Dostupni linkovi

Drndić: Hrvatsku je teško probuditi


Djeca u školi su kažnjena ako misle svojom glavom: Daša Drndić

Daša Drndić je književnica, članica je hrvatskog ogranka PEN-a i Hrvatskog društva pisaca. Dobitnica je niza međunarodnih priznanja za svoje radove.​

RSE: Hrvatska 21. stoljeća, članica je EU, no među najkonzervativnijim u Evropi, rame uz rame sa Poljskom i Mađarskom. Kako to komentirate?

Drndić: To je gotovo nemoguće komentirati. To je apsolutno neshvatljivo nekom zdravorazumskom razmišljanju. Ja ne znam što se to događa, ali to komentiram neučinkovitošću vlasti. Nije dovoljno što tek jedna mala grupa reagira, Facebook je pun komentara protiv vlasti, i onih koji su za vlast, potpisuju se peticije... No, to sve nije dovoljno ukoliko se ne reagira sa vrha, a sa vrha se ne reagira, nažalost.

Istina, sada su prvi put reagirali, ali nekako mlako i uopćeno oko ovog neofašističkog, neoustaškog „nastupa“ na Trgu bana Jelačića. No, predsjednica je rekla da je to marginalna pojava. I 30-tih godina prošloga stoljeća nacistički istupi su bili marginalna pojava. Prema tome, to je jedna opasna stvar. Takve pojave se događaju i širom Evrope, ali se reagira na njih. Stvarno ne znam kuda ovo vodi, svakako ne ka dobrome, pogotovo što je tlo s obzirom na rastuće siromaštvo i nejedankosti među ljudima, na jaz između bogatih i siromašnih, pogodno za pojavu ekstremnih skupina.

RSE: Ipak, intelektulaci u Hrvatskoj dižu svoj glas.

Drndić: Trebalo bi najprije definirati tko je intelektualac i koliko tih „intelektualaca“ ima u Hrvatskoj. Ja mislim da sve to nije dovoljno dok se ne izađe na ulice, dok se narod ne osvijesti. Vidite što se dogodilo u Rumunjskoj, izlazak na ulice je polučio neki uspjeh. Ne znam što se događa sa ljudima u Hrvatskoj da non-stop šute i gutaju. Ne znam dokle će to tako biti, ali dok se ne pobune, a očito da ta kritična masa nije dovoljno jaka i velika da reagira, nema pomaka. Osim tog crkva tu ima veliku ulogu, i ta uloga crkve se 25 godina gradi i gradi dok nije došlo do ovoga što se danas događa, a to je da crkva maltene vodi politiku u Hrvatskoj, a desničari i ovi na vlasti drže ruku na srcu i to je to. Upozorenje iz EU je mlako. I sve to ne sluti na dobro.

RSE: Mnogi primjećuju da vlast često govori jedno, radi drugo, a misli nešto treće, a većina građana vjeruju u to da je to ispravan put.

Drndić: Ma narod je obezglavljen, osiromašen... Meni je sve ovo neshvatljivo u 21. stoljeću. Valjda ljudi u Hrvatskoj nisu dotaknuli dno ili nemaju tako strašno iskustvo iz vremena bivše Jugoslavije, kao što imaju Rumunji iz vremena komunizma. Sve je tako van pameti.

RSE: Mene ova događanja podsijećaju na početak 90-tih. Zvecka se oružjem, broje se krvna zrnca, traže i prozivaju neprijatelji. Vjerujem da rata neće biti, ali atmosfera u društvu mi se čina loša.

Drndić: Da, situacija je loša i zvecka se oružjem. Pogledajte što se događa u Bosni i Hercegovini. Pretpostavljam da neće biti rata, ali sve miriše na rat. Odnosi između Amerike i Rusije su zategnuti, vidjeti ćemo kakav će biti ishod izbora u Francuskoj i što će se tu događati. Desnica jača i kao da se na neki način vraćamo u 30-te godine prošloga stoljeća. Neshvatljivo je da to ljudi ne vide. Da li su im isprani mozgovi, u čemu je problem?! Sve je tako bolno!

RSE: Dolazi i jedna generacija koja je konzervativnija od svojih roditelja, barem je tako u Hrvatskoj. To se može zahvaliti i obrazovnom sustavu, utjecaju crkve, medijima, poput državne televizije i slično.

Drndić: Državna televizija je sramotna, od alternativnih činjenica koje plasiraju do neprofesionalnog izvještavanja. To ne sluti na dobro. Istina, ima ljudi koji upozoravaju, koji pišu... Ali sve je to mali postotak, kao što je za vrijeme Slobodana Miloševića ta reakcija bila slaba, ta skupina ljudi koji su se protivili Miloševću je bila relativno mala sve dok ljudi nisu izašli na ulice. Naime, sve dok se ta vlast ne prestraši mislim da neće biti pomaka.

Očito je da nema reakcije i ne znam dokle treba ići da bi se reagiralo. Nisam više pametna! Sve je zaraženo, svaki segment društva je zaražen, od zdravstva do školstva, svuda je trulež. Djeca u školi su kažnjena ako misle svojom glavom, isprana su od Bolonjske reforme koja je puna grešaka i rupa. Gdje god se okrenete, udarite glavom o zid. Pa pogledajte te novine, reklame, vijesti, sve se vrti oko toga tko je s kim spavao, tko je koga razveo, tko je koga ubio. Središnji dnevnik javne televizije 10 minuta posvećuje ubojstvu iz ljubomore, i to hrani ljude, zajedno sa sapunicama i tako žive u laži misleći da će im ta laž olakšati ovu strahotu u kojoj žive.

Sve je laž! I tako će biti sve dok ne postanu gladni, dok se ne budu mogli liječiti. Onda će se valjda trgnuti. Da sam mlađa, ja bi sigurno izašla na neke barikade, i to govorim već 25 godina. Ali nema barikada, nema bunta, nema ljutnje. Ovaj narod je pacificiran sa nekim povišicama mirovina od jedan posto ili plaća od dva posto i onda ih time ušutkaju. Potpuno van pameti. Narod je ispranog mozga, i to ne samo hrvatski, već općenito, poput nekih zombija!

  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana. Dobitnica novinarske nagrade 'Lorenzo Natali'  2008. koje dodjeljuje Evropska komisija u saradnji sa Reporterima bez granica i Svjetskim udruženjem novinara. 

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG