Ovo je knjiga o suočavanju s mitovima u demokratskom društvu, kazao je profesor Charles Ingrao sa američkog sveučilišta Perdue. Nastojali smo za mitove reći da su – mitovi, a u prezentiranju građe donijelio smo sve činjenice i nismo – kako zna biti običaj – izostavljali one neugodne. Upitali smo profesora Ingraoa – vjeruje li on da će ova knjiga uspjeti u tome da političari ipak manje manipuliraju mitovima?
«Kao povjesničar naučio sam da se – kada se bavite cijelim društvom – nikada ne dobija trenutačne rezultate, ma što vi radili. Biti ću sretan ako će političari i znanstvenici ovu knjigu za 30 ili 40 godina koristiti kao model kako izgraditi mostove – ne samo na prostoru bivše Jugoslavije, nego i preko rijeke Jordan, preko indijskog potkontinenta ili između Kine i Japana. Ova će knjiga imati i neki momentalni učinak, ali ne želim prognozirati kakav! Knjiga je sada tiskana i dostupna je čitateljima, svima onima koji žele saznati o čemu se u ovom procesu doista radilo.»
Na zagrebačkom predstavljanju knjige sudjelovali su i profesori povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Drago Roksandić i Tvrtko Jakovina i voditelj beogradskog Foruma za etničke odnose Dušan Janjić.
Profesor Tvrtko Jakovina upozorio je u izjavi za naš radio da će se teško blamirati svaka država i svaka nacionalna historiografija koja će skrivati istinu o nedavnoj prošlosti i odbacivati svako disonantno istraživanje, jer su ovi ratovi najdokumentiraniji sukobi koji su se ikada vodili na europskom kontinentu:
„Ovo će vremenom, kad se pretvori u pravu povijest, postati interesantan dogadjaj mnogim povjesničarima koji sada stasavaju u različitim dijelovima svijeta, a prije svega onima koji su iz zemalja bivše Jugoslavije otišli na Zapad, u Australiju i tako dalje. To se već sada vidi, a vidjet će se još više kad budu otvoreni arhivski fondovi. Nema istraživanja samo sa jednim arhivskim fondovima i nema smisla u skrivanju istine, osim ako netko ne želi uništiti svoju karijeru. Ja, nažalost, nisam siguran da svi povjesničari to tako vide, ali sam sto posto siguran da će se dogoditi ovo što sam sad rekao.“
Profesor Roksandić kaže kako susjedstvo nije samo geografija, nego i iskustvo drugoga, umijeće prepoznavanja zajedičkih interesa i volja da se rješava zajedničke probleme. I ovo istraživanje korak je u smjeru koji kaže kako bavljenje prošlošću ima smisla zbog nas kakvi smo danas i kakvi bismo trebali biti u bliskoj budućnosti. Jedan od glavnih izvora srpskih problema je da, poput Mađara, imaju najviše susjeda na jugoistočnom prostoru, a to znači da to što će biti oni sami, velikim dijelom – a možda i ponajviše – ovisi o tome u kakvim su odnosima sa svojim susjedima:
„Srpski slučaj je teži od madjarskog, iz prostog razloga što je većina madjarskih susjeda u istom, srednjoevropskom kulturnom prostoru, dok je u srpskom slučaju riječ o narodima vrlo različitih civilizacijskih i religijskih afilijacija. A to onda znači da bilo kakav moderan projekt velikim dijelom ovisi o tome koliko ga se uspijeva pretvoriti i u interkulturno održivi. Čini mi se da je to, inače i za cijeli jugoslavenski prostor i za cijelu Evropsku uniju (EU), veliki izazov.“
Gost iz Beograda Dušan Janjić bavio se više bliskom budućnosti regije: pitanje opstanka Makedonije i Bosne i Hercegovine je otvoreno zbog snažnih etničkih tenzija, osim ako se nađe neki širi okvir. Dvije su opcije tog šireg okvira, kaže Janjić za naš radio:
„Jedna je ta jadransko-jonska, koja isključuje Srbiju i koja zapravo dovodi Grčku u dominantnu poziciju. To je možda apsurdno za ljude iz Hrvatske, ali objektivno dovodi Grčku u dominantnu poziciju kao jedinu članicu EU, pored Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova i Albanije i Makedonije. To nije željeni rezultat trenutne američke politike, to je nekakav nužni rezultat ukoliko Srbija bude potpadala pod sve veći i veći ruski utjecaj.“
Druga je mogućnost regionalizacija Europe, gdje bi zapadni Balkan funkcionirao kao jedna od regija, a tu bi normalizacija odnosa Beograda i Prištine bila od presudne važnosti, zaključuje doktor Janjić.
