Govoreći o nastanku pokreta New primitives, Elvis J. Kurtović, sarajevski tekstopisac, kolumnista, kompozitor i jedan od osnivača pokreta, koji danas radi kao DJ i glavni muzički urednik na RadioSarajevo.ba, ističe u razgovoru za RSE da je glavni razlog nastanka New Primitivesa, bila zezancija i druženje, a ne želja da postane slavan.
KURTOVIĆ: Bilo je to ugodno druženje uz gitare, derneci, šale, grebanje od staraca za lovu, srednjoškolska besposlenost i besposlenost na prve dvije godine fakulteta. Moja grupa se zvala Elvis J. Kurtović, Zabranjeno pušenje je tada izdalo album, pa smo imali zajednički koncert. Na koncert je došao „main stream“, pa smo se malo smijali jer papci uvijek to povezuju sa pjevačem. Show must go on. Uvijek se isturi onaj koji je najinteresantniji, kao glasnogovornik. I ovi što vuku poteze u svijetu nisu eksponirani. Nije američki predsjednik vođa svijeta, nego on mora da sluša vrlo moćne ljude koji imaju lovu. Tako smo i mi gurali onoga ko je bio najinteresantniji, najzgodniji za djevojke, najveća provala na sceni, najbolji glumac. Doprinos je bio zajednički jer svi smo zajedno radili i nije se znalo šta je čiji zadatak.
KURTOVIĆ: Vrlo malu. Ponekada sam imao neke epizodne uloge. Tih godina nisam puno radio sa njima.U Nadrealistima sam tek počeo da doprinosim u ratu od 1992. - 1996. godine.
KURTOVIĆ: To mi je najdraže. Snimili smo 50 emisija za radio i možda pet - šest televizijskih epizoda serije jer se više nije ni moglo u tim uslovima. Sve to je izgubljeno i ne mogu se naći te radio emisije koje su išle na srednjim talasima. Tu je u isto vrijeme povezana umjetnost i humor, koji pomaže ljudima da se opuste. A zaradilo se za neke cigare i poneki bon, koji se na pijaci mogao zamijeniti za hranu. Bilo je teško. Da bi imali 15 minuta te emisije, cijelu noć bi razmišljali i u jutro bi je oko četiri - pet snimili, tako neispavani. Onda bi išli kombijem nazad, da idućih šest dana živimo život.
KURTOVIĆ: Naravno, ne može se samo pisati i pjevati o ljubavi, o cukama i macama. Ko piše samo o tome, taj ima određenu publiku koja to može razumjeti. Volim ja i cuke i mace i cvijeće i ljubav. Ne možeš da grliš i ljubiš curu, a oko tebe demonstracije. Ako se analizira, od 15 pjesama, sve su pjesme ljubavne, ali su ubačeni neki motivi o tome šta se dešavalo u to doba.
KURTOVIĆ: Ne znam, televizija, diskografske kuće, to je komplikovano. Ako hoćete da objavite neki DVD sa tim materijalima, autorska prava ima i režiser koji sada živi u Kanadi. Dvadeset ljudi ima autorska prava na tu televizijsku seriju. Ovo što je snimano na pločama, za moju grupu, autorska prava ima RTV Ljubljana, koja je u međuvremenu promijenila ime tri puta i od koje ne možemo dobiti nikakav novac i SOKOJ u Beogradu od kojeg takođe ne možemo dobiti nikakav novac.
Na pitanje, kako vidi Sarajevo danas, Elvis J. Kurtović, u svom stilu, odgovorio je:
"Sarajevo danas je moderan evropski grad u kome ima od 20 do 50 ambasada i kojekakvih birokratskih organizacija. Veliki broj ljudi tu radi, ne samo kao čistačice i portiri, nego i kao prevodioci. Zato Sarajevo mrze ovi iz unutrašnjosti. Oni sve to nemaju, pa kada Željo ili Sarajevo igraju negdje u Zenici, oni ih mrze. Svi nas mrze u Bosni. U poslovnom i privatnom kontaktu sam samo sa Zenitom, a neke nisam vidio već 20 godina. Od 1980. godine gledam svoja posla. Radio sam na televiziji, sada radim na radiju neke svoje projekte. Nisam član ničijih grupa. Sam sam svoj gazda. Radio sam sa Zenitom Nadrealiti show prije tri - četiri godine. Radim na Radiju Sarajevu i trenutno sam muzički glavni i odgovorni urednik i prvi poslijeratni spiker. Sada mi je cilj u životu da imam svoju emisiju. Možete da me slušate svaki radni dan u 12 sati. Rad na radiju me najviše zabavlja. Ne moram da budem obrijan, u imidžu, mogu da se zezam. Sad pripremam svojim slušateljima braću Bajić iz 1978. godine koji pjevaju o meču kada je Mate Parlov postao prvak svijeta u boksu..."
*****
Poslušajte Elvis i Gibonni u studiju:
KURTOVIĆ: Bilo je to ugodno druženje uz gitare, derneci, šale, grebanje od staraca za lovu, srednjoškolska besposlenost i besposlenost na prve dvije godine fakulteta. Moja grupa se zvala Elvis J. Kurtović, Zabranjeno pušenje je tada izdalo album, pa smo imali zajednički koncert. Na koncert je došao „main stream“, pa smo se malo smijali jer papci uvijek to povezuju sa pjevačem. Show must go on. Uvijek se isturi onaj koji je najinteresantniji, kao glasnogovornik. I ovi što vuku poteze u svijetu nisu eksponirani. Nije američki predsjednik vođa svijeta, nego on mora da sluša vrlo moćne ljude koji imaju lovu. Tako smo i mi gurali onoga ko je bio najinteresantniji, najzgodniji za djevojke, najveća provala na sceni, najbolji glumac. Doprinos je bio zajednički jer svi smo zajedno radili i nije se znalo šta je čiji zadatak.
RSE: Kada se uključujete u projekt Nadrealista i kakvu ste ulogu imali u njemu?
KURTOVIĆ: Vrlo malu. Ponekada sam imao neke epizodne uloge. Tih godina nisam puno radio sa njima.U Nadrealistima sam tek počeo da doprinosim u ratu od 1992. - 1996. godine.
RSE: Ostajete u Sarajevu i u ratnim danima. Pokušali ste unijeti malo vedrine u živote Sarajlija, koji su Vas slušali u podrumima i skloništima, na radio-aparatima priključenim na akumulatore.
KURTOVIĆ: To mi je najdraže. Snimili smo 50 emisija za radio i možda pet - šest televizijskih epizoda serije jer se više nije ni moglo u tim uslovima. Sve to je izgubljeno i ne mogu se naći te radio emisije koje su išle na srednjim talasima. Tu je u isto vrijeme povezana umjetnost i humor, koji pomaže ljudima da se opuste. A zaradilo se za neke cigare i poneki bon, koji se na pijaci mogao zamijeniti za hranu. Bilo je teško. Da bi imali 15 minuta te emisije, cijelu noć bi razmišljali i u jutro bi je oko četiri - pet snimili, tako neispavani. Onda bi išli kombijem nazad, da idućih šest dana živimo život.
RSE: Za sebe volite reći da ste apolitični, tekstovi pjesama su, uz prepoznatljivu dozu humora, često bili u dodiru sa aktualnim socijalnim, politickim problemima tadašnjeg društva.
RSE: Ko ima autorska prava na rad te generacije?
KURTOVIĆ: Ne znam, televizija, diskografske kuće, to je komplikovano. Ako hoćete da objavite neki DVD sa tim materijalima, autorska prava ima i režiser koji sada živi u Kanadi. Dvadeset ljudi ima autorska prava na tu televizijsku seriju. Ovo što je snimano na pločama, za moju grupu, autorska prava ima RTV Ljubljana, koja je u međuvremenu promijenila ime tri puta i od koje ne možemo dobiti nikakav novac i SOKOJ u Beogradu od kojeg takođe ne možemo dobiti nikakav novac.
Na pitanje, kako vidi Sarajevo danas, Elvis J. Kurtović, u svom stilu, odgovorio je:
"Sarajevo danas je moderan evropski grad u kome ima od 20 do 50 ambasada i kojekakvih birokratskih organizacija. Veliki broj ljudi tu radi, ne samo kao čistačice i portiri, nego i kao prevodioci. Zato Sarajevo mrze ovi iz unutrašnjosti. Oni sve to nemaju, pa kada Željo ili Sarajevo igraju negdje u Zenici, oni ih mrze. Svi nas mrze u Bosni. U poslovnom i privatnom kontaktu sam samo sa Zenitom, a neke nisam vidio već 20 godina. Od 1980. godine gledam svoja posla. Radio sam na televiziji, sada radim na radiju neke svoje projekte. Nisam član ničijih grupa. Sam sam svoj gazda. Radio sam sa Zenitom Nadrealiti show prije tri - četiri godine. Radim na Radiju Sarajevu i trenutno sam muzički glavni i odgovorni urednik i prvi poslijeratni spiker. Sada mi je cilj u životu da imam svoju emisiju. Možete da me slušate svaki radni dan u 12 sati. Rad na radiju me najviše zabavlja. Ne moram da budem obrijan, u imidžu, mogu da se zezam. Sad pripremam svojim slušateljima braću Bajić iz 1978. godine koji pjevaju o meču kada je Mate Parlov postao prvak svijeta u boksu..."
*****
Poslušajte Elvis i Gibonni u studiju:
