Dostupni linkovi

Savanović: Ljudi se radije odluče za kilogram mesa nego dvije pozorišne ulaznice


Ljubiša Savanović: Što se tiče pozorišta u BiH, ne znam za sva pozorišta, ali sigurno da pandemija nikom nije donijela dobro

Da nema umjetnosti, pa i drugih stvari koje nekako hrane dušu, prosto bismo poludjeli, ne bismo izašli iz svega toga normalni, opisuje život u vrijeme pandemije korona virusa, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE), glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske i organizator u Gradskom pozorištu Jazavac iz Banjaluke Ljubiša Savanović.

U posljednja tri mjeseca nije bilo predstava uživo, a gledaocima su bili ponuđeni repertoari putem video snimaka na onlajn platformama.

Intervju: Ljubiša Savanović
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:12:53 0:00
Direktan link

RSE: Kada se mogu očekivati prve predstave u Gradskom pozorištu Jazavac?

Savanović: Želeći da ne gubimo taj kontakt sa publikom, da nastavimo i u ovim uslovima koji nisu baš obećavajući niti dobri za pozorište, probali smo, i nadam se da ćemo uspjeti, tokom sedmog mjeseca da napravimo ljetnu scenu Gradskog pozorišta Jazavac na prostoru – to Banjalučani bolje znaju – nekadašnje diskoteke Music Hall, koja se i nalazi u blizini naše scene.

Hteli smo da budemo tu, da tako kažem, na našem pozorišnom ognjištu, tu nam je blizu i tehnika, i scenografija i sve, tako da nam je lakše, smanjuje sve troškove. Angažovali smo arhitektu gospodina Željka Kusića, koji nam je prošle godine pomogao da napravimo jedan divan projekat enterijera hola Gradskog pozorišta Jazavac. Očekujemo da ćemo tokom sedmog mjeseca odigrati prve predstave na toj ljetnoj sceni.

RSE: Koliko Vam je nedostajao rad u pozorištu u ovom periodu, koliko Vam je nedostajala publika?

Savanović: Ja sam taj period proveo gledajući kako da, kad ovo stane, probamo doći na neki nivo što bliži onom 'normalnom', što se tiče pozorišta. Nedostajala mi je ta životna kolotečina, kad imaš neki ritam, kad treba danas nešto da radiš, da završiš. Jedino lijepo u svemu tome, meni je bilo to što sam bio s porodicom sve vrijeme. Da sad kažem da sam bio nešto tužan bez publike, bez pozorišta – naravno da mi je nedostajalo sve to, ali to nije bio neki primaran osjećaj.

Više sam bio iskreno zabrinut, a i sad sam zabrinut, kako će sve to ići. I ovu ljetnu scenu koju planiramo, radeći na njoj, moraćemo poštovati sve mjere koje propisuju nadležni. Tako i dalje nisam miran što se tiče pozorišta, posebno kad razmišljamo o jeseni i o tome šta će biti najesen.

Mislim da je naš poziv i uopšte pozorišna umjetnost mnogo više ugrožena ovim virusom nego druge. Znajući kakav je odnos vlasti na bilo kojem nivou, zapravo na većini, mislim da to ne može donijeti ništa dobrog. Nikakav je odnos prema pozorištu, tako da je za sve nas koji se bavimo pozorištem bolje da što prije počnemo da radimo.

RSE: Za jednu pozorišnu predstavu od velike je važnosti interakcija sa publikom. Kako će to sve izgledati sada, s obzirom na preporuke, zabrane koje su i dalje na snazi, obaveze lične higijene?

Savanović: Mi smo u šali govorili da ima predstava koje se i ovako i onako igraju pred dvadeset ljudi, tako da nam neće biti strašno. Prosto ćemo morati tu činjenicu prihvatiti kao neku novu normalnost. Tako je kako je. Nećemo imati puno izbora. Bitno je da pozorišta rade, da gori ta pozorišna vatra. Naravno, to sad dovodi u pitanje isplativost bavljenja, organizacije pozorišnih predstava. I ovako su cijene karata i ulaznica u pozorište vrlo male.

U pozorištima kakvo je Jazavac, recimo, na nekoj su ivici isplativosti. Ako budemo morali igrati za manji broj ljudi, s tom cijenom karte prosto nam se neće isplatiti da radimo. Ja se nadam da se pozorišta neće gasiti zbog toga. To ne bi bilo dobro. Nadam se da ćemo naći načina da igramo za manji broj ljudi, a da nam je to opet da smo bar na nuli, da tako kažem.

RSE: Koliko su pozorišta u Bosni i Hercegovini pretrpjela u pauzi zbog pandemije i kakva su očekivanja od ljetne scene?

Savanović: Mi na tu ideju ljetne scene nismo došli zato što nam je palo na pamet, nego smo vidjeli i shvatili da je to jedno od rješenja – da se igra napolju, jer je ljudima, polazim od sebe, lakše da prihvate da gledaju predstavu vani, na otvorenom, nego u zatvorenom prostoru. Sigurno je da će to ovo ljeto, a možda i narednih ljeta, biti jedno od rješenja. Možda nam se pozorišna sezona pomjeri, možda neće trajati ovako kako smo do sad navikli, od septembra do juna. Možda će biti od aprila do oktobra. Mislim, prosto moramo biti na sve spremni.

Što se tiče pozorišta u Bosni i Hercegovini, ne znam za sva pozorišta, ali sigurno da ovo nikom nije donijelo dobro. Ionako su mali i bijedni pozorišni budžeti, za koje koliko god da su krivi oni koji treba da brinu o tome, kao nadležne institucije, ali su jednako krivi i oni koji rade u pozorištima, koji mirno gledaju na to i ne 'talasaju'. I sigurno nikome nije dobro donijela ova kriza.

S kolegama s kojima sam pričao, čini se da nam svima treba malo više optimizma i neke proaktivnosti da to što prije i što pametnije rješavamo u korist, prije svega pozorišta, i svih onih koji još uvijek imaju dovoljno snage i mozga, u ovom vremenu u kakvom živimo, da uživaju u pozorištu.

RSE: Kako biste Vi ocijenili saradnju među pozorištima u Bosni i Hercegovini, čime bi se ona mogla unaprijediti?

Savanović: Saradnja postoji i saradnja se odnosi prije svega na festivale. Zapravo, festivali su u ovom trenutku ono što okuplja bh. pozorišta, ali i pozorišta u okruženju. Nije to nikakva razlika. Isto je kod nas kao i u okruženju. Ono što možda u drugim državama u regionu stoji bolje, mada ne možemo Bosnu uzimati kao referentni sistem, jer očigledno da ne postoji logika i neko opravdanje, ne treba tražiti logiku ovdje i objašnjavati što je šta tako, jer iz dana u dan dokazujemo da možemo sve luđe i luđe, ali možda je normalno očekivati od ljudi koji su u kulturi, u sportu, da probaju da ruše ove neke barijere.

Ali, živeći ovdje čitav svoj život, kad god pomislim da me ništa više ne može iznenaditi, uvijek se prevarim, vidim da možemo biti još luđi i dokazati da nemamo granica. Isto je to tako u pozorištu. Isto ljudi gledaju neke svoje interese, svoje torove. Zato smo tu gdje jesmo. Ali, nije da nema svijetlih primjera i da nema ljudi i pozorišta koji rade prave stvari.

RSE: Nekoliko mjeseci građani su bili bez ozbiljnih kulturnih dešavanja, pozorišta, književnih večeri, koncerata. Šta mislite kako je to na njih uticalo?

Savanović: Pokazao je narod koliko je normalan, ali odmah, u drugom trenutku je pokazao onu drugu stranu svoje naravi. Interesantno je bilo pitanje ovih predstava koje se emituju online. Sve te predstave, 99 posto, koje sam ja uspio da vidim, od domaćih, koje su bile prikazane nisu bile snimljene za prikazivanje, već za arhive. I to nisu neki preprezentativni snimci. Međutim, po broju tih pregleda na platformama na kojima se emituje, ljudi su to vrlo gledali, bile se veoma posjećene. Pojavili su se na društvenim mrežama neki izazovi, kako se to kaže, za čitanje knjiga...

Opet to dokazuje - da mi nemamo u tim trenucima čemu drugom da se okrenemo, da nema kulture, da nema umjetnosti, pa i drugih stvari koje su nekako hrane dušu – prosto bismo poludjeli, ne bismo izašli iz svega toga normalni. Većina ljudi se bori za egzistenciju, bori se da preživi do sljedećeg mjeseca, tako da razumijem i ne mogu nikog da krivim što ne ide u pozorište. Daleko od toga da imam pravo uopšte ikom da sudim i da ga krivim. Vrijeme je takvo da će se ljudi radije odlučiti za kilo mesa danas nego za dvije pozorišne ulaznice. I ja to razumijem.

Online kultura u vrijeme karantena
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:03:20 0:00

RSE: Kada se može očekivati sljedeći festival u Banjaluci?

Savanović: Meni je žao što ove godine nije održan Teatar fest Petar Kočić, festival s najdužom tradicijom u našem gradu. Naš plan u Gradskom pozorištu Jazavac je da krajem oktobra, ako sve bude kako treba, održimo festival Zaplet. Selekcija je gotova, a sad smo u dogovoru s kolegama iz pozorišnih kuća koje treba da ugostimo, da dođu ovamo ako sve bude po planu i ako sve bude u redu.

Ako ne, onda ćemo morati tražiti neka druga rješenja. Jedno od njih je da napravimo neku drugu selekciju, tj. da napravimo selekciju od manjih pozorišnih formi i da ih ugostimo na toj ljetnoj sceni, možda u posljednjoj sedmici septembra, da festival održimo mjesec dana ranije.

Festivali imaju svoj višestruk značaj. U posljednje vrijeme postali su mjesto gdje se dođe, odigra se predstava, ide se kući, sve se pravda smanjenjem sredstava. Festivali, po meni, i mi to pokušavamo da održimo otkako smo u pozorištu Jazavac, jesu mjesta gdje se ljudi susreću, ne samo glumci sa novom publikom, iz drugog grada ili druge zemlje, nego i glumci jedni s drugima, da popričaju, reditelji, upravnici pozorišnih kuća.

Težeći takvom festivalu, napravili smo i program koji godinama u Jazavcu održavamo, a to su razgovori s glumcima, gdje ugostimo glumce koji su, po našem mišljenju, interesantni publici, koji imaju šta da kažu, da publika može da popriča s njima, da se naš poziv predstavi na neki drugi način. Imamo tu priliku u Jazavcu – nijedan nam glumac nije otišao 'na vrijeme', svi su ostali duže. Za nas je to jedan dragocjen vid komunikacije i saradnje, iz takvih stvari smo dobili puno pozitivnih i zdravih informacija i priča.

RSE: Vi ste glumac i u Narodnom pozorištu Republike Srpske koje ove godine obilježava jubilej 90 godina postojanja. Koliko je važan taj jubilej za Narodno pozorište i hoće li biti prilike ove godine da se adekvatno obilježi?

Savanović: Malo je institucija i u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini koje mogu da se pohvale time da iza sebe imaju 90 sezona. To su stvari koje moramo poštovati. Mislim da je to velika stvar za sve nas, da moramo pred tom činjenicom shvatiti koliko smo mi svi mali ovdje i prolazni, koliko smo samo dio jedne mnogo, mnogo veće institucije kulture, jedne mnogo veće priče koju to pozorište nosi.

Ono što je najavljeno - ja sam sasvim siguran da će našim sugrađanima i svima koji tada dođu u Banjaluku biti interesantno – je premijera predstave Derviš i smrt, u režiji Dejana Projkovskog, gosta iz Makedonije, na banjalučkoj tvrđavi Kastel. Godinama nismo imali neku predstavu na Kastelu, a prosto je grijeh da se ne koristi ona scena za pozorište. Mislim da će to sigurno biti nešto što će se pamtiti.

Pored toga, Narodno pozorište RS ima takođe svoju ljetnu scenu, na krovu pozorišta. Ima petnaestak, možda i dvadeset godina, kada je to posljednji put bilo na krovu pozorišta, i mislim da će i to našim sugrađanima biti interesantno.

Vraćam se na ovu predstavu, Derviš i smrt, u kojoj imam čast da igram i da sarađujem sa gospodinom Projkovskim, u kojoj glavnu ulogu derviša igra naš nešto mlađi kolega, Zlatan Vidović, mislim da će svi koji vole pozorište i dobru literaturu, koji čitaju, imati priliku da nakon Zločina i kazne, koji je rađen u Narodnom pozorištu RS prošle sezone, vide još jedan klasik, jedno veoma, veoma kvalitetno štivo prevedeno na jezik scene i pozornice.

U svakom slučaju, Narodno pozorište RS imaće čim da obilježi ovu sezonu. Nakon toga, Željko Stjepanović, naš kolega, ponovo se predstavlja kao dramski pisac, ovaj put komadom o istoriji našeg pozorišta, tako da sam siguran da će to biti vrlo interesantno za publiku. Koliko znam iz razgovora s upravnicom, čitava ova sezona će biti u znaku tih 90 godina, baš kako i treba da bude.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG