SAVELJIĆ: Što se tiče Prostornog plana, on je u svim normalnim zemljama akt koji je po jačini odmah poslije Ustava. Zbog toga se puno prašine diže o nacrtu Prostornog plana Crne Gore koji je bio veoma kontradiktoran i konfliktan, a koji je određivao smjernice za razvoj Crne Gore do 2025. godine. Ako je što u prethodnom nacrtu Prostornog plana bilo dobro obrađeno, to je bila zaštita prirode, bez obzira što neki lokaliteti nijesu bili prepoznati. Ipak, obrađivač poglavlja o zaštiti prirode u ovom novom Prijedlogu prostornog plana Crne Gore koji će vjerovatno biti i finalni išao linijom manjeg otpora i sve što je uradio je u tom dokumentu bilo predloženo i napadano tokom ovih rasprava u ovom preijedlogu je izbačeno. Interesantno je da je ostao konflikt između energetičara i ekologa kod kanjona Komarnice gdje je kanjon Komarnice ustvari zaštićen kao spomenik prirode u Crnoj Gori, pa se na jednoj strani predlaže za pripajanje Nacionalnom parku Durmitor, a istovremeno mu se eksplicitno određuje sudbina u poglavlju za energetiku da će to sigurno da bude hidroakumulacija.. Zamislite da vi pripajate Nacionalnom parku neku hidroakumulaciju. Izgleda u najmanju ruku smiješno. Ono što takođe ne štima u ovom novom Prijedlogu prostornog plana za Crnu Goru, a tiče se zaštite prirode, je da je prostor Nacionalnog parka Durmitor sa 39 hiljada hektara smanjen na 32 hiljade i sto hektara. Znači, ovaj Prostorni plan je suzio površinu Nacionalnog parka Durmitor za čitavih 6900 hektara, a za komapraciju Nacionalni park Lovćen je 6220 hektara ili Biogradska gora 5650 hektara. Znači, Nacionalnom parku Durmitor je ovim Prostornim planom ne slučajno oduzeta površina cijelog jednog nacionalnog parka, a o čemu se radi. U toku je izrada novog Zakon o nacionalnim parkovima gdje je Uprava nacionalnih parkova tražila suženje granica Nacionalnog parka Durmitor. Takođe ono što primjećujem da je dobro kada je u pitanju zaštita prirode, a tiče se ovog Prostornog plana, je da je znatno proširena granica Nacionalnog parka Prokletije sa 14 hiljada hektara od prethodnog na 21 hiljadu hektara u ovom dokumentu. Ono što je u prethodnom nacrtu bilo urađeno detaljno, a prijedlog bio zaista kvalitetan to je obrada, odnosno perspektiva buduće zaštite nekih područja u Crnoj Gori kao spomenika prirode. I ipak u ovom novom “boljem” nema govora o tim lokacijama već se obrađivač ograđuje i kaže da treba da budu predmet posebne zakonske procedure što smatram da je neprihvatljivo, obzirom na značaj spomenika prirode kod očuvanja geomorfoloških, geoloških i biodiverzitetskih svojstava nekog regiona. Sve u svemu, stiče se utisak na novo rješenje nije donijelo nikakav prosperitet zaštiti prirode naše zemlje, a da je posebno o dijelu zaštite prirode da se može smatrati za razliku od ranijeg rješenja planom bez plana.
RSE: Kako tumačite postojanje brojnih, medjusobno suprotstavljenih, rješenja koja su sadržana u ovom dokumentu?
SAVELJIĆ: Ja sam i ranije govorio da je jako teško bilo "ispeglati" ovaj Nacrt prostornog plana jer je bio toliko kontradiktoran unutar sebe da bi neko zaista trebao da oformi jedan jak tim i da mu treba dugo vremena da sve to “ispegla” . Vidi se da u ovom Prostornom planu je to “ispeglano” znatno bolje zbog toga što je zaštita prirode jednostavno skraćena. Ne postoji decidno rečeno što će da bude zaštićeno ubuduće. Ostavlja se mogućnost investitorima da oni prilagođavaju ovaj Prostorni plan prema sebi, a ne Prostorni plan da kreira razvoj države kako treba da radi.
RSE: Nedavno je usvojena Strategija razvoja energetike do 2025. Kako ocjenjujete kvalitet ovog dokumenta?
SAVELJIĆ: Što se tiče zaštite prirode u ovoj Strategiji razvoja energetike, ona je urađena katastrofalno Moram da kažem da na 73 strane koliko ima ta strategija zaštita prirode je obrađena na svega tri strane, od čega su dvije strane neki najesni grafikoni emisija termoelektrane, a svi znamo da je fokus strategije razvoja energetike Crne Gore upravo izgradnja hidroelektrana na Morači i na Komarnici, pa i hidroelektrana Boka. Zaštita prirode je obrađena na svega tri strane, dvije strane tretiraju termoelektranu, a uticaj hidroelektrana na prirodu obrađen je u svega sedam rečenica i to moram da kažem da su uglavnom hvalospjevi da će brane da povećaju kvalitet života naših građana, kako će doći do anuliranja klimatskih promjena, a sve je to suprotno međunarodnim standardima i tvrdnjama međunarodnih komisija za klimatke promjene da izgradnja tih velikih elektrana uopšte neće riješiti problem klimatskih promjena, na primjer.
RSE: Da li imate primjedbe na sam proces usvajanja?
SAVELJIĆ: Ja, kao i moje druge kolege iz nevladinih organizacija, imali smo jako puno primjedbi i kod procesa vođenja javnih rasprava, te prihvatanja naših prijeloga. Strategija razvoja energetike je usvojena mimo, odnosno međnarodne organizacije i četiri nevladine organizacije Nacionalnog savjeta za održivi razvoj glasale protiv usvajanja ovakve strategije zbog toga što nam je Kancelarija za održivi razvoj poslala na čišćenje, analiziranje i davanje mišljenja na ovaj dokument, sedam dana prije početka Nacionalnog savjeta za održivi razvoj. Radi se o zaista kompleksnom dokumantu i mislim da treba jako puno vremena da se on iščita i prostudira. I sama javna rasprava nijesmo zadovoljni kako je vođena u sred ljeta kada nikom ne pada na pamet da se bavi tako ozbiljnim dokumentima obzirom da su lajt teme in tokom ljeta.
RSE: I pored brojnih sugestija ekoloških organizacija iz Crne Gore i inostranstva, Vlada se strategijom ipak odlučila za koncept velikih hidroelektrana. Da li je ta upornost zaista rezultat postojanja nekakvog energetskog lobija, ili se za ovakvo rješenje ipak mogu naći dovoljno snažni argumenti?
SAVELJIĆ: S obzirom da se isključivo bavim zaštitom prirode i isključivo komentarišem rješenja koja se tiču zaštite prirode u pojedinim dokumentima ja se ne bih upuštao u analize da li je tu bilo energetskih lobija, zbog čega tolika brzina, ali moram da kažem da je sve to u saglasju sa održivim razvojem, a u tim planovima bukvalno na svakoj strani možete i po tri puta da pročtate složenicu “održivi razvoj” iako to ustvari nije.
RSE: Kakav će biti uticaj velikih hidroelektrana biti na životnu sredinu ?
MoračaSAVELJIĆ: Ja sam rekao i na sjednici Nacionalnog savjeta za održivi razvoj da je izgradnja četiri hidroelektrane na rijeci Morači apsolutno neprihvaljiva obzirom da velike akumulacije uopšte nijesu u saglasju sa održivim razvojem i ozbirom da se puno bavim Skadarskim jezerom da rijeka Morača daje Skadarskom jezeru više od 60% vode i zamislite ukoliko vi ljeti oduzmete Skadarskom jezeru Moraču koja koliko toliko hladi vodu jezera, pa joj oduzmete iz takozvanih oka Skadarskog jezera vodu i pošaljete za crnogorsko primorje, ta voda je jako hladna, te na trećoj strani što radi Crnogorska Akademija Nauka opet u saradnji sa Vladom, ispituje dno Bojane da bi je napravilo plovnom i da bi izdreniralo Skadarsko jezero da bi, što je za mene jako smiješno, Crna Gora dobila 14 hiljada hektara plodnog zemljišta, mislim da je će to da se reflektuje na Skadarsko jezero tako što ćemo da dobijemo jednu baru, odnosno baruštinu. Temperatura vode Skadarskog jezera je ove godine izašla na 30-ak stepeni. Ukoliko oduzmete Moraču koja koliko toliko hladi, ukoliko povedete podvodne izvore koji su hladni i koji opet daju i kiseonik i kvalitet vode i jezeru vi ne možete od jezera očekivati da to bude niti nacionalni park, niti najveći slatkovodni ribarski bazen na Balkanu.
RFE: Koliko je krivolov kao pojava prisutan na Skadarskom jezeru
SAVELJIĆ: Skadarsko jezero kao nacionalni park je 2001. godine dobilo Prostorni plan područja posebne namjene za taj nacionalni park gdje je isključen svaki vid lova na ptice i ono što je jako značajno to je bilo 2001. godine, to taj Prostorni plan je donijela Skupština Crne Gore i taj plan je bio obavezujući za Upravu nacionalnog parka, međutim, lov se i dalje odvijao sve do možda 2003 ili 2004. godine kada je nova Uprava nacionalnog parka "udarila rukom o sto" i rekla dosta, više ne želimo lov u Nacionalnom parku Skadarsko jezero i rezultati tog prebrojavanja ptica su pokazivali sve drastičniji pad ptičije populacije na vodama ovog nacionalnog parka. Sada kada odete na Skadarsko jezero možete da vidite da tog organizovanog lova nema, međutim, tokom vikenda možete čuti pucnje. To je otprilike 40-ak hiljada hektara koje je teško kontrolisati, ali opet mislim da tamo ima 24 ili 26 lovočuvara i ako nešto hoće da se uradi mislim da bi moglo da se uradi. Ilegalnog lova nema, ne u tako drastičnoj mjeri, ali postoji.
RFE: Kako Vam izgleda ustavno određenje Crne Gore kao ekološke države imajući u vidu realno stanje?
SAVELJIĆ: Smiješno. Mogu da kažem da znam puno država i puno sam ih posjetio koje se nijesu proglasile ekološkim, a koje su puno ekološkije od Crne Gore i koje nikada sebi ne bi dozvolile ovakav luksuz da uzmu u razmatranje, a kamoli u usvajanje ovakve dokumente. Primjer, Slovenija koja nam je nekako reper za standard koji treba da dostignemo, obzirom da smo nekada bili zajedno, da ona ima 35% zaštićene teritorije i to ne formalno i faktički zaštićene teritorije već teritorije kada je posjetite vidite da se nalazite u nekom zaštićenom. Crna Gora, na žalost, kao ekološka država ima svega 7%. To je pet puta manje nego Republika Slovenija koja se nije proglasila ekološkom državom. Izgleda da to "ekološka" koristi političarima kada treba nečim da se pohvale, ali kada treba sprovesti u djelo neku stvar ili donijeti neki dokument koji treba da podrži taj atribut to nikad ne dođe do izražaja.
RFE: Da li su ekologija i profit obavezno suprotstavljeni pojmovi, odnosno, kakve mogućnosti za ostvarivanje profita postoje u okviru koncepta održivog razvoja?
SAVELJIĆ: Održivi razvoj počiva na tri stuba: socijala, ekonomija i ekologija, ali znači ono što je naše Ustavno opredjeljenje to je ustvari taj održivi razvoj da sve počiva na zaštiti prirode, da se iz prirode oduzimaju samo viškovi. Mislim da taj održivi razvoj upražnjava sad svaka zemlja Evropske unije i ne vidim zbog čega to ne bi moglo da se sprovede u Crnoj Gori. Opet se vraćam na tu Strategiju za razvoj energetike koja uopšte ne tretira dovoljno kvalitetno održive izvore energije kakvi su vjetar i sunce, a ono što sam danas pročitao u ovom novom Prijedlogu nacrta Prostornog plana ona priča o vjetru elektrani na Ilinom brdu koju je ubio grom nakon nje ona je instalirana kao da ta elektrana i dalje radi, ustvari ta vjetrenjača.
RFE: Kako stati na put moćnim pojedincima i raznim lobijima koji svjesno opšte dobro podređuju ličnim interesima?
SAVELJIĆ: Ja ne znam da li su to lični, kolektivni interesi ili oni misle da je to interes države, ali građanski je da ne ćutimo i ono što znamo da kažemo. Da li se može stati na put ili ne to nijesam siguran. Izgleda da je najbolje rješenje da se staje na put tokom izbora.
RFE: Da li bi se u tom smislu moglo nešto uraditi u okviru poboljšanja legislative?
SAVELJIĆ: Naši zakoni nijesu kvalitetni, ali vas uvjeravam da hoćete da poštujete i ono što imate od zakona da bi naša zemlja bila ekološka država. Međutim, stalno se pozivamo na zakone kao da smo neka toliko pravna država, a ne poštujemo ni ovo što imamo.
