Dostupni linkovi

Varljiva otpornost na krizu


Borislav Mitrić, Foto: Dan (www.dan.cg.yu)

Ekonomska kriza najčešće preoblikuje, kako političku i privrednu, tako i svakodnevicu svakoga od nas. O tome da li su krize proteklih par decenija pomjerile naš prag trpljenja, te zašto često kažemo "lud je onaj koji u ovim vremenima nije poludio", razgovaramo sa psihijatrom Borislavom Mitrićem.

RSE: Posljednjih mjeseci ekonomska kriza je zasigurno najčešće ponovljeni izraz u svakodnevnom životu. Da li uočavate da kriza mijenja našu svakodnevicu?

Mitrić: Možda je to kod nas u Crnoj Gori malo drugačije. Mi manje govorimo o toj krizi, možda zato što sada čekamo izbore, a nekako ti naši političari izbjegavaju o tome da pričaju. Mi smo praktično u krizi u zadnjih dvadesetak godina, od 1990. godine prošlog vijeka, tako da je naš narod postao na neki način imun i stekao neku otpornost koja je vrlo varljiva. Ona samo treba da dobije malo jači okidač. Ako se bude pojavila ova kriza koju najavljuju, u Crnoj Gori će biti dosta neprijatno, pa se može očekivati malo više socijalnih nemira, koje imamo i danas – zatvaranje fabrika, slab rad sindikata, nezaštićenost radnika i mnogo, mnogo čega drugog.

RSE: Koliko na nivou naše svakodnevince primjećujete promjene? Da li ih uopšte ima ili se kriza događa negdje drugo?

Mitrić: Mi još ne vjerujemo da ima krize. Još uvijek su naši kafići puni, još uvijek na ulici ima ljudi, još uvijek ima osmijeha na licima, u naše ambulante ne dolazi tako puno ljudi sa egzistencionalnim problemima koje stavljaju u prvi plan, ali kada nekima propišemo neki lijek, oni nisu u stanju da ga kupe, iako koštaju nekih par eura.

RSE: Kriza indukuje strah kao svoj najjači začin. Kako prema vašim iskustvu reagujemo u tim trenutcima?

Mitrić: Tačno je to da je strah osnov i kada čovjek dođe u to stanje onda je nepredvidivo kako će reagovati. Prva reakcija može da bude neko bježanje, ali kada nema gdje da pobjegne, onda dolazi do bijesa i do stvaranja otpora i neke mržnje, do stvaranja agresije koju može usmjeriti prema sebi ili prema drugima. U Crnoj Gori je povećan broj delikvencije, ubistava i samoubistava, ali čini mi se da to nije tako mnogo izraženo u odnosu na ranije.

RSE: Što je sa motivacijom, da li je kriza pojačava ili upravo poništava?

Mislim da smo mi narod koji je dosta optimistički raspoložen, koji umije na svoj način da se šali. To je neka naša snaga da prebrodimo sve ovo. Kod nas često ide krilatica - Lud je onaj koji nije poludio u ovom vremenu...
Mitrić: Upravo na tome i najviše radim. Mislim da ćemo imati dosta posla da bi mogli ljude da osposobimo da prežive neke trenutke. Gladnom čovjeku ne možete reći da će sutra biti bolje. Njemu je stalo da jede sada. To može biti jako neprijatno i može izazvati dosta nepredvidivih reakcija. Pošto je kod nas kulturološki dosta često prisutan alkohol, a sada i narkomanija, onda može biti da posežemo za nekom od tih supstanci koje parališu centre straha i mogu da dovedu do krajnje neodgovornog ponašanja.

Porodica čini okosnicu svega. Ako dijete ne pripremimo, ako mladi čovjek, koji je prije 20 godina rođen i koji je danas odrastao čovjek, nije pripremljen u porodici da se suoči sa tim problemima, kada izađe van, on se vrlo lako okreće putu delikvencije, putu druge ili lične propasti. Moramo sačuvati našu mladost koja je praktično rođena i podignuta u krizi. Oni su dobili neka nova mjerila vrijednosti, dobili su neke pogrešne idole i neke pogrešne identifikacije. Mislim da smo mi narod koji je dosta optimistički raspoložen, koji umije na svoj način da se šali. To je neka naša snaga da prebrodimo sve ovo. Kod nas često ide krilatica - Lud je onaj koji nije poludio u ovom vremenu.

  • 16x9 Image

    Jasna Vukićević

    Dopisnica RSE od 1999. godine. Sarađivala sa više crnogorskih i regionalnih medija. Po obrazovanju profesorica engleskog jezika i književnosti.

XS
SM
MD
LG