Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Veljača: Da li je jedan šamar nasilje?


Jelena Veljača, hrvatska glumica i scenaristica

Prije desetak dana glumica i scenaristica iz Hrvatske Jelena Veljača sa još nekoliko kolegica je pokrenula Facebook grupu #spasime. Ideja je bila da se pokrene građanska inicijativa, koja bi organizovala protest a kojim će Hrvatska iskazati solidarnost sa žrtvama nasilja i zatražiti od sistema da ih zaštiti.

Grupi se u kratkom roku priključilo više od 45.000 ljudi. Brojni među njima podijelili su i svoja svjedočanstva o preživljenom nasilju. Ono što pored protesta grupa želi postići je implementacija koraka kao što je edukacija o tome šta je nasilje, uvođenje 24-satne linije za žrtve i druge inicijative za koje se nadaju da će biti od pomoći za rješenje problema nasilja u porodici.

Veljača u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) pojašnjava zašto je došlo "5 do 12" za probleme porodičnog nasilja u Hrvatskoj.

RSE: Već danima se ljudi priključuju inicijativi #spasime a koju ste vi, zajedno sa par kolegica, pokrenule. Šta vam je bila pokretnica, zbog čega ste se sada odlučile angažirati?

Veljača: Direktni motiv je bila tragedija u Pagu gdje je otac bacio svoje četvero djece sa balkona obiteljske kuće. Srećom djeca su preživjela i dobro se oporavljaju čak i oni koji su bile najteže ozlijeđeni. Međutim ono što je mene frapiralo je spoznaja da je ta obitelj bila korisnik nekih prava Centra za socijalnu skrb. Tu sada citiram ravnateljicu tog nadležnog Centra u Zadru, ne znam šta to znači korisnici nekih prava. No u svakom slučaju znam da su bili u programu Centra. Kasnije sam saznala da je jedna djevojčica, najstarija kćer izdvojena iz obitelji i da je nad obitelji zbog toga morao biti vršen nadzor Centra za socijalnu skrb. Koliko je on puta vršen i kako je vršen mi naravno nikada nećemo saznati.

U svakom slučaju to je bio zadnji slučaj koji je dokazivao da je sustav koji funkcionira u Republici Hrvatskoj kada je u pitanju zaštita protiv obiteljskog nasilja, zakazao. Ali to nije jedini slučaj. To je bila kap koja je prelila čašu, recimo narodskim jezikom. Hrvatsku je zapravo zahvatio val nevjerojatnog nasilja koji je prisutan na svim nivoima.

Ako pogledate našu Facebook grupu koja je u desetak dana narasla od nas šest članica koje smo to pokrenule do 45 tisuća danas, možete uočiti trend potrebe žrtava koje su prošle obiteljsko nasilje i s tim se izborile pa su sad u svojevrsnoj vrsti rehabilitacije, i žrtava koje još uvijek prolaze obiteljsko nasilje pa pišu pod pseudonimom i u inbox. Možete vidjeti njihovu potrebu za neku vrstu ispovjedaonice, nekom vrstom prostora gdje će se njihov glas doista čuti, gdje će se njima doista vjerovati.

Naša inicijativa će zahtijevati edukaciju čak i u školama kroz građanski odgoj. Zapravo, razgovor o tome šta je nasilje. Jer ono što je nevjerojatno poražavajuće i mene osobno je najviše dotaklo, zgrozilo, činjenica da sam dobivala poruke u inbox Facebooka, žena, djevojaka koje me pitaju da li je ovo što se meni dogodilo nasilje? Da li je jedan šamar nasilje?

Da li je konstantno poniženje, konstantno vrijeđanje, je li to nasilje? Te cure ne znaju što je nasilje, jer postoji klima na Balkanu da je posve normalno ako je ručak hladan a tvome se mužu to ne svidi, da ti opali šamar. Ne postoji čovjek koji je samo jednom udario ženu. On će to ponoviti i ponovit će gore, jer se granica kao i kod svake vrste patološkog ponašanja uvijek pomiče, i to su za mene postale teme u kojima nisam više željela govoriti samo u kolumnama.

Infografika - Nasilje nad ženama: Žrtve bez podrške, počinioci bez kazne

Mislim da je sada trenutak da se izađe na ulice i da se kaže žrtvama uz vas smo, čujemo vas, ne morate se bojati, netko će stati za vašu stvar, za vašu sigurnost. A isto je vrijeme da se kaže vladajućima 'vi ste sada na potezu, vi morate učiniti nešto da zaštitite ovaj narod i ovu našu djecu i ove naše žene'.

Nama nije u cilju da alijeniramo sistem i pojedince koji se dugogodišnje bore za žrtve nasilja. Sustav je to dovoljno činio sam za sebe, svojim pogreškama, sporošću i zakazivanjem u konkretnim slučajevima. Nama je cilj da i socijalnim radnicima bude bolje da i njima sustav bude olakšan da bi mogli pomoći žrtvama. Nama je cilj da policija ima pravo prepoznati nasilje u porodici kao kazneno djelo a ne prekršajno. Nama je cilj da žrtve imaju 24-satnu liniju na koju se mogu javiti uvijek. Takva linija ne postoji iako je preporuka Vijeća Evrope.​

SOS pozivom protiv nasilja
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:03:06 0:00

RSE: Stotine žena se javilo u proteklim danima sa svojim ispovijestima o preživljenom nasilju. Izgleda da je kod većine zajednička poveznica to da sistem nije reagovao uopće ili da nije reagovao ispravno. Šta su prijedlozi vaše grupe, na koji način uticati na sistem?

Veljača: Ključni dio naše inicijative su zahtjevi koji mogu biti implementirani odmah i to uputama premijera i ministara, ovisno o resornom ministarstvu kojem se obraćamo u određenom zahtjevu. Ono na čemu ćemo mi insistirati su konkretne mjere koje koštaju nula kuna i koje ne moraju biti izglasane u Saboru. Postoje naravno i one koje moraju proći promjenu zakona, ali postoje one koje su vrlo konkretne i koje zapravo se svode na to da tu uputu može, ako želi dati ministar, ministrica ili dakako predsjednik vlade.

Glorifikacija nasilja

RSE: Koliko politika i vlast u Hrvatskoj tolerira nasilje? Zašto slučajevi nasilja u porodici, nad ženama i djecom, tako olako prolaze?

Veljača: Ova regija je odgojena na nasilju, rat sasvim sigurno nije pomogao. Ali nije pomoglo ni to da se ženska prava uvijek stavljaju u disproporciju sa katoličkom tradicijom koju mi se izuzetno trudimo očuvati.

I onda ispada da mi kada se borimo za ženska prava, mi se zapravo borimo protiv hrvatske tradicije, što apsolutno nije točno. Jako nam teško idu promjene u tom smislu emancipacije žena, finansijskog osamostaljivanje žena, podsticaj žena da budu vlasnice imovine, poticanje žena da rade, poticanje muškaraca da idu na rodiljne dopuste. To su nevjerojatno teške borbe a sve to dovodi žene u potlačenu poziciju u kojoj onda doista one nemaju gdje otići, jer nemaju svoj stan, nemaju svoje vlasništvo, nemaju se kome obratiti.

Ako ne potičeš emancipaciju jednog cijelog roda ti ga stavljaš u poziciju da ukoliko neko želi, stvarno može biti nasilan nad njim.

Plavi telefon zvonio 9.000 puta
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:04:38 0:00

Zašto je nasilje toliko rašireno?

Tu dolazimo do onog, glorificirano je. Imate slučaj Daruvarca koji je pretukao onu jadnu curu u kafiću pred svjedocima koji su lažno svjedočili i trenutno su na sudu zbog lažnog svjedočenja, koji je pušten na slobodu iz pritvora i koji je dočekan, maltene uz tamburaše.

Imate primjer obiteljskog zlostavljača koji je prijavljen za obiteljsko zlostavljanje, koji dočekuje hrvatske nogometaše na Trgu Bana Jelačića. To je prisutno u apsolutno svim porama društva. Dok netko u ovoj državi, a to su i mediji i vlada, i ne kažu dosta, nećemo podržavati nasilje ni na jednom nivou, to neće stati. Jer će se malom čovjeku slati poruka ako je to dopušteno, onda je to prihvatljivo ponašanje.

RSE: Žene su izgleda pretplaćene žrtve nasilja u obitelji. To smo vidjeli kroz svjetske primjere #metoo pokreta, to viđamo svaki dan na Zapadnom Balkanu, u Hrvatskoj. Hrvatska ima zakonske okvire za sprečavanje nasilja u porodici. U kakvom je trenutno stanju primjena Istanbulske konvencije?

Veljača: Istanbulska konvencija je jedna kontroverzna tema, koja je namjerno predstavljena kao kontroverzna od strane desničarskih medija koji su zapravo nju diskreditirali iz meni potpuno nepoznatog razloga.

Jer je to u krajnjoj liniji bilo jedno simbolično potpisivanje konvencije o ljudskim pravima, čak ne bi rekla ni ženskim pravima, jer je to konvencija o suzbijanju i prevenciji nasilja, ne samo nužno nad ženama. No, međutim, prikazana je vrlo kontroverzno, prikazano je i da se kao troši naš novac, što isto tako nije istina.

A ono što je istina kada smo kod novca da je izdvojeno 70 milijuna kuna za Istanbulsku konvenciju i njezinu implementaciju i da su oni alocirani i da nisu još uvijek utrošeni. Zašto? Ne zna se, niko nikada nije odgovorio na to pitanje. Gdje su ti novci također se ne zna, negdje tamo na proračunu stoje.

Hrvatski zakoni su u principu, koliko ja sada u zadnjih desetak dana shvaćam, tijekom savjetovanja sa stručnim osobama, jer ja nisam pravnica, vrlo sinhronizirani sa onim što propisuje Istanbulska konvencija. Naši zakoni su gotovo pa istovjetni, postoje neke razlike na kojima mi inzistiramo našim zahtjevima da se i oni promijene. Dakle nije problem u hrvatskim zakonima, implementaciji Istanbulske konvencije u zakone. Problem je u praksi, u kojoj se oni zapravo ne provode.

'Trenutak je da kažemo - dosta'

RSE: Otkako ste krenuli sa angažmanom oko protesta, problema sa nasiljem u obitelji, kakve su bile reakcije hrvatskog društva?

Veljača: Reakcije su nevjerojatno pozitivne. Ja sam vrlo pozitivno iznenađena, zahvalna sam svim medijima koji su nas podržali, jer nas apsolutno svi mediji bez obzira na neku vrstu ideološke pripadnosti, podržavaju.

Čak je i ministrica [ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Nada Murganić] koliko sam shvatila članak jučer, rekla da podržava prosvjed i da shvaća da je vrijeme za prosvjed. Prema tome mi sada imamo podršku kakvu smo samo mogli sanjati.

'Ne pripadamo ni jednoj političkoj opciji, ni ne dopuštamo politizaciju inicijative i prosvjeda.'

Mislim da je veliki razlog činjenica da u našoj inicijativi nema apsolutno nikoga niti iz jedne političke stranke. Mi ne pripadamo ni jednoj političkoj opciji, ni ne dopuštamo politizaciju ove inicijative i ovog prosvjeda. Mi smo unaprijed rekli da su svi političari iz svih političkih stranaka pozvani na prosvjed kao privatne osobe ukoliko žele dići svoj glas za žrtve nasilja i za promjene ali da nisu pozvani da koriste to kao svoju vlastitu promidžbu jer kao takvi biti prokazani. I do sada se nije apsolutno ni jedan takav slučaj dogodio.

Nabijeni smo jednom izuzetno pozitivnom energijom. Mi ovo radimo kao čisto građanska inicijativa. Iza toga ne stoji nikakva profitna udruga. Udruge koje nam pomažu u organizaciji su isključivo neprofitne, prema tome mislim da to jako puno građanima govori o našim namjerama.

​U krajnjoj liniji, mi smo sve djevojke i žene sa imenima i prezimenima koje se bave nekim drugim poslovima, koji ne ovise o politici. Većinom su to umjetnički, producentski poslovi, jedna od nas je odvjetnica. Mi smo većina mame, zato mislim da uvažavamo tu vrstu poštovanja.

RSE: Protest #spasi me, kako stoji u najavu, za svu djecu i žene koju se propustilo spasiti, održat će se pet do 12 u subotu. Da li je ovaj termin simboličan opis potrebe za rješenjem problema nasilja u porodici u Hrvatskoj?

Veljača: Jeste, izabran je namjerno, jer stvarno mislim da je stvarno pet do 12 za sve osobe koje i dalje žive u takvim situacijama i za nas da se ispričamo onima koje smo propustili spasiti zato što smo šutjeli, zato što smo smatrali da je to nečiji tuđi posao, zato što smo kao susjedi prolazili kraj bračnih svađa, kraj tučnjave djece, kraj fizičkog kažnjavanja, jer smo zatvarali oči. Svatko od nas je odgovoran i sad je konačno trenutak da kažemo - dosta.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG