Dostupni linkovi

Nacionalni ili violinski ključ


Edin Zubčević: Ono što je bio nacionalni princip oduvijek, možda je drastičniji i dramatičniji nego ikad

U utorak 31. oktobra počinje 21. međunarodni muzički festival Jazz Fest Sarajevo i trajaće do 5. oktobra. Nakon 12 godina Festival se ponovo vraća kući, tačnije u prostorije Doma policije. Tokom šest dana Festival će ugostiti vrhunske umjetnike i organizirati vrhunski producirane koncerte.

U intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) umjetnički direktor Jazz Fest Sarajevo Edin Zubčević ističe, između ostalog, da "ono što je bio nacionalni princip oduvijek, možda je drastičniji i dramatičniji nego ikad".

"Trebamo se pitati zašto nam to nije ranije smetalo, nekima, a zašto sad tim istima smeta. Jedan internacionalni muzički festival dobije istu potporu kao jedno amatersko guslarsko društvo, uz svo poštovanje", dodaje on.

RSE: Za uvod – da li je sve spremno za početak 21. Jazz Fest Sarajevo?

Zubčević: Sve je spremno. Bar smo mi spremni. Nadamo se da je i publika spremna.

RSE: Koliko umjetnika dolazi u Sarajevo i koliko će koncerata biti organizovano u okviru ovogodišnjeg festivala?

Zubčević: Ukupno će biti predstavljen 21 ansambl u okviru glavnog programa. Pored toga ćemo imati i seriju nastupa regionalnih muzičara i bh. muzičara u Klubu, u okviru programa Late Night Stage.

I ove godine, šesti put, dešava se Music Meeting, edukativni program Jazz Festa, namijenjen muzičarima s prostora bivše Jugoslavije, mlađim muzičarima. Tako da će se u okviru Music Meetinga održati serija zanimljivih predavanja, uključujući i zanimljive predavače. Naravno, imat ćemo i specijalni koncert za djecu, zadnjeg dana Festivala, u 12 sati.

RSE: Jazz Fest je u periodu od 2000. do 2005. godine svoju glavnu festivalsku scenu imao u Domu policije. Osim tih prostora, gdje će se sve održavati Festival?

Zubčević: Kad već govorimo o tih 12 godina kojih nismo bili u Domu policije, bili smo bukvalno u skoro svim prostorima – u skoro svim pozorištima, u Domu mladih, u Bosanskom kulturnom centru (BKC), Vijećnici, u Pozorištu mladih, Kamernom teatru i tako dalje... kao pravi nomadi.

Ove godine smo takođe imali ambiciju da organiziramo festivalske programe u šest prostora, na šest različitih lokacija. Na kraju ćemo raditi samo na tri, iz prostog razloga što određene lokacije nismo mogli dobiti, iz ovih ili onih razloga, bez obzira na naš pokušaj i našu želju da prezentiramo program. Čak smo i programe pravili za određene prostore u tom smislu, imajući u vidu da možemo napraviti određeni koncert u Vijećnici, s obzirom na njegov karakter i karakter Vijećnice.

Tako se mi vraćamo u Dom policije. Sretni da imamo bar ono što smo imali prije 12 godina, jer je Festival objektivno teže praviti danas nego 1997., iz više razloga. Kad se sve to sabere i oduzme, mi smo sretni da imamo lokaciju.

Pored Doma policije i Sarajevskog ratnog teatra (SARTR), nekadašnja poznata CDA dvorana, imamo Klub Jazzbina, u kojem će se dešavati Late Night Stage. Festivalski centar će biti u Domu policije, gdje ćemo koristiti dva prostora – glavnu veliku salu, gdje će biti glavna scena, i pomoćnu salu, gdje će se održavati Music Meeting program.

Jazz Fest u sali Bosanskog kulturnog centra, arhiv
Jazz Fest u sali Bosanskog kulturnog centra, arhiv

RSE: U okviru edukativnog programa Music Meeting, Jazz Fest Sarajevo i ove godine organizira zanimljive prateće programe – predavanja, prezentacije i radionice koje će biti otvorene za javnost. Šta biste izdvojili kao najzanimljivije?

Zubčević: Tri predavača koji će biti highlighters ovogodišnjeg programa Meetinga – Francesco Martinelli, talijanski istoričar, publicista, veliki znalac i stručnjak u različitim oblastima kada je muzika u pitanju, on će održati dva zanimljiva predavanja, 3. i 4. novembra, u Domu policije.

Jedno se tiče islama i jazza, dakle, veze islama kao religije sa jazzom kao muzikom. Sljedeći dan će održati predavanje, koje će govoriti o odnosu talijanske opere i džeza kroz njegovu istoriju.

Osim toga, biće Ičo Vidmar, sociolog i publicista iz Slovenije, objavio je knjigu "Nova muzika u Njujorku". I ono što će biti posebno u ovogodišnjem Music Meetingu, je Nataša Mirković, koja će imati jednu majstorsku radionicu za pjevače i ostale muzičare koji žele učestvovati u tom, iako je broj ograničen, gdje će se baviti pjevanjem i tehnikama pjevanja, zapravo vođenjem i kontrolom glasa.

RSE: Ovogodišnji Jazz Fest priredio je iznenađenje i za banjalučku publiku. Naime, u Narodnom pozorištu Republike Srpske bit će održan koncert ansambla Axiom Dejana Terzića. Odakle takva ideja?

Zubčević: Ideja je nastala spontano jer Dejan Terzić već četvrti put dolazi u Sarajevo. On je inače rođeni Banjalučanin koji nikada nije svirao u Banjaluci i uvijek smo razgovarali kako da napravimo neki koncert za banjalučku publiku, jer on je imao zaista veliku želju sve ove godine.

S druge strane, mi smo željeli da napravimo nešto izvan Sarajeva, kao što smo i do sad radili – nakon Festivala, zaista rijetko, ali u specijalnim okolnostima, tako da se unaprijed radujemo što ćemo biti u Banjaluci, što ćemo predstaviti jedan program, u produkcijskom programskom smislu koji je sastavom i našeg festivala. Dakle, on će nastupiti 5. u Sarajevu, a već 7. u Banjaluci. Radi se zaista o izuzetnom internacionalnom ansamblu kojeg čine američki saksofonista Chris Speed i internacionalac Bojan Zulfikarpašić.

Bojan Zulfikarpašić
Bojan Zulfikarpašić

Bitno je reći da je to za nas velika prilika da se predstavimo publici koja je, da tako kažem, drugačija od one kojoj se predstavljamo redovno, iako veliki broj Banjalučana dolazi godinama, već redovno, na Festival, ne samo kroz Music Meeting nego i kao publika, tako da nam je jako izazovno raditi u drugom gradu.

RSE: Kakva su očekivanja od angažmana u Ljubljani? Naime, za one koji ne znaju, Edin Zubčević je umjetnički direktor Ljubljana jazz festivala, najstarijeg evropskog jazz festivala.

Zubčević: Što se toga tiče, kreiranja programa i umjetničke direkcije, taj posao ću raditi zajedno sa Bogdanom Benigarom, koji je direktor Festivala. Ono što je takođe bitno jeste da ću se baviti i produkcijskim i promotivnim poslovima, što je novina u odnosu na moje prethodnike. Najvažnije je da se već sljedeće godine dešava 59., a one tamo, 2019. godine 60. Ljubljana jazz festival i s obzirom na tu tradiciju, ja sam počastvovan što imam priliku da radim na takvom jednom festivalu.

S druge strane, to je zaista jedan izuzetan izazov, da u kontekstu jedne tako bogate istorije predstavite nešto što će biti drugačije, a da ostane vjerno onome za šta se u umjetničkom smislu, u smislu svoje programacije festival zalaže sve ove godine. Lično ću pokušati da zadržim ono što je zaista sjajno, a to je većina onoga što je umjetnička direkcija festivala i zajedno sa timom koji je zaista senzacionalan.

Radi se o više od 140 ljudi, radi se o šest dvorana i o zaista izuzetnoj infrastrukturi i potencijalu koji ima određene standarde, za koje mi u Bosni i Hercegovini moramo potrošiti jako puno vremena da bi mogli nešto slično da radimo.

Dakle, nakon dvadeset i nešto godina, mi smo kao nomadi doživjeli da imamo veoma skučen izbor prostora u kojima možemo održati koncerte

RSE: Početkom ove godine donesena je odluka da nakon 22. izdanja Festivala, koji će biti održan od 1. do 3. novembra 2018. godine, internacionalni muzički festival Jazz Fest Sarajevo, nakon 22 godine djelovanja, prestaje sa radom. Zbog čega? Je li odgovor u Vašoj rečenici s početka razgovora, da je lakše bilo organizovati festival 1997. nego danas?

Zubčević: Nama ne nedostaje ideja, volje, elana, iskustva, znanja, želje i entuzijazma, ako je potrebno da radimo to što radimo, jer zaista smo opstali u vrlo teškim okolnostima, ali smo radili u beskompromisno u smislu programa i produkcije.

Na kraju smo doživjeli da nakon 20 godina ne možemo sa sigurnošću rezervirati dvoranu deset mjeseci unaprijed, a mi radimo programaciju i 14 mjeseci, nekad i osam mjeseci unaprijed, zaista puno mjeseci unaprijed i mi ne možemo eksperimentisati sa značajnim ljudima i skupim koncertima tako što ćemo dogovoriti dvoranu koju nećemo imati nakon šest mjeseci i što ćemo saznati iznenada, pod neobjašnjivim okolnostima, nama nedostupnim.

Ibrahim Maalouf na Jazz Fest Sarajevo, 2014.
Ibrahim Maalouf na Jazz Fest Sarajevo, 2014.

Nakon svih tih godina nama je postalo teško, u tehničkom smislu, da opstanemo, da radimo programe na način koji ovaj festival, s obzirom na svoju tradiciju, kvalitet, mogu slobodno reći na internacionalnom nivou, i ugled koji uživa, to je možda preciznije nego "značaj", dakle, nama je postala izuzetno otežavajuća sama organizacija koncerta, u smislu prostora, gdje i kako.

Dakle, nakon dvadeset i nešto godina, mi smo kao nomadi doživjeli da imamo veoma skučen izbor prostora u kojima možemo održati koncerte, ništa ne postaje bolje nego postoji jedan ozbiljan i vrlo opasan trend da se stvari pogoršavaju, ne u smislu da propada njegova infrastruktura, nego njenog upravljanja u smislu menadžmenta, tih čitavih legija podobnih diletanata zaposlenih širom institucija svih mogućih vrsta, pa tako i u javnim ustanovama i kulturi.

Vi jednostavno nemate s kim da razgovarate, niko ne razumije ozbiljne stvari, niko ne razumije zašto vi morate imati prodajno mjesto u dvorani u kojoj radite koncert. To ljudima nije jasno, a to su elementarne stvari.

Mogu da kažem da je i na Vijeću ministara i na federalnom nivou potpuno prisutan taj princip nacionalnog ključa.

RSE: Gospodine Zubčeviću, za kraju ću Vas još zamoliti za komentar. Naime, nedavno je nekoliko udruženja i institucija koje se bave kulturom tužilo Ministarstvo kulture i sporte Federacije Bosne i Hercegovine zbog diskriminacije na nacionalnoj osnovi. Šta mislite o takvoj vrsti odnosa institucija prema kulturi? Jeste li Vi imali takva iskustva? Čini mi se da je i vama ukinuto ono malo što su vam davali iz ovog ministarstva.

Zubčević: Ništa se ne dešava prvi put u ovom društvu. Ono što je bio nacionalni princip oduvijek, možda je drastičniji i dramatičniji nego ikad. Ti su principi oduvijek bili sastavni dio politika koje su se tu pojavljivale. Vrlo rijetko su odlučivali ljudi koji su iz kulture, a oni ljudi iz kulture koji su vršili uticaj, vršili su ga u skladu s vlastitim interesima.

Nije tu bilo nekih principijelnih stvari, tako da sam uvijek skeptičan prema tim određenim grupnim akcijama koje nikad nemaju neki zajednički i iskren cilj u smislu samih sebe i javnosti i same misije. Čemu sve to?

Tako bih se suzdržao u smislu komentara. Ali mogu da kažem da je i na Vijeću ministara i na federalnom nivou potpuno prisutan taj princip nacionalnog ključa. To se dijeli po nacionalnom, broje se projekti i novac, koliko se dalo kojoj naciji, teritoriji. To su ti principi.

Dakle, nisu principi kvalitet, nisu principi značaj, nisu oni pripcipi zbog kojih se priča o kulturi. Onda je onako čudno kad se neko ko je na sceni 20 godina pobuni protiv toga kao novine. Ali to je oduvijek tako. Trebamo se pitati zašto nam to nije ranije smetalo, nekima, a zašto sad tim istima smeta. Jedan internacionalni muzički festival dobije istu potporu kao jedno amatersko guslarsko društvo, uz svo poštovanje.

Ali, ne mjeri se produkcija, ne mjeri se koliko košta taj program da se napravi, da li je to neki lokalni sadržaj gdje će lokalni muzičari svirati, pa su troškovi lokalnog karaktera ili se radi o internacionalnom događaju, gdje ljudi dolaze, lete preko okeana, ne njih dvojica, petorica, nego njih trideset, četrdeset.

Možemo se mi tu tužakati po sudu, međutim, radi se o tome da se napravi nešto što je principijelno, a to je nemoguće, jer toga nema u politici kod nas. Tako je kultura samo jedan fenomen u kojem se to reflektira kao i u drugim oblastima.

  • 16x9 Image

    Selma Boračić-Mršo

    Nakon sticanja prvih iskustava na u Balkanskim istraživačkim mrežama (BIRN) i BHT-u, od 2007. radi kao novinar-reporter za radijski program i TV magazin Liberty.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG