Dostupni linkovi

Insistiranje na liderskoj poziciji biće bumerang i Tadiću i DS-u


Sa jedne od konvencija DS-a
Sa jedne od konvencija DS-a
Da pretis lonac Demokraske stranke već polako počinje da šišti i pišti – čuju već i autsajederi. O tome svedoči i javni obračun između dva njena visoka funkcionera – Vuka Jeremića i Dragana Đilasa.

Dok Đilas - uzgred, jedini u stranci, ako se ne računaju Pajtićevi demokrati u Vojvodini, koji je izašao kao izborni pobednik, pa će još jednom načelnikovati Beogradom - optužuje Jeremića da za jednogodišnju apanažu predsedanja Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija iz bušnog budžeta traži čak sedam miliona dolara, Jeremić uzvraća da se Đilas lažnim navodima o njegovim troškovima u Njujorku zapravo bori za prevlast u Demokratskoj stranci:

"Stvari treba nazvati pravim imenom. Ovo je demagoški ispad i to je prvi pucanj u nečemu što će se okončati u borbi za budućnost i dušu Demokratske stranke", izjavio je Jeremić za lokalne medije.

Iako u centrali Demokratske stranke neće još otvoreno reći da unutar partije ključa, to će vrlo brzo biti veoma teško poreći.

Potpredsednik stranke Bojan Pajtić – ali to je već Vojvodina - izjavio je da su se neki članovi te partije na vlasti ponašali "bahato i neodgovorno" i da je DS platila cenu zbog bahatih ljudi iz svojih redova spremnih na bogaćenje.

Ko će platiti pomenutu cenu i kolika će biti?

Posle izbora svaka stranka svodi račune, pa će tako i Demokratska - najverovatnije na jesen, kaže za Radio Slobodna Evropa Boško Ristić, član Predsedništva DS, i objašnjava da za to postoje dva načina – ili da se na stranačkim organima ispita odgovornost za propuste pojedinih funkcionera, odbora ili delova stranke ili da se unutarstranačkim izborima članstvo opredeli kome će dati podršku, a kome ne.

“Odlukom Glavnog odbora DS može da se zakaže skupština stranke. Ja ne očekujem da se to desi dok se ne konstituišu parlament i lokalne samouprave. Dakle, jesen je vreme kada će se ispitati rezultati i planirati konkretni potezi”, ocenjuje Ristić.

Dejan Vuk Stanković
Dejan Vuk Stanković
Ristić kaže i da je teško prognozirati da li će doći do promena u vrhu stranke, ali ocenjuje da je očigledno da partija posle ovakvih izbornih rezultata mora kroz izbornu skupštinu da reši sve svoje unutarstranačke dileme.

Vraćajući se na otvoreni obračun izmedju pomenute dvojice visokih funkcionera Demokratske stranke, politički analitičar Dejan Vuk Stanković ocenjuje da taj sukob ukazuje na nervozu u redovima demokrata, nakon izbornog neuspeha. U situaciji kada stranci polako izmiče tlo pod nogama, otvaraju se, kaže, velike, često kontroverzne priče, o ulozi i pozicionisanju njenih funkcionera u preispitivanju unutar stranke koje uskoro predstoji:

“Demokratskoj stranci predstoji jedno ozbiljno suočavanje sa sobom i uvid u to ko su oni odgovorni za ovakav politički poraz koji je stranka doživela. U tom smislu biće zanimljiva sednica Glavnog odbora te stranke, kao što će biti intrigantna i buduća Skupština stranke”, ocenjuje Stanković.

Odgovornost drugih

Veći problem od aktuelnih prepucavanja unutar Demokratske stranke, ukazaće drugi, predstavlja pozicija samog njenog predsednika Borisa Tadića, koji je izričito saopštio da neće dobrovoljno da se povuče sa partijske funkcije. Iako će tražiti odgovornost drugih za izborni poraz.

U intervjuu NIN-u Tadić će se toliko začuditi nad direktnim pitanjem hoće li nakon izbornog poraza podneti ostavku, da će uzvratiti kontrapitanjem: „Sa milion i po ljudi iza svoje politike da dam ostavku shodno željama političkih protivnika?“ Dodaće, doduše, da će, poštujući demokratiju, članovi Demokratske stranke razgovarati i o njegovoj odgovornosti i odlučiti da li žele da on i dalje bude predsednik.

Suvišno je i već monotono podsećati da u zemljama boljih demokratskih običaja partijski prvaci sami nude ostavku na vodjstvo stranke nakon izbornog poraza – tu demokratsku praksu srpski stranački lideri jednostavno odbijaju da prime, zbog čega su, nakon 20 godina tranzicije, neki od njih jedini dokaz da im stranke uopšte i postoje.

Nije u tom pogledu, svi su izgledi, dalje odmakao ni čelnik Demokratske stranke.

"Insistiranje na argumentima za ostanak na čelu Demokratske stranke otežava Tadićevu poziciju, a još više poziciju stranke", ocenjuje Jovan Komšić.

Posle dvostrukog izbornog fijaska koji je u maju doživeo, umesno je pitati se
hoće li se tvrdoglavo odbijanje da prihvati odgovornost za poraz Tadiću obiti o glavu. I ne samo njemu nego i stranci, pa i široj zajednici.

Jovan Komšić, profesor novosadskog Fakulteta političkih nauka, ocenjuje da bi Tadićev stav upravo tome mogao voditi:

“Mislim da to nije produktivno ni sa stanovišta njegovih političkih i životnih interesa, iako je, naravno, uvek delikatno suditi o ličnim izborima. Budući, medjutim, da je on lider stranke koja je i danas jedna od najuticajnijih, a do juče bila jedna od najuticajnijih i oblikovala matrice naših života, naprosto je prirodno što je tema analize njegova i sudbina Demokratske stranke. U tom kotekstu mislim da insistiranje na argumentima za ostanak na čelu Demokratske stranke otežava njegovu poziciju, a još više poziciju stranke, koja treba brzo da se rekontruiše, obnovi energije i iznadje unutrašnje generatore pozitivne političke mobilizacije, kako bi mogla da se suoči sa velikim izazovima i ekonomije, i politike, i strateškog položaja Srbije u ovoj i narednim godinama”, ocenjuje Komšić.

Mnogo bi prirodnije bilo, naglašava ovaj naš sagovornik, da se debata o odgovornosti unutar Demokratske stranke legitimno otvori ne čekajući jesen. Ukoliko bi se vodila “bez tenzija i bez preliminarnih upozorenja o ishodima debate, postiglo bi se to da se omogući stranci da se brzo pojavi na tržištu političkih glasova Srbije kao ozbiljna, proevropska partija”.

Ovakve glasove, sva je prilika, vrh Demokratske stranke ne još ne ume čuje. I neke indikacije o odnosima unutar njenih najviših ešelona koje su dospele u medije, po Komšićevom sudu, upućuju na zaključak o negativnom trendu unutar ove partije:

“Ja ne znam da li se radi o spinovanim informacijama ili o objavljivanju egzaktnih činjenica, kad je reč o tome da se želi uspostaviti lojalnost lideru po svaku cenu, pa da se tražila ostavka gospodina Djilasa na čelu grada Beograda zbog raskidanja političke saradnje sa Socijalističkom partijom Srbije na republičkom nivou. Ukoliko je to doista bilo na dnevnom redu unutar Demokratske stranke, mislim da je to takodje indikacija jednog nepovoljnog trenda, naime, toga da se lojalnost lideru zamenjuje za objektivnu potrebu rekonstruisanja i novog mobilisanja Demokratske stranke za novu politiku”, upozorava novosadski analitičar.

Procesi preispitivanja i protresanja Demokratske stranke, zaključiće, ipak, Jovan Komšić, Tadićevim stavom ne mogu se zaustaviti već samo odložiti, ali će to onda, neminovno, stranci ispostaviti i veću političku cenu.
XS
SM
MD
LG