliona eura i mogućim motivima vlasti za promjenu modela predstojeće privatizacije Elektroprivrede CG.

RSE: Gospodine Bojaniću, vaš investicioni fond Aktiva Integra je osnovan, reklo bi se, na kraju onog neponovljivog buma na domaćem tržištu kapitala, kada su uporedo rasle cijene i uspješnih i loših preduzeća. Nastupila je kriza, i sve je palo. Da li ste uspjeli da se, u relativno kratkom roku, pozicionirate dovoljno dobro da prergrmite ovu krizu?

Bojanić: Mi nijesmo značajno zastupljeni u Crnoj Gori. Nama je, možda, nekih desetak posto portfelja uloženo na crnogorskom tržištu. Ostatak je uglavnom u regionu: Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina - oba entiteta i Makedonija. Naravno, kupovali smo i nešto nekretnina, obveznica, kako jedne banke, tako i crnogorskih obveznica stare štednje, tako da tu imamo fiksne prinose. Naravno, nijesmo zadovoljni pozicijom jer nam vrijeme nije išlo na ruku. U tom periodu, kada smo krenuli, mi smo dosta dugo i lagano kupovali i čekali niže cijene. Međutim, više od dvije godine cijene su stalno išle na niže tako da nijesmo uspjeli da kupujemo po onim najnižim cijenama. Imamo određeni pad, međutim, nije nešto što nećemo moći da preživimo. Nijesmo opterećeni nikakvim kreditima, nijesmo ulazili u nikakva zaduženja, tako da to što smo novca skupili, samo smo to i koristili. Taj procenat nam je niži nego što je bio na početku, nego novac koji smo skupili. Pored toga, ušli smo transformaciju. Više ne funkcionišemo kao investicioni fond, već kao obično akcionarsko društvo za menadžment poslove i upravljanje nekretninama, tako da smo i u tom dijelu, što se tiče organizacionog nastupa, nastojali da smanjimo troškove. Da pregrmimo ove probleme i krize, i tu smo na nekom nivou, da smo spremni da čim nešto živne, da se i nama otvori puno mogućnost da radimo. Ono što me hrabri je što smo kupili akcije preduzeća koja dobro posluju. Dobar dio tih kompanija isplaćuje dividendu iz Srbije, Hrvatske i Bosne, tako da po tom osnovu imamo neke prihode. Obveznice nam donose fiksne prihode. Nekretnine su u fazi završetka, tako da i tu, od nekih poslovnih prostora očekujemo odredjene prihode. Vjerujem, i siguran sam, da možemo. Mi nijesmo toliko vezani rokom, hoće li kriza proći za pola godine, ili godinu, jer jednostavno možemo sve to da istrpimo, a nadamo se da ćemo uskoro imati i neki rast.

RSE: Četiri investiciona fonda su, krajem maja, italijanskoj kompaniji A2A prodali svoj udio u Elektroprivredi Crne Gore, odnosno nešto više od 15 posto akcija za skoro 123 miliona eura. To je unijelo izvjesnu živost na domaće tržište kapitala. Da li je to dovoljno za definitivan oporavak, ili to ipak može biti smo prolazno poboljšanje?

Bojanić:
Na žalost, čini mi se da to nije dovoljno. Nije dovoljno iz više razloga. Nije dovoljno, jer je novac već potrošen uglavnom na izmirenje dugova, tako da je novca bilo samo par dana. Pored toga, mislim da nije više ni samo pitanje novca. Za neki značajniji oporavak, novac je naravno najvažniji, ali mislim da se mnogo izgubilo povjerenje u tržište kapitala i biće potrebno mnogo vremena i novca da se to koliko-toliko povrati, pa da imamo neku masovnost na tržištu kapitala. Sve je to skopčano sa nekom svjetskom situacijom, svjetskom krizom. U svemu tome, čini mi se, da smo negdje na repu svih tih dešavanja, ali toliko malo tržište da svi ti poremećaji se itekako brzo poznaju i kod nas.

RSE: Upravo kada govorite o razduživanju fondova. Mogle su se, u prethodnom periodu, čuti ocjene da će ulazak 123 miliona svježeg novca blagotvorno djelovati na bankarski sistem u Crnoj Gori, međutim, naknadno se ispostavilo da će to biti korisno, prije svega, za Prvu banku kojoj, čini se, fondovi najviše duguju, a koja se kod države zadužila sa 44 miliona eura. Da li postoji mogućnost da se na kraju sve svede na razduživanje fondova kod Prve banke, odnosno, njeno razduživanje kod države, i punjenje državnog budžeta.

Na kraju će se sve svesti na to da će najveću korist imati Prva banka, a možda u svemu tome treba tražiti i motive, jer mi je ostalo nejasno zašto se promijenio model privatizacije kako je bilo najavljeno, odnosno kako se krajem godine govorilo, da će samo biti dokapitalizacija Elektroprivrede.
Bojanić:
Sam način dokapitalizacije, odnosno prodaje dijela Elektroprivrede mi je bio čudan. Potpuno je jasno, i to niko ozbiljan ne može da ospori, da je najjednostavniji i najbolji metod oporavka Elektroprivrede čista dokapitalizacija bez prodaje bilo kog dijela imovine, jer jednostavno, kad nešto hoćete da oporavite, uložite sredstva i sasvim je logično da sav taj novac ide na račun te firme, a onda se on koristi za dalje planove. Na kraju će se sve svesti na to da će najveću korist imati Prva banka, a možda u svemu tome treba tražiti i motive, jer mi je ostalo nejasno zašto se promijenio model privatizacije kako je bilo najavljeno, odnosno kako se krajem godine govorilo, da će samo biti dokapitalizacija Elektroprivrede. Ima još nekih banaka koje su dobile izvjesna sredstva na osnovu potraživanja koja su imali prema investicionim fondovima, ali to je samo manji dio. Ja još uvijek ne vidim nekakvo veliko poboljšanje, ni u bankarskom sistemu, ni na tržištu kapitala, osim onih nekoliko dana koji mi se čini da su bili više na nekakvoj bazi kalkulacija da će to donijeti poboljšanje, pa je nešto malo porasla trgovina i neki blagi optimizam se javio. Sada smo svjedoci da se zadnjih nekoliko dana sve to i vratilo maltene na one cijene od prije prodaje fondovskih akcija Elektroprivrede.

RSE: Zanimljivo je da je pored Atlas Monta, Monete Trenda i Eurofonda, akcije Elektroprivrede trebalo da prodaju i fondovi MIG i HLT koji su u posljednjem trenutku odustali. Da li je to signal da je cijena od 7.1 euro po akciji suviše niska?

Bojanić: Ne znam. Ne bih to mogao tako tumačiti, zato što znam samo informacije iz medija, i koliko sam vidio, fond MIG dao neko obrazloženje, da nije prodao svoj dio zato što su morali da čekaju da tako krupnu odluku donese Skupština akcionara. Nemam razloga da sumnjam da je to pravi razlog zašto su oni odložili prodaju, ili se nijesu mogli dogovoriti. Vidjećemo što će se desiti. A, što se tiče HLT-a, mislim da su oni imali sasvim malu količinu, i vjerovatno nije bila naročito interesantno ni kupcu, a ni njima to nije nešto mnogo značilo.

RSE: Kako će se ova transakcija odraziti na aktuelni tender za prodaju dijela državnih akcija i dokapitalizaciju Elektroprivrede? Stav manjinskih akcionara je da kupovinom 15 posto akcija italijanska kompanija A2A stiče stratešku prednost nad konkurencijom. Da li to zaista može smanjiti broj kvalitetnih ponuda?

Bojanić: Moram da kažem da mi je jako čudno sve to što se dešavalo oko dokapitalizacije Elektroprivrede. Nijesam direktno učestvovao, niti smo imali akcije, pa i nijesmo bili oko toga mnogo angažovani. Bile su neke oprečne informacije oko svega toga. Vidimo da je već dva puta produžen tender. Šta će se sve izdešavati ne znam. Meni je informacija koju sam čuo ili pročitao vrlo zanimljiva, jer italijanski investitor, bar je tako govoreno, zainteresovan za prenos, odnosno postavljanje podmorskog kabla između Italije i Crne Gore, i moguće je da je njima interes za kupovinu 15 posto akcija Elektroprivrede, bio više u tome da na taj način nadju prostor za bolji, brži ili jednostavniji dogovor sa Elektroprivredom. Da li će sve to uticati i na ostale kupce, odnosno zainteresovane da odustanu, ne znam. Koliko vidim, ili još uvijek nije definisano, ili ja ne znam što sve treba da ispuni budući kupac u narednih pet godina, pa da dođe u situaciju da otkupi ostatak državnih akcija, kako bi mogao da postane većinski vlasnik. Dosta nejasna situacija je i oko KAP-a. Objavljena je informacija da je Vlada pomogla, i da će pokušati da spasi KAP. Vidjećemo šta će se desiti. U svakom slučaju, smatram da je taj odnos između KAP-a i Elektroprivrede mnogo važniji nego da li je neko vlasnik deset ili 15 posto akcija. Ako bih ja eventualno bio u prilici da savjetujem nekoga, radije bih se pozabavio time da vidim kakav će biti odnos izmedju KAP-a i Elektroprivrede, nego da li je neko vlasnik 15 posto akcija.

RSE: Kako generalno ocjenjujete domaće tržište kapitala sa aspekta transparentnosti, kontrole i zakonske regulative?

Bojanić: Što se tiče infrastrukture: tehničke i zakonske, ona je prilično dobra. Mi smo 2002., 2003. kada je počelo tržište napravili dosta dobru infrastrukturu i tehničku i zakonsku. Medjutim, čini mi se da se onda negdje stalo. Imali smo euforično tržište, cijene su rasle sve do 2007. godine, i čini mi se da od tada nije ništa bitno uradilo. Ostao je i dalje dosta loš nadzor. Ja sam i ranije bio nezadovoljan. I sad sam nezadovoljan samim načinom funkcionisanja nadzora i regulative na tržištu kapitala u dijelu implementacije. Zakonska i nije loša, uvijek treba i poboljšavati, ima prostora, ali čini mi se da puno puta nije ispoštovano ono što je napisano u zakonskim normama i naravno tu je neko ko bi trebalo da najveću odgovornost snosi za sve to, a to je Komisija za hartije od vrijednosti. Međutim, ne treba osloboditi krivice ni učesnike tržišta kapitala, jer oni imaju prostora u dijelu nekog samoregulatornog tijela odnosno organizacije, a ne zaboravimo da i na papiru postoje unazad nekoliko godina formirano Udruženje brokera i dilera Crne Gore, a formiraju se i udruženja investicionih fondova. I na njima je takođe odgovornost da neke stvari spriječe koje ne bi trebalo da se dešavaju.

Mi smo bili svjedoci da ni po pitanju njihove unutrašnje kontrole, dogovora nikada nijesam čuo da su bilo što nekome zamjerili, nekome od fondova ili javno rekli, upozorili nekoga da to ne smije da radi. Čini mi se da su samo postojali zbog nekih uskih interesa...
Međutim, ja nikada nijesam čuo, a siguran sam da se nije ni desilo da je Udruženje brokera na nekom svom novou neke svoje kontrole sprječavalo, upozoravalo ili radilo nešto da se bilo kakva zloupotreba spriječi ili bar neku preventivu odradilo, a naravno ni investicioni fondovi. Mi smo bili svjedoci da ni po pitanju njihove unutrašnje kontrole, dogovora nikada nijesam čuo da su bilo što nekome zamjerili, nekome od fondova ili javno rekli, upozorili nekoga da to ne smije da radi. Čini mi se da su samo postojali zbog nekih uskih interesa, njihovih dogovora oko ove eventualne prodaje da se tu možda nađe neki dogovor među njima da bi zajednički prodali, a ne u nekoj kontroli, nadzoru tržišta jer oni bi trebalo da budu projektanti. Komisija ulazi zadnja, ali sticajem okolnosti, odnosno takvim razvojem situacije da kada nemate nikoga ko se ozbiljnije bavi kontrolom imate Komisiju za hartije od vrijednosti koja to mora da prati. Imamo tu i problem dvije berze, jer i berza ima dovoljno prostora, odnosno mora da ima dovoljno prostora da izvrši kontrolu i nadzor. Jedna je nešto i pokušavala da napravi, međutim, nije imala nikakvu podršku od strane komisije i naravno, svako ide tamo gdje mu je lakše, gdje mu je manja kontrola.

RSE: Eurofond koji kontroliše biznismen Veselin Barović je prije nekoliko dana za 320 hiljada eura kupio akcije HTP Mimoza po cijeni od oko 15 eura, što je skoro četiri puta veća cijena od tržišne. Akcije su kupljene od kompanije "Komersa" čiji je jedini vlasnik opet Barović. Iako je ovo bilo moguće jer se realizovalo u takozvanoj blok transakciji, neupućenim građanima ovo djeluje čudno pa se postavlja pitanje da li je i ko ovom transakcijom oštećen, odnosno da li je to u skladu sa svjetskom regulativom i praksom?

Bojanić: Ne djeluje samo neupućenim građanima, nego je i upućenim osobama ova transakcija, najblaže rečeno, bila čudna. Šta se konkretno dešavalo, koji su razlozi ne znam. Niko zvanično ništa nije rekao. Eurofond je imao negdje oko 50 hiljada akcionara. Sada je možda i prepolovljen taj broj, ali sigurno ima nekih 15 - 20 hiljada akcionara. Ako od njih 15 - 20 hiljada akcionara nema nikog da postavi pitanje - šta se dešava s njihovom imovinom, i ako niko od njih nije tražio zvaničnu informaciju ili tražio neku kontrolu, ako Komisija za hartije od vrijednosti koja je nadležna, i kojoj je država povjerila zadatak da kontroliše takve slučajeve, ako i ona (nemam informaciju da je u medjuvremenu nešto ipak preduzeto), nije ništa preduzela, onda stvarno mislim da apsolutno nema potreba da se bilo ko miješa u tu stvar. Ovako, mi sa strane možemo da komentarišemo jeste - nije, međutim, ako niko nije tražio provjeru informacije... Ti su akcionari onda to i zaslužili, koliko god to grubo zvučalo. Ako oni nijesu spremni da kontrolišu i brinu o svojoj imovini - zašto bi se bilo ko drugi tu miješao.
  • 16x9 Image

    Esad Krcić

    Zahvaljujući ranom angažmanu u Radio Beogradu ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Član crnogorskog dopisništva RSE je od 2001. Pisao je za CG Ekonomist, a realizovao je i niz radijskih i TV projekata.

XS
SM
MD
LG