Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Elsner: CPC i MPC neće brzo do priznanja autokefalnosti


Regina Elsner, teologinja iz Centra za istočnoevrospke i međunarodne studije (ZOiS) u Berlinu

Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) i Makedonska pravoslavna crkva (MPC) neće tako brzo ni tako lako dobiti autokefaliju, jer će ekumenski patrijarh Vartolomej sada voditi računa da ne okrene protiv sebe Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC), koja je najbliskiji saveznik ruske crkve – smatra teologinja, stručnjakinja za pravoslavlje, dr. Regina Elsner iz Centra za istočnoevropske i međunarodne studije (ZOiS) u Berlinu.

U intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) Elsner procjenjuje da će raskol Ruske pravoslavne crkve sa Carigradskom ohrabriti desničare unutar ruske crkve, ali vjeruje da neće doći do trajne šizme u pravoslavnom svijetu, jer ovo nije religijsko već političko pitanje. Smatra da je pozicija patrijarha Vartolomeja snažnija jer on uživa veći ugled i poštovanje od patrijarha Kirila ali iza kojeg je, pak, ruska moć, što kako smatra, nije za potcjenjivanje

Ova teologinja smatra da se pravoslavna crkva previše često upliće u politiku što joj nanosi štetu i da bi u konačnici ovu situaciju mogla iskoristiti da se modernizuje.

RSE: Dr. Elsner, kako vidite posljedice rascjepa u pravoslavlju zbog odluke ekumenskog patrijarha Bartolomeja da Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi odobri autokefalnost?

Elsner: Mislim da ima nekoliko posljedica. Prva je naravno ogromna kriza unutar pravoslavne zajednice širom svijeta. Pokazuje da je političko uplitanje i njihov uticaj na crkvene zajednice veći nego što bi trebalo. Mi moramo da priznamo da se aktuelni rascjep dogodio ne zbog pitanja vjere ili dogme što bi bilo normalno za crkve već zbog njihove posvećenosti nacionalitetima i političkim strategijama. I, naravno, implikacije nijesu samo političke, već su i crkvene takođe, sa posebnim uticajem na vjerničku dijasporu.

Za Ruse koji žive izvan Rusije, zato što im ruska crkva zabranjuje da učestvuju u svetoj liturgiji kao i da učestvuju u euharističkim obredima Carigradske patrijaršije (Konstantinopolja). Tako da je teološki dijalog zaustavljen i meni se čini da će ova situacija mnogo više izolovati, prije svega Moskovsku patrijaršiju kao i podrijeti kredibilitet crkve. Nažalost, to će ojačati nacionalistička i fundamentalistička krila u ruskoj crkvi.

Možda i da kažemo da će imati vrijednost za Ukrajinu. Jer ja mislim da će razlaz između Moskve i Konstatinoplja značiti da oni sada imaju šansu da krenu sa slobodnim i nezavisnim razvojem njihovih crkve u Ukrajini.

RSE: Dakle, Vi ste prilično sigurni da u ovoj situaciji politika igra veliku ulogu. Šta mislite ko u ovom trenutku ima snažniju poziciju, ekumenski patrijarh Vartolomej ili moćni i uticajni ruski patrijarh Kiril?I možete li mi objasniti što ste tačno mislili kada ste rekli da će ohrabriti desne snage u ruskoj crkvi?

Elsner: Na pitanje u vezi sa snažnijom pozicijom teško je reći. Jači u čemu? Mislim da ekumenski patrijarh Vartolomej ima veoma snažnu poziciju zato što ima veliku međunarodnu podršku, veoma je poznata i uvažena osoba. On ukazuje na argumente veoma smireno, veoma kanonski, veoma razumno.

Ruski patrijarh Kiril naravno ima podršku ruske države i to je velika podrška, novčana podrška ali i podrška u smislu moći, ali je sa druge strane on izgubio prilično mnogo međunarodne podrške posljednjih i mjeseci i godina. Ruska crkva je naravno sebe po malo diskreditovala, preko agresivne retorike, nedostatka razumne argumentacije već samo lupanja rukom o stolu, što govori ima malo argumenata i ljudi to osjećaju. Tako da mislim da je snažnija pozicija na strani Carigrada, ali nije za podcjenjivanje ni struktura moći naravno.

Što sam mislila kada je rijč o desnom krilu, ja pretpostavljam da samoizolacijom od svjetske zajednice pravoslavnih crkva, Ruska pravoslavna crkva do sada ima samo podršku ekstremno desnih populista u Rusiji. Oni su naravno veoma srećni sa tom situacijom, jer oni misle da je Rusija jedini branitelj ispravne tradicije i ispravne vjere. I oni naravno misle da Rusija treba da raskine sa svim drugim crkvama jer su oni na jeretičkom (otpadničkom) putu, i samo Rusija ima pravo. Za njih je situcijau Ukrajini dobra, i mislim da će zbog toga dobiti više pristalica unutar crkve.

RSE: A kako vidite ulogu saveznika Ruske pravoslavne crkve u regionu, odnosno crkava u bivšoj sovjetskoj sferi uticaja. Mislim na druge pravoslavne crkve u toj oblasti koje gravitiraju prema ruskoj crkvi ?

Elsner: To nije tako lako reći, zato što u smislu kanonskih teritorija, što je nešto što ruska crkva veoma eksploatiše u ovom kontekstu, to je u sadašnjem vrijeme uglavnom samo Bjeloruska crkva. I oni se naravno neće podijeliti i oni će podržati Moskovsku patrijaršiju u svakom slučaju. Ali ima glasova, i u bjeloruskoj ruskoj crkvi takođe, koji kažu da je sada cijeli narativ o svetoj ruskoj crkvi doveden u pitanje, pa zašto onda i mi ne možemo preduzeti korake u pravcu nezavisnosti.

Država i SPC se dopisuju, dvorsko groblje na Cetinju propada
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:03:01 0:00

Ostale crkve su prilično oprezne. Oni nijesu dali nikakva saopštenja u smislu direktne podrške Moskvi. Oni pokušavaju da se drže izvan ovog konflikta, zato što znaju da je ovo politički sukob, a ne vjerski i stoga pokušavaju da se drže po strani ovog užarenog konflikta.Niti je Gruzijska crkva, niti je Moldavska crkva rekla riječ u ovom kontekstu. Isključivo crkva u Srbiji koja je istorijski veoma bliska Moskvi, kao i Antiohijska crkva iz Sirije, koja je takođe veoma bliska Moskvi, i koja je blago podržala, ali ne prejako pozicije Moskve.

RSE: Nakon Ukrajinske pravoslavne crkve, nade za nezavisnost imaju druge balkanske pravoslavne zajednice, Crnogorska pravoslavna crkva i Makedonska pravoslavna crkva. Obje žele priznavanje njihove autokefalnosti i razdvajanje od Srpske pravoslavne crkve koja je, kao što ste i rekli, veoma bliska ruskoj crkvi .Da li mislte da su te nade realistične?

Elsner: Nijesam sigurna, pretpostavljam da to svakako neće desiti ni automatski ni brzo. Naravno da vjerske zajednice u Makedoniji i Crnoj Gori prate veoma pažljivo ovaj događaja i imaju neke nade za brži razvoj dešavanja po njihove crkve, ali ja pretpostavljam da je njihova situacija značajno drugačija od ukrajinske situacije, jer vlade djeluju više demokratski, nego što je to slučaj sa Rusijom a i Ukrajinom takođe.

I izgleda mi da će patrajarh Vartolomej biti veoma oprezan u ovim slučajevima jer ne želi da gura srpsku crkvu u pravcu Moskve. Srbija je već jako bliska Moskvi, možda i njihov najbliži saveznik, i neki koraci u pravcu autokefalije recimo makedonske crkve značilo bi da će izgubiti ovu crkvu i ne mislim da će to rizikovati. Za sada ne mislim da će to imati direktnog uticaja na situaciju.

RSE: Dakle, da li Vi mislite da bi ovo mogao biti početak šizme koja bi mogla biti dugotrajna ili trajna. Ili očekujete da bi patrijarh Vartolomej sada mogao biti malo više oprezan?

Elsner: Ja ne mislim da bi Bartolomej mogao uzmaknuti od situacije u Ukrajini, on je sada na putu davanja autokefalije i to će učiniti. I ja se nadam da će crkva u Ukrajini ozbiljno iskoristiti ovu šansu. Ja ne mislim da će ovo biti velika i trajna šizma, naravno da je velika kriza ali nije šizma još uvijek, i ne vjerujem da će postati. Još jednom, ovo nije pitanje vjere, a šizma je jedino odgovarajući instrument kada se radi o pitanjima vjere. Osim toga nije izgledno da će druge crkve podržati Moskvu u toj nezgodnoj situaciji. Oni je podržavaju možda retorički, ali nema crkve koja će ići u istom smjeru razlaza sa Konstantinopoljem.

Stoga, ne vjerujem u to. Možda je situacija ista ili slična kao sa Crkvom Estonije, gdje je postojao razlaz neko vrijeme, nekoliko mjeseci,o onda su pronašli neki kompromis sa Moskvom. Ja se nadam da će sada iskoristi šansu da razriješe sva ta nejasna pitanja o tome ko dobija autokefaliju, ko daje autokefaliju, ko je najodgovorniji za vjernike u pravoslavnim zemljama. Nadam se da će to razriješiti i postići novi konsenzus, tome sa nadam zaista.

RSE: Kakvu ulogu će politika igrati u periodu koji predstoji u budućnosti?

Elsner: Ja mislim mnogo veću ulogu nego bi bilo ko od nas želio da vidi. Naravno za Rusiju i rusku politiku ovo je krucijalna tačka, pitanje crkve. Ono gube njihov cijeli narativ o svetim Rusima i ruskoj civilizaciji kada izgube Ukrajinu. Stoga naravno mi svi moramo biti veoma oprezni i pratiti šta će ruska politika uraditi i ne dati im povoda za provokacije koje će stići,ja mislim.

A što se tiče izgradnje crkve u Ukrajini, ruska politika je naravno veoma zainteresovana za otvoreni konflikt i to će biti izazov za ukrajinsku vladu da se striktno pridržava zakona i brani sve vjerske manjine i većine kada je riječ o crkvi, ne dajući povoda za provokaciju. Naravno, to će takođe biti pitanje za političare u EU i SAD da retorički ne eskaliraju taj konflikt sa Rusijom. Jer ovo je i političko pitanje i zato politika igra ulogu u ovom konfliktu.

RSE: Na kraju možemo li reći kakav uticaj ovaj rascjep koji za sada traje,može imati na hrišćanstvo u cjelini?

Elsner: Za sada, sve druge hrišćanske crkve pokušavaju da se drže po strani, kažu da su veoma tužne zbog ovih događaja u pravoslavnoj crkvi. Za sada vidimo i da Ruska pravoslavna crkva ne učestvuje u teološkom dijalogu, prekinuli su svoje učešće u tome. I, naravno, to je gubitak , jer se ne radi samo o teološkoj kompetenciji već nema pravoslavnog sadržaja ukoliko ne uzmu ušeće.

Ja se nadam, sa teološkog i crkvenog gledišta, da će sve crkve ozbiljno razmotriti svoje političke veze i da će sve priznati da je takvo miješanje u politiku i takva posvećenost nacionalnostima i etnicitetima nije u vezi sa crkvom i hrišćanstvom. Tu je riječ o politici i stoga bi crkvama bilo bolje da se drže po strani od ovih rasprava i tih tema. Ali ovo je možda uzaludna nada, no ja bih veoma voljela kada je o hrišćanstvu riječ, da pronađu način i da se riješe tih politička uplitanja.

RSE: Imam ipak još jedno pitanje, a to bi bilo nakon svega što ste rekli, da li mislite da je ovo takođe i pitanje reforme pravoslavne crkve?

Elsner: To bi bio najbolji slučaj, pretpostavljam. Možda ne toliko reforma u uskom značenju već jedan otvoreni dijalog sa modernoćšu, sa tim što se dešava sa globalizovanim i modernijim svijetom. Sve crkve treba da razmisle kako da razgovaraju sa svojim vjernicima, ne sa političarima, već kako da priđu ljudima i njihovim životima. To, naravno, znači otvaranje za dijalog o tome što se dešava u našem svijetu koji se modernizuje. I možda će neke reforme sada biti urađene, moraju ovo razriješiti i razgovarati jedni sa drugima, i to bi bio najveći rezultat, da razgovaraju kako biti hrišćanin u modernom svijetu.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG