Dostupni linkovi

Tragovi prijateljstava sa balkanskim piscima


Dušan Karpatsky
Miroslav Krleža, Meša Selimović, Mirko Kovač, Jovan Hristić, Dragutin Tadijanović, Ivan Raos, Miodrag Bulatović, Vlado Gotovac, Predrag Matvejević, Oskar Davičo, Vasko Popa, neki su od pisaca sa Balkana sa kojima se tokom svog polustoljetnog, prevodilačkog rada, dopisivao bohemist i slavist Dušan Karpatsky. Nedavno je u Pragu predstavljena knjiga pisama pod nazivom „Epistolar”, u izdanju zagrebačkog Antibarbarus-a.

Karpatsky u predgovoru kaže da su ga na poseban način vodili hrvatski, srpski, bosansko-hercegovački, crnogorski, a iznimno slovenski i makedonski pisci koje je prevodio. S prvom stranicom djela svakog od njih, upuštao bi se u novu pustolovinu duha, tražeći dodirne točke naših svjetova, piše Karpatsky. U razgovoru, nakon predstavljanja knjige, Dušan Karpatsky otkriva koja su mu, od niza pisama, najdraža.

Karpatsky: Osobno, možda najviše volim tri pisma Dominika Tatarka, pisana slovački. Kada pročitam ta pisma, Dominika vidim pred sobom, sjećam se naših susreta i jednostavno sam ponosan. To mi je bio prijatelj. Iako smo više komunicirali osobno, nego pismima, barem su ta tri pisma ostala kao trag prijateljstva, koje je meni značilo mnogo.

RSE: Cijela jedna povijest u ovoj knjizi je sačuvana. Vidim, Dragi Dušane, Dragi Karpatsky, Poštovani prijatelju, druže Karpatsky…

Karpatsky: Pa da, svi smo bili drugovi u ono vrijeme.

RSE:Danas ljudi vrlo rijetko pišu jedni drugima. Kako ste uspjeli sačuvati sva ta pisma?

Karpatsky: Vrlo sam cijenio te ljude sa kojima sam se dopisivao. Osim toga, ja sam se na neki način, sam pred sobom, pravio važan s kim se ja sve dopisujem. To je bila taština, nepriznata, koju ada javno priznajem - moja taština. Družio sam se sa Krležom, družio sam se sa nobelovcem Sajfertom, e sad vidite vi, ko sam ja!?
Tek kasnije sam doznao da su neki od pisaca, sa kojima sam bio dobar, otišli, naročito u onom vašem „trećem balkanskom ratu”, tamo gdje ih ja ne bih očekivao. Sa takvima se više nisam dopisivao.


RSE: Veliki pisci bili su ponekad i mali ljudi.

Karpatsky:
Da, naročito u tom odnosu pisac – prevoditelj. Neki pisci su prevoditelje smatrali samo posrednikom kako da dođu na novo tržište. Tako su se odnosili i ponašali prema meni, a to se iz nekih pisama čak i vidi. Ništa nisam zataškavao, nisam od sebe pravio prijatelja Miodraga Bulatovića jer nismo bili prijatelji, obzirom da je on mene samo iskorištavao kao svoga agenta na češkom tržištu. A ja sam ga cijenio kao velikog pisca.

RSE: A sa nekima ste se ljudski i politički razišli?

Karpatsky: Tek kasnije sam doznao da su neki od pisaca, sa kojima sam bio dobar, otišli, naročito u onom vašem „trećem balkanskom ratu”, tamo gdje ih ja ne bih očekivao. Sa takvima se više nisam dopisivao. Sa njima sam se dopisivao kad su još bili normalni.
Epistolar, Dušan Katpatsky, foto: Nedim Dervišbegović


RSE: Poslije toliko mnogo ljudi, toliko mnogo pisaca koje ste preveli, možete li reći koji vam je najviše prirastao srcu?


Karpatsky: To je teško reći. Od početka, pisac moga srca je Miroslav Krleža. Izabrao sam ga svjesno kao suborca protiv staljinizma. Mislim da nam je bio dobar suborac i istakao se. Sve ono što se poslije njegove smrti o njemu govorilo i što mu se zamjeralo, to mene ne može pokolebati u mojoj privrženosti njemu. Zavolio sam ga kao čovjeka i baš me briga što drugi misle.

S praškog predstavljanja knjige "Epistolar"

S praškog predstavljanja knjige "Epistolar"

Na predstavljanju knjige u središtu Praga, govorili su suizdavači: Magdalena Vodopija, direktorica sajma knjige u Puli, Dragan Marković iz University press-a iz Sarajeva, te fra Marko Oršolić i prevoditeljica Irena Venigova. Zanimljivo je da su poziv za ovu promociju uputili zajedno ambasadori Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije u Češkoj - Frane Krnić, Nedjeljko Bilić i Maja Mitrović.

Hrvatski ambasador Frane Krnić o knjizi:

„Knjiga je sjajna jer nas vodi u vrijeme koje pomalo zaboravljamo, a koje je bilo zajedničko vrijeme, posebno vrijeme koje je dokazivalo svaku od naših literatura na najbolji mogući način. Karpatsky je sve to sakupio i mislim da je nama samima pokazao što imamo vrijednog. Sami sebe ćemo zaista bolje poznavati nakon ove knjige.“

Bosanskohercegovački ambasador, Nedjeljko Bilić, i ambasadorica Srbije, Maja Mitrović, objašnjavaju zašto je troje ambasadora zajednički odlučilo podržati projekt:

„To je doprinos našim prijateljstvima i želja da se naši prostori ponovo vrate u neku vrstu integriteta, ne državnog, ali kulturnog, umjetničkog, privrednog. Takav doprinos je dao i gospodin Karpatsky i ovi ljudi koje je on okupio svojom knjigom, a koji su došli na ovu promociju.“

„U toj knjizi ima mnogo više ambasadora sa prostora, koji se sada zove zapadni Balkan, a koji je bio naša zajednička domovina, što niko ne može da nam uzme. Sada imamo pojedinačne, što je možda i lepo, jer imamo veliki zbir. Tako da je najnormalnija stvar, da jednu knjigu koja nas, i podseća, i uči, i obrazuje, i informiše na ovaj način podržimo, a posebno nekoga ko je toliki trud, entuzijazam, ljubav i znanje uložio da nam pokaže ko smo i šta još uvek možemo da budemo.“

Dušan Karpatsky pisma je posložio po kronološkom redu. Prvo datira iz augusta 1954. godine, a posljednje iz kolovoza 2010. godine, koje mu je napisala urednica knjige, Simona Goldstein.
XS
SM
MD
LG