Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Registrovane značajne klimatske anomalije


Ilustrativna fotografija
Načelnik analitike i prognoze crnogorskog Hidrometeorloškog zavoda, Branko Micev, u intervjuu za RSE govori o klimatskim promjenama, njihovom uticaju na ljudski organizam i proizvodnju hrane, kao i o mogućnosti potapanja priobalja, uslijed porasta nivoa mora.

RSE: Gospodine Micev, o klimatskim promjenama se govori već godinama. Da li se stvarno dešava nešto neobično i opasno, ili se radi o prirodnom procesu koji samo iz ljudske mikro-perspektive izgleda kao nešto vanredno?

Micev:
U posljednjih dvadesetak godina, na području Crne Gore, u okviru državne Hidrometeorološke službe su registrovane značajne klimatske anomalije, koje daju indikacije da postoje klimatske anomalije, odnosno, klimatske promjene na lokalnom nivou. To je ono što je egzaktno izmjereno, i tu nema govora da se ne radi o anomalijama. Međutim, kakvo je porijeklo ovih anomalija, to treba da se utvrdi. Da li su one posljedece antropogenog faktora, ili se radi o procesima takozvanih astronomskih razmjera. Zapravo, promjene klime su astronomski faktori, ali su to promjene na duge vremenske staze. Ono što se kod nas dešava, to su kratke vremenske staze od promjena na deset, dvadeset godina, i nijesu posljedica astronomskih promjena, nego se osnovni uzrok traži u dejstvu antropogenih faktora, odnsno, da je uzrok proizvod industrijskog doba.

RSE: Šta se podrazumijeva pod pojmom "klimatske promjene"? Da li se radi o promjeni klime u smislu presjeljenja tipova klime? Na primjer da područja sa subtropskom klimom, kao što je u južnom dijelu Crne Gore, recimo, dobiju tropsku klimu, ili se ipak radi on nečem drugom, odnosno, pojačavanju ekstrema, i nestajanju blagih prelaza u promjeni vremenskih prilika?

Micev: Moram da priznam da je pitanje odlično. "Klimatske promjene" je malo nesrećan prevod, jer to znači da se jedan klimatski tip zamjeni drugim klimatskim tipom. A, klimatsko stanje je nešto što je određeno prosjekom, obično na tridesetogodišnji period. Možemo da kažemo da je došlo do klimatske promjene, kada jedan klimatski tip bude zamijenjen drugim. Ako kod nas postojeća klima bude zamijenjena drugim klimatskim tipom, dokaz za to će biti biljni pokrivač, vegetacija. Određene vrste biljaka će nestati, a nove ćemo imati. To znači da je klima promijenjena. Zapravo, u ovom trenutku u toku je radnja koju nazivamo klimatskom promjenom. Ja veoma često koristim termin "klimatske anomalije". U svjetskoj litaraturi se to koristi, i to bi bilo nešto, što je za nas prihvatljivije, i zapravo, više odgovara činjenicama. Mi ćemo i dalje imati u prosjeku isti klimatski tip, ali u tom klimatskom tipu nećemo imati tropske uslove. Tropska klima će ostati tamo gdje i pripada. Ovdje ćemo imati i dalje subtropsku klimu, klimu umjerenih širina, ali ćemo u tom klimatskom tipu imati izražene klimatske vrijednosti koje će povremeno na kratko podsjećati na tropsku klimu, odnosno, na nešto što bi nazvali "polarna kilma". Kada nas zahvati hladan polarni talas sa sjeveroistoka Evrope, čitav kontinent će biti okovan "ledenim" temperaturama. Situacija od prošle, ili pretrpošle godine, kada je Evropa bila pod niskim temperaturama, pa kada je bila kriza sa gasom iz Rusije ( bilo je -20 stepeni u čitavoj Evropi), je ono čega nećemo ni mi biti pošteđeni takvih. Znači, ne klimatske promjene, već klimatske anomalije. Ili, isti klimatski tip, ali sa naglašenim i učestalim ekstremnim pojavama koje svakako neće proći bez posljedica, jer jedan ekstremni talas može da uništi neku poljoprivrednu kulturu u čitavoj Evropi. Samo jedan hladan talas, i to je dovoljno za tu godinu. Zatim jedan toplotni talas... Na stotine umrlih je bilo kada je prošle godine zahvatio južni dio Evrope. Bilo je na stotine nesrećnih slučajeva zbog toplotnog talasa sa ekstremno visokim temperaturama koji je bio iscrpljujući za ljudski organizam, i svakako pri razmatranju velikih klimatskih anomalija, u prvom redu je bezbjednost građana, a u drugom vodeni resursi i poljoprivredna proizvodnja.

RSE: Ne treba očekivati da će se, za neku godinu, u Crnoj Gori uzgajati banane, medjutim, doći će do promjena u proizvodnji hrane, odnosno poljoprivredi?

Micev:
Svakako. Promjene će nastati, ali proces proizvodnje hrane nije toliko fiksan i bez mogućnosti da se adaptira u postojećim uslovima. Proizvodnja hrane mora da prati i klimatske promjene. Tu će genetički inženjering vjerovatno dati najveći doprinos u prilagođavanju, jer svakako stručna lica, država, ministarstva određena za takav vid proizvodnje, treba da intervernišu u smislu savjetodavnih usluga, i planiranja prostora, odnosno, planiranja - šta i gdje će se uzgajati. Tako da ne treba na svoju ruku čovjek da krene u ozbiljnu poljoprivrednu proizvodnju, a da pri tom nije konsultovao klimatsko stanje tog regiona, i klimatske promjene koje se očekuju. Jedan region može da ima klimatsku pretpostavku za određeni ritam proizvodnje, ali ako je velika vjerovatnoća da se u toku određene klimatske staze pojavi mraz koji traje samo dva dana, on će da uništi tu proizvodnju. Ako 99,9 posto vremenskog perioda imate odlične klimatske uslove, džabe vam je, ako je samo 0.1 procenat bio pod ledenim temperaturama, a što ćemo imati prilike da osjetimo.

Stručan, a ne politički problem


RSE: Kako se klimatske promjene odražavaju na zdravlje ljudi? Da li uopšte postoje studije o uticaju klimatskih promjena na ljudski organizam?

Micev: Postoji istraživanje u okviru Svjetske zdravstvne organizacije i Svjetske meteorološke organizacije. To su ipak, uglavnom obrađeni vremenski uticaji na ljudski organizam, znači trenutno vremensko stanje. Klimatske promjene nijesu za sada toliko istraživane, ali svakako u okviru tih klimatskih promjena imaćemo svakodnevna istraživanja vremenskog uticaja na ljudski organizam. Neophodno je raći, da vremenski uticaji determinišu ponašanje i način života ljudi. Tako da ne može ljudska aktivnost, ili ljudsko zdravlje da bude nezavisno od meteoroloških uslova. Itekako je utvrđena ta jaka veza. Ona postoji između zdravlja ljudi i klimatskih vremenskih uslova. U okviru tih klimatskih promjena, mi ćemo imati promjenu učestale ekstremne situacije koje će svakako naš organizam dovoditi na neki iscrpljujući nivo, tako da ćemo biti češće izloženi nekim "stresnim" situacijama za nas. Nekada nijesmo ni svjesni da smo izloženi takvim situacijama, ali ih organizam osjeća. Vazdušni pritisak, pa nagla promjena vazdušnog pritiska i nama nije dobro, a nijesmo svjesni da postoji nešto što mi ne vidimo, a organizam to itekako dobro vidi i osjeća.
Zgrada Hidrometeorološkog zavoda Crne Gore

RSE: Dvadeseti vijek je obilježilo industrijsko zagađenje, obimne emisije štetnih gasova, uništavanje šuma. To se uglavnom pominje kao uzročnik klimatskih promjena. Kjoto protokol o smanjenju emisije gasova potpisale su 84 zemlje svijeta još '97. godine, ali čini se da nijesu postignuti značajniji rezultati. Da li je čovječanstvo zakasnilo, odnosno da li je šteta napopravljiva?

Micev:
Nikad nije kasno, zato što atmosferu treba posmatrati kao jedan organizam. Ako se prestane sa emisijom loših gasova, onda će atmosfera svojim mehanizmima sebe da očisti, a postoji način kako se to radi. Međutim, do Kjoto protokola nikakvih obaveza države nijesu imale. Mogle su koliko god su htjele da emituju ove štetne gasove, ali taj Kjoto protokol daje više jednu političku dimenziju ovom problemu. Ovo je prije svega stručan, a ne politički problem. To je zapalo u ruke političarima, i dobilo tu političku dimenziju, a koliko je "nesrećan" - pomenuću da nakon Kjoto protokola određeni vremenski period, najveće ekonomske sile nijesu potpisale taj sporazum, a nakon Kjoto protokola, tadašnji premijer Australije, kada su ga pitali novinari zašto neće da potpiše, rekao je da ne mogu da potpišu, da treba da smanje emisiju zagađujućih materija, a onda će njihova industrija biti ugrožena, a zapošljavanje će se smanjiti. Koliko je to "nesrećno", govori podatak da je tim protokolom, jednoj državi bilo dozvoljeno povećanje emisije zagađujućih materija jer oni zapravo nijesu imali taj limit ispunjen. Oni govore da ne mogu da prekinu emisiju. Ljudi pričaju o toj materiji, a nijesu potpuno svjesni šta to znači. Tako da i sada, nakon potpisivanja Kjoto protokola, ne očekujem da će to značajno da utiče na smanjenje zagađujućih materija, sve dok se "ne naredi" da se ljudi edukuju u tom smislu, da se ta zagađujuća industrija iskorijeni, da se nađu alternativni modeli da se ona iskorijeni. U trenutku kada se ona iskorijeni onda će i atmosfera svojim mehanizmima da se očisti. To je prvenstveno povećana koncentracija ugljendioksida. Kada se prekine emisija sa ljudske strane u atmosferu, onda će atmosfera da deponuje više CO2 u okeane. Okeani su ogromni, džinovski potrošači CO2. Tako da će to ići jednim prirodnim procesom, i kada bi danas prestali da vršimo emisiju zagađujućih materija, mi bi već sjutra imali nešto bolju situaciju.

RSE: Kao vrijeme nestanka leda na Arktiku, do sada su se pominjale razne godine, uglavnom od 2030. do 2080. godine. Međutim, NASA-ini istraživači pominju već 2012. godinu. Kakvi će biti globalni efekti nestanka arktičkog leda, i kako će se to odraziti na naše područje?

Micev: Nestanak arktičnog lega treba posmatrati u dvije dimenzije. Jedna dimenzija, sadašnji trend globalnog otopljavanja, smanjenje leda kao posljedica globalnih klimatskih promjena antropogenog faktora, a druga dimenzija je ta što se mi još uvijek nalazimo u interglacijalno doba astronomskih razmjera, mi se nalazimo u doba kada još uvijek traje otopljenje, odnosno nestanka leda. Veliki procenat zemljine kugle je pod ledom. Otopljavanje ledenog pokrivača bilo bi" normalno" da se dešava jer smo u toj fazi. Prije 18 hiljada godina bilo je zadnje ledeno doba i mi se od tada krećemo u trendu otopljenja, to je normalno.

RSE: Da li bi nestanak tog leda značilo porast nivoa mora, odnosno potapanje određenih priobalnih područja?

Micev: Ako čovjek izračuna zapreminu leda koji će se otopiti i ode u distribuciju ta voda koja se distribuirala u svjetske okeane, onda je za očekivati porast nivoa svjetskih mora i manipuliše se sa podacima jer to još uvijek nije jasno utvrđeno, do 60 centimetara, ali ne treba stvari posmatrati prosto, otopi se led i podići će se nivo vode za 60 centimetara. Šta ako se desi da se poveća proces isparavanja. Ako se poveća proces isparavanja mi ćemo imati umjesto hiljadu, tri hiljade litara vode. Veća količina vode će biti u opticaju, a nivo mora će ostati isti. Tako da je najprostije reći da će se led otopiti, da će nivo mora da poraste i ništa se neće dešavati. Ako se led otopi ta voda će učestvovati u razmjeni u tom kružnom procesu, ona će učestvovati i onda ćemo imati kiše kada im nije vrijeme i imaćemo tamo gdje je nije do sada bilo. To će biti jedan buran proces sve dok se ne spusti temperatura, a kada se ona spusti onda će se taj led vratiti tamo gdje mu je i mjesto.
  • 16x9 Image

    Esad Krcić

    Zahvaljujući ranom angažmanu u Radio Beogradu ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Član crnogorskog dopisništva RSE je od 2001. Pisao je za CG Ekonomist, a realizovao je i niz radijskih i TV projekata.

XS
SM
MD
LG