Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Nacionalni park Durmitor ugrožen


Nacionalni park Durmitor
Iako je još davne 1992. godine upravo na Žabljaku Crna Gora proglašena ekološkom državom, područje Nacionalnog parka Durmitor i danas razdiru divlja gradnja, nelegalna sječa šume i krivolov, kaže za RSE direktor Centra za razvoj Durmitora i doskorašnji prvi čovjek Turističke organizacije Žabljaka, Darko Stijepović.

RSE: Kakvu zimsku sezonu Žabljak može očekivati ove godine? Kakvo je interesovanje turista za taj planinski centar? Što kažu hotelijeri i ugostitelji?

Stijepović: Hotelijeri se nadaju najboljem, ali obzirom da su ukinute vize i granice otvorene, ljudi već dvije godine putuju po zapadnoj Evropi, pokazalo se da je ponuda, koju daje zapadna Evropa, daleko jeftinija nego naša ponuda. Bojim se da će ove godine, suprotno očekivanjima, situacija na turističkom tržištu biti loša.

Kopaonik je prošle godine imao 50 posto niži prihod nego ranijih godina, a Zlatibor 14 posto. Na Žabljaku su sada svi hoteli, izuzev dva mala, zatvoreni. Broj turista se svodi na par ljudi. Prema saznanjima koja imamo, izuzev interesovanja, za sada bukiranja nema.

RSE: Lokacija nacionalnog parka Durmitor upisana je na UNESCO listu svjetske baštine 1980. godine. Smanjenjem teritorije nacionalnog parka, koje se planira, UNESCO bi Durmitor mogao da skine sa liste. Koliko je to realna opcija, glede nelegalne gradnje, koja polako, ali sigurno, otima parče po parče od tog parka prirode?

Stijepović: Prošle godine na kongresu UNESCO u Novom Zelandu, desio se presedan u istoriji UNESCO. Jedan nacionalni park izbačen je sa njegove liste. Jednom nacionalnom parku u Kini je prijetilo izbacivanje. Došlo je naređenje iz UNESCO da izbace te hotele iz parka ili će park biti izbačen iz UNESCO. Kinezi su izbacili hotele.
Ukoliko se iz nacionalnog parka Durmitor izbaci 3.000 hektara zemlje, a u nekim novinama navode čak i 20.000 hektara, a ukoliko se UNESCO ne složi, sigurno je izbacivanje nacionalnog parka Durmitor iz UNESCO, sa nesagledivim posljedicama, koje na žalost naše kvazi elite ne mogu da procijene.

Ukoliko se iz nacionalnog parka Durmitor izbaci 3.000 hektara zemlje, a u nekim novinama navode čak i 20.000 hektara, a ukoliko se UNESCO ne složi, sigurno je izbacivanje nacionalnog parka Durmitor iz UNESCO, sa nesagledivim posljedicama, koje na žalost naše kvazi elite ne mogu da procijene.

RSE: Da li je zaista ta nelegalna gradnja iz vaše perspektive trenutno na Žabljaku nezaustaviva? Što država čini? Da li bi trebalo malo oštrije da sankcioniše divlje graditelje?

Stijepović: Postoje propisi koji sankcionišu divlju gradnju. Bilo je 18 pokušaja divlje gradnje 1991. godine na području skijališta. Sve je to sankcionisano u vrijeme ratnih dešavanja. Ljudi su krivično gonjeni, svi su osuđeni, svi se žalili, sve presude su potvrđene. Poslije toga, 15 godina nije bilo divlje gradnje.

Prije tri godine ponovo počinje divlja gradnja. Niko ne podnosi krivične prijave, niko ne podnosi bilo kakvu drugu aktivnost pred određenim institucijama. Preko 1.000 objekata se divlje gradi. Postoje institucije, postoje mehanizmi ali niko nije onemogućio da se to radi. Posljedica divlje gradnje je devastacija, koja je nezaustavljiva. Svjetska recesija je zaustavila divlju gradnju i nedostatak novca, a ne institucije.

Oni sa Žabljaka, koji su prodali svoju imovinu tim tajkunima i bjelosvjetskim bogatašima, nisu uložili niti jedan euro u svoje mjesto. Svi su pobjegli napolje. Kako će se obezbjediti infrastruktura snadbijevanja vode, kanalizacije i puteva za ogroman broj divljih objekata? Ko će to da plati?

RSE: Da li je tačno da lokalna vlast na Žabljaku zapravo podstiče nelegalnu gradnju, ignoriše propise na način što nelegalni graditelj bude priključen na vodu i dobije struju?

Planina Durmitor
Stijepović:
Tačno, ali već u zadnjih nekoliko godina stalno se igra igra uzimanja ili davanja nadležnosti opštini. Kada počne da škripi mogućnost davanja građevinske dozvole prijateljima i mogućnost da se zloupotrebe zaustave, onda se nadležnosti građanske inspekcije oduzimaju od lokalne samouprave, pa se daju Ministarstvu. Ovo je već treći put kako se nadležnost i inspekcije davaju pa oduzimaju opštini. U međuvremenu, na tom prostoru, odlična je stvar za lov u mutnom.

Ako sada uzmete 3.000 hektara od nacionalnog parka i ponovo uspostavite nove granica nacionalnog parka, šta će biti poslije toga? Poslije toga će ponovo neki mangupi doći, ponovo će uraditi divlju gradnju i tako do beskraja, pod uslovom da Durmitor preživi uzimanje samog srca parka.

Na udaru su najveći crnogorski dragulji


RSE: Osnovni sud u Žabljaku, osudio je na godinu dana zatvora Vuksana Radonjića zbog devastacije nacionalnog parka Durmitora. Njegovo preduzeće, koje je imalo koncesiju za eksploataciju šume Dragišnica, moraće da plati 30.000 eura oštete. Da li su presuda i ošteta dovoljna satisfakcija i nadoknada za pričinjenu štetu? Da li ste izlazili na lice mjesta i vidjeli šta je Radonjić uradio?

Stijepović:
Naravno da smo bili. Nevjerovatno je da koncesionar najlakše može da prođe sa putem kroz najzaštićeniji prostor. Zaustavilo ih je stotinjak ljudi iz sela Komarnica. Prije toga, oni su kroz najzaštićeniji prostor, rušeći sve pred sobom, napravili 11 kilometara puta kroz nacionalni park. Ispostavilo se da je nacionalni park najjeftinija krpa sa kojom možete da potirete sve. Jeftinije je bilo napraviti 11 kilometara puta kroz nacionalni park, nego da kupe kroz selo Komarnicu svu zemlju, pa da tu naprave put.

Na tom primjeru možete najbolje da vidite funkcionisanje pravnog poretka. Čitav politički proces je ugrožen jer sam koncesionar, ako nema načina da izvuče drvo sa mjesta gdje je dozvoljena koncesija, ne može da radi. Kakvo rješenje su našli? Da to urade kroz nacionalni park. Pokazano je da ne funkcioniše politički sistem, da ne funkcioniše pravni poredak, da država i inspekcije nisu funkcionisale. Dok ne dođe na sud, a svi procesi na sudu su dugotrajni, on je učinio ogromnu štetu.

RSE: Nije samo Radonjić devastirao nacionalni park. Vrlo je prisutan problem nelegalne sječe, ali i krivolova?

Stijepović: Jedna japanska televizija upravo sada snima film o Durmitoru, već pet mjeseci. Oni za pet mjeseci, o jadu se zabaviše da snime orla, medvjeda, vuka, risa ili slično. Totalno su razočarani. Više ćete naći ovih životinja na susjednim prostorima, nego na području nacionalnog parka.

Ironija je da su oni, koji su proglašavali ekološku državu, u 20 godina učinili sve što su mogli da đavolišu prostor. Dešava se devastacija nacionalnog parka Durmitor, uništavaju se šume, potapa se Tara, pa i Morača, uništava se Boka Kotorska.
Sječa šume je u zadnjih par godina smanjena, ali je bio veliki skandal sa ogromnom sječom, kada su ljudi, od Švedske do Francuske, dobijali šumu iz nacionalnog parka za ogrev. Ali ne samo oni, već i svaka druga opština u Crnoj Gori. Sječa je doživjela takve dimenzije, da danas, kada pogledate kroz šumu, vidite nebo na drugoj strani. Trebaće mnogo vremena da se to vrati u početno stanje.

RSE: Doživljavate li kao svojevremenu ironiju to što se dešava i događa na Žabljaku svih ovih godina, kada je Crna Gora proglašena ekološkom državom?

Stijepović: Jedino što danas možete iz Crne Gore predstaviti kao svjetski brand, to je nacionalni park Durmitor, koji ima brand UNESCO. Šta imate drugo iz Crne Gore da uporedite sa nekom svjetskom destinacijom? Mi nemano ništa drugo. Mi možemo da se hvalimo Budvom, ali prođite Dubrovnikom pa uporedite Budvu i Dubrovnik! Sa Durmitorom smo izašli u svijet.

Ironija je da su oni, koji su proglašavali ekološku državu, u 20 godina učinili sve što su mogli da đavolišu prostor. Dešava se devastacija nacionalnog parka Durmitor, uništavaju se šume, potapa se Tara, pa i Morača, uništava se Boka Kotorska. Gdje god se okrenete, na udaru su najveći crnogorski dragulji, a zaštita, proklamovana takva kakva je, ne funkcioniše.

Pogledajte komentare (2)

XS
SM
MD
LG