Vijeće za regionalnu saradnju već dvije godine doprinosi jačanju regionalnih veza i procesu pomirenja. Ova institucija, čije je sjedište u Sarajevu, nasljednica je Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope i sastoji se od 45 zemalja, organizacija i međunarodnih finansijskih institucija.
Hidajet Biščević, prvi čovjek Vijeća, u intervjuu za naš radio govori o važnosti saradnje u regiji, posebno između zemalja koje žele da budu dio Evropske unije, ali i ocjenjuje šta moraju uraditi kako bi i postale punopravne članice.
Biščević: U političkom pogledu, činjenica da smo osnovani kao prva autentična regionalna organizacija, rekao bih u modernoj povijesti ovog dijela Evrope, već samo po sebi, čini mi se, da je jedan uspjeh. S druge strane, usuđujem se vjerovati da smo mi svojim djelovanjem na mnogo načina pridonijeli ovome što je uvelike obilježilo upravo proteklu godinu, a to je jedan proces jačanja regionalne suradnje, jedan proces približavanja između država i naroda, proces pomirenja, proces suočavanja sa prošlošću na jedan pozitivan način i sa pogledima na budućnost. Na svojevrstan način smo stvarali atmosferu, ili barem pokušavali stvarati atmosferu, koja je pomogla da se bilateralno teška i složena bilateralna pitanja između pojedinih zemalja ovog dijela Evrope, s obzirom na nedavnu prošlost, barem uklone iz neposrednog političkog procesa – mislim pri tome na odnos Slovenije i Hrvatske oko Piranskog zaljeva. I, naravno, ono što se čini najvećim uspjehom, to je što smo regionalnim jačanjem suradnje pomogli i približavanju naših zemalja Evropskoj uniji.
Biščević: Nadam se. Ima mnogo elemenata zbog čega ova nada nije samo puka nada, da će ovaj proces približavanja, uzajamnog otvaranja, razumijevanja, povjerenja, biti nastavljen u2011., ne samo zbog toga što su to suštinske sastavnice regionalne suradnje – bez toga nema regionalne suradnje u onom punom obliku – i ne samo zato što je regionalna suradnja jedan od uvjeta, da ne kažem preduvjeta, za približavanje Evropskoj uniji, nego zato što je to suštinska potreba i država i naroda ovih prostora nakon svih tragedija i nemilih događaja u protekla dva desetljeća. Prema tome, očekujem da 2011. bude godina daljnjeg konkretnog približavanja ovih zemalja naših prostora, imajući u vidu da će Hrvatska najvjerojatnije negdje sredinom godine, nadam se, završiti pregovore s EU. Nadam se da će nakon toga, u nekom mjerljivom, konkretnom smislu, Crna Gora biti prva sljedeće koja će učiniti korak dalje, vjerujući da će do tada ispuniti ovih sedam uvjeta koje je postavila Komisija. Očekujem određeni napredak i u jednom pragmatičnom odmjerenom dijalogu između Beograda i Prištine, što bi svakako doprinijelo popuštanju i normalizaciji odnosa u našem dijelu Evrope, i, svakako, ono najzadnje, ali možda i najvažnije, očekujem da u neku pozitivnu bilancu 2011. pridodamo i Bosnu i Hercegovinu sa njenim nemjerljivo važnim učinkom na regionalnu stabilnost i regionalnu suradnju, i sa potrebom da se ovaj dijalog koji je počeo oko političke konstitucije vlasti, pa onda dalje, i ustavnih promjena, privede kraju.
Prioritet energetska infrastruktura
Biščević: Usuđujem se reći da smo velike iskorake učinili u području ekonomske i socijalne suradnje i u području boljeg korištenja ljudskih potencijala. Činjenica da smo mi u relativno kratkom razdoblju, godinu i po nakon osnivanja, postali ravnopravni partneri Evropske komisije. Dakle, stručnjaci Vijeća za regionalnu suradnju, zajedno sa stručnjacima Evropske komisije procjenjuju desetke i desetke projekata koji iz ovih prioritetnih područja dolaze.
Biščević: Najveći naglasak će, iz razumljivih razloga, biti na energetskoj infrastrukturnoj suradnji. To je ono što bih najviše želio da donese 2011., a to je snažnija suradnja zemalja ovog dijela Evrope, posebno ovog postjugoslavenskog prostora, u energetskoj infrastrukturnoj i transportnoj suradnji.
Biščević: Vremena u kojima smo formirali svoje nacije i države i u kojima smo, unutar tog procesa vjerovali da postoji hrvatska struja ili srpska voda, ta su vremena prošla, nadam se, i vjerujem da će i sa hrvatske, i sa srpske, i sa makedonske, i bosanske, i grčke, i bugarske, i moldavske strane biti prepoznato da jedino funkcionalna sektorska suradnja može pridonijeti rastu svake pojedine nacionalne ekonomije.
Biščević: Iskreno da vam kažem, to je jedan ogroman izazov, najveći izazov u mojoj profesionalnoj karijeri, bez ikakve sumnje, ali, na neki način, s obzirom na trenutne i poznate povijesne dimenzije svih odnosa u ovom dijelu Evrope, čini mi na neki način, ne mogu reći samo zadovoljstvo, nego i čast, da imam upravo tu zadaću truditi se oko jačanja regionalne suradnje i ukupnog poboljšanja, ne samo odnosa, nego i imidža ove regije uopće.
Hidajet Biščević, prvi čovjek Vijeća, u intervjuu za naš radio govori o važnosti saradnje u regiji, posebno između zemalja koje žele da budu dio Evropske unije, ali i ocjenjuje šta moraju uraditi kako bi i postale punopravne članice.
RSE: Vijeće za regionalnu saradnju osnovano je u februaru 2008. godine kao nasljednik Pakta stabilnosti za jugoistočnu Evropu. Šta je konkretno od 2008. do 2010. godine urađeno kada je u pitanju ovo Vijeće?
Biščević: U političkom pogledu, činjenica da smo osnovani kao prva autentična regionalna organizacija, rekao bih u modernoj povijesti ovog dijela Evrope, već samo po sebi, čini mi se, da je jedan uspjeh. S druge strane, usuđujem se vjerovati da smo mi svojim djelovanjem na mnogo načina pridonijeli ovome što je uvelike obilježilo upravo proteklu godinu, a to je jedan proces jačanja regionalne suradnje, jedan proces približavanja između država i naroda, proces pomirenja, proces suočavanja sa prošlošću na jedan pozitivan način i sa pogledima na budućnost. Na svojevrstan način smo stvarali atmosferu, ili barem pokušavali stvarati atmosferu, koja je pomogla da se bilateralno teška i složena bilateralna pitanja između pojedinih zemalja ovog dijela Evrope, s obzirom na nedavnu prošlost, barem uklone iz neposrednog političkog procesa – mislim pri tome na odnos Slovenije i Hrvatske oko Piranskog zaljeva. I, naravno, ono što se čini najvećim uspjehom, to je što smo regionalnim jačanjem suradnje pomogli i približavanju naših zemalja Evropskoj uniji.
RSE: Spomenuli ste pomirenje. Da li, prema vašoj ocjeni, postoji mogućnost da se ovakva trenutna situacija kakva jeste zadrži u narednom periodu, ako uzmemo u obzir činjenicu da, evo, Hrvatska napreduje krupnim koracima prema EU, da i ostale zemlje na neki način ispunjavaju određene uslove koje im je postavila Evropska komisija?
Biščević: Nadam se. Ima mnogo elemenata zbog čega ova nada nije samo puka nada, da će ovaj proces približavanja, uzajamnog otvaranja, razumijevanja, povjerenja, biti nastavljen u
Regionalna suradnja je jedan od uvjeta za približavanje EU, ali i suštinska potreba i država i naroda nakon svih tragedija i nemilih događaja u protekla dva desetljeća.
Prioritet energetska infrastruktura
RSE: Vijeće za regionalnu saradnju sastoji se od 45 zemalja i organizacija međunarodnih financijskih institucija. Usmjereno je na pet prioritetnih područja: privredni i socijalni razvoj, infrastruktura i energetika, pravosuđe i unutrašnji poslovi, sigurnosna saradnja, izgradnja ljudskih potencijala i parlamentarna saradnja. Šta je, prema vašoj ocjeni, od 2008. godine do 2010. najviše od ovih polja urađeno?
Biščević: Usuđujem se reći da smo velike iskorake učinili u području ekonomske i socijalne suradnje i u području boljeg korištenja ljudskih potencijala. Činjenica da smo mi u relativno kratkom razdoblju, godinu i po nakon osnivanja, postali ravnopravni partneri Evropske komisije. Dakle, stručnjaci Vijeća za regionalnu suradnju, zajedno sa stručnjacima Evropske komisije procjenjuju desetke i desetke projekata koji iz ovih prioritetnih područja dolaze.
Nadam se da su prošla vremena u kojima smo formirali svoje nacije i države i u kojima smo, unutar tog procesa vjerovali da postoji hrvatska struja ili srpska voda.
RSE: Nedavno ste u Sarajevu predstavili i trogodišnju strategiju djelovanja. Šta ćete u naredne tri godine uraditi kada je riječ o Vijeću za regionalnu saradnju?
Biščević: Najveći naglasak će, iz razumljivih razloga, biti na energetskoj infrastrukturnoj suradnji. To je ono što bih najviše želio da donese 2011., a to je snažnija suradnja zemalja ovog dijela Evrope, posebno ovog postjugoslavenskog prostora, u energetskoj infrastrukturnoj i transportnoj suradnji.
RSE: Može li se u narednom periodu pojačati ta privredna saradnja?
Biščević: Vremena u kojima smo formirali svoje nacije i države i u kojima smo, unutar tog procesa vjerovali da postoji hrvatska struja ili srpska voda, ta su vremena prošla, nadam se, i vjerujem da će i sa hrvatske, i sa srpske, i sa makedonske, i bosanske, i grčke, i bugarske, i moldavske strane biti prepoznato da jedino funkcionalna sektorska suradnja može pridonijeti rastu svake pojedine nacionalne ekonomije.
RSE: Nedavno ste ponovo izabrani za generalnog sekretara Vijeća za regionalnu saradnju. Da li vam to imponuje i šta vi, kao generalni sekretar, konkretno možete uraditi kada je u pitanju regionalna saradnja u narednom periodu?
Biščević: Iskreno da vam kažem, to je jedan ogroman izazov, najveći izazov u mojoj profesionalnoj karijeri, bez ikakve sumnje, ali, na neki način, s obzirom na trenutne i poznate povijesne dimenzije svih odnosa u ovom dijelu Evrope, čini mi na neki način, ne mogu reći samo zadovoljstvo, nego i čast, da imam upravo tu zadaću truditi se oko jačanja regionalne suradnje i ukupnog poboljšanja, ne samo odnosa, nego i imidža ove regije uopće.
