Ibrahim Đikić, dugogodišnji diplomata, nekadašnji kadar sekretarijata za inostrane poslove bivše SFRJ, bivši pomoćnik ministra vanjskih poslova BiH, za RSE govori o važnosti regionalne saradnje i o zrelosti BiH da u evropskom duhu izgradi bolju saradnju sa susjedima.
Đikić: Prva stvar koju treba kazati je da EU nas gura u tom pravcu - i inistira čak na rješavanju regionalnih problema i normaliziranju regionalnih odnosa da bi se moglo biti prihvaćen kao budući član EU. Najbolji primjeri su odnosi Slovenije i Hrvatske, gdje su riješili jedan pogranični problem koji je trajao godinama na relativno zadovoljavajući način za obje strane upravo pod pritiskom EU, odnosno pred postojanjem zahtjeva da se to riješi da bi Hrvatska mogla biti ozbiljan kandidat za ulazak u EU. Prema tome, isto se očekuje i od nas i od naših susjeda. Mislim da u ovome trenutku može se reći da su naši susjedi napravili prve korake, ili prve iskorake, mnogo kvalitetnije nego što je naša strana uradila. I mislim da je na nama krajnje vrijeme da se i mi počnemo da se intenzivnije bavimo poboljšanjem odnosa sa susjedima i rješavanjem otvorenih pitanja koja postoje i sa jednim i sa drugim.
Đikić: Ne radi se tu toliko ni o našoj spremnosti, koliko o tome da je to jedna obaveza koju moramo da obavimo. Prema tome, samo od vlasti u BiH zavisi koliko će ozbiljno to da shvate i koliko će ozbiljno tome da priđu. A uslova i interesa, prije svega ekonomskih interesa imamo koji nisu ništa manji od ekonomskih interesa naših susjeda. Neću sad da citiram, ali prije neki dan na jednom od portala interneta govori se o mogućoj saradnji u prodaji oružja i o saradnji u proizvodnji bivšeg „jugotenka“ T80, ali onda se zaboravlja da se pomene da je dobar dio tog tenka bio pravljen i u BiH - i da Hrvatska i Srbija, bez obzira na svu najbolju želju, bez BiH ne mogu taj tenk napraviti. To je jedan od pokazatelja.
Đikić: Ako ćemo govoriti o spoljnoj politici BiH, onda je prvo i osnovno razvijanje dobrih odnosa sa susjedima. Kad imate dobre odnose sa susjedima, onda možete dalje da razvijate i da širite vašu spoljnopolitičku aktivnost. Ako vas loši odnosi sa susjedima blokiraju, sve dalje je teže ostvarivo. Prema tome, prvi korak je u svakom slučaju dobri odnosi sa susjedima. A onda redom sa ostalim zemljama sa kojima imamo prvenstveno ekonomske i političke interese.
Đikić: Mi smo već jednom imali sličnu situaciju, iako nismo bili članovi Savjeta bezbjednosti, svojevremeno kad se bivši predsjednik Izetbegović opredjeljivao i opredijelio za intenziviranje saradnje sa Sjednijenim Američkim Državama na uštrb saradnje sa Iranom. Ako se sjećete, to je afera oko Pogorelice. Mislim da se mi i u ovom slučaju možemo ponašati u skladu prvenstveno sa našim interesima, kao što se i sve zemlje ponašaju, a vodeći računa, normalno, i o opštim intersima. Prema tome, ne mislim da zauzimanje odluke u Savjetu bezbjednosti može sad da izuzetno našteti odnosima BiH sa bilo kojom od strana, ali je činjenica da moramo da dobro procijenimo šta je naš interes i da u skladu s tim postupamo.
Đikić: Teško je reći. Ponekad imam utisak da nas košta nedovoljna koordinacija unutar zemlje. To prije svega. Evo sad samo jedan mali primjer koji nije neke naročite težine: poginuo je poljski predsjednik - mislim da je bilo normalno da Predsjedništvo BiH pošalje zajednički telegram saučešća. Kasnije je svaki od njih mogao da šalje koliko hoće, ali zvaničan iz BiH mora biti jedan. Mi smo imali situaciju da tri člana Predsjedništva svaki šalje svoj telegram saučešća. Mislim čak da je malo i degutantno.
RSE: Gospodine Đikiću, EU je dala do znanja da zemlje potencijalni kandidati prvo trebaju uspostaviti dobru regionalnu saradnju sa susjedima kako bi dokazali da mogu funkcionirati u evropskoj zajednici. Susjedi su, čini se, shvatili tu potrebu i ovih dana posjetili BiH. Hrvatski predsjednik se poklonio žrtvama, a srbijanski naznačio ekonomiju kao moguću uspostavu kvalitetnijih odnosa. Prema istupima domaćih političara čini se da BiH još nije spremna da se okrene budućnosti. Šta vi mislite o tome?
Đikić: Prva stvar koju treba kazati je da EU nas gura u tom pravcu - i inistira čak na rješavanju regionalnih problema i normaliziranju regionalnih odnosa da bi se moglo biti prihvaćen kao budući član EU. Najbolji primjeri su odnosi Slovenije i Hrvatske, gdje su riješili jedan pogranični problem koji je trajao godinama na relativno zadovoljavajući način za obje strane upravo pod pritiskom EU, odnosno pred postojanjem zahtjeva da se to riješi da bi Hrvatska mogla biti ozbiljan kandidat za ulazak u EU. Prema tome, isto se očekuje i od nas i od naših susjeda. Mislim da u ovome trenutku može se reći da su naši susjedi napravili prve korake, ili prve iskorake, mnogo kvalitetnije nego što je naša strana uradila. I mislim da je na nama krajnje vrijeme da se i mi počnemo da se intenzivnije bavimo poboljšanjem odnosa sa susjedima i rješavanjem otvorenih pitanja koja postoje i sa jednim i sa drugim.
RSE: Budući da su, ipak, susjedi korak ispred nas kada je u pitanju približavanje EU, smatrate li da smo mi spremni da načinimo te korake sada, ili će biti potrebno čekati neko bolje vrijeme?
Đikić: Ne radi se tu toliko ni o našoj spremnosti, koliko o tome da je to jedna obaveza koju moramo da obavimo. Prema tome, samo od vlasti u BiH Ako ćemo govoriti o spoljnoj politici BiH, onda je prvo i osnovno razvijanje dobrih odnosa sa susjedima. Kad imate dobre odnose sa susjedima, onda možete dalje da razvijate...
RSE: BiH je mala zemlja i u međunarodnim odnosima ne može ostvariti neki bitniji politički uticaj. Koje bi, po vama, bile onda naše prednosti? Na šta mi treba da se fokusiramo?
Đikić: Ako ćemo govoriti o spoljnoj politici BiH, onda je prvo i osnovno razvijanje dobrih odnosa sa susjedima. Kad imate dobre odnose sa susjedima, onda možete dalje da razvijate i da širite vašu spoljnopolitičku aktivnost. Ako vas loši odnosi sa susjedima blokiraju, sve dalje je teže ostvarivo. Prema tome, prvi korak je u svakom slučaju dobri odnosi sa susjedima. A onda redom sa ostalim zemljama sa kojima imamo prvenstveno ekonomske i političke interese.
RSE: Da li obaveze koje BiH ima kao članica Vijeća sigurnosti UN-a u situaciji kada se odlučuje o sankcijama Iranu mogu dovesti BiH do nesporazuma u bilateralnim odnosima?
Đikić: Mi smo već jednom imali sličnu situaciju, iako nismo bili članovi Savjeta bezbjednosti, svojevremeno kad se bivši predsjednik Izetbegović opredjeljivao i opredijelio za intenziviranje saradnje sa Sjednijenim Američkim Državama na uštrb saradnje sa Iranom. Ako se sjećete, to je afera oko Pogorelice. Mislim da se mi i u ovom slučaju možemo ponašati u skladu prvenstveno sa našim interesima, kao što se i sve zemlje ponašaju, a vodeći računa, normalno, i o opštim intersima. Prema tome, ne mislim da zauzimanje odluke u Savjetu bezbjednosti može sad da izuzetno našteti odnosima BiH sa bilo kojom od strana, ali je činjenica da moramo da dobro procijenimo šta je naš interes i da u skladu s tim postupamo.
RSE: I za kraj možete li nam dati vašu ocjenu, budući da ste decenijama radili u diplomatiji, kakva je vanjska politika BiH trenutno?
Đikić: Teško je reći. Ponekad imam utisak da nas košta nedovoljna koordinacija unutar zemlje. To prije svega. Evo sad samo jedan mali primjer koji nije neke naročite težine: poginuo je poljski predsjednik - mislim da je bilo normalno da Predsjedništvo BiH pošalje zajednički telegram saučešća. Kasnije je svaki od njih mogao da šalje koliko hoće, ali zvaničan iz BiH mora biti jedan. Mi smo imali situaciju da tri člana Predsjedništva svaki šalje svoj telegram saučešća. Mislim čak da je malo i degutantno.
