Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Hrvatska politika prema BiH se polagano evropeizira


Ines Šaškor

Proteklih tjedana Hrvatska i Srbija izrazile su u više navrata svoju podršku integritetu Bosne i Hercegovine. U četvrtak je to u Pragu učinila Jadranka Kosor u susretu s predsjednikom Obamom, a u Beogradu Boris Tadić sa zamjenikom državne tajnice Jamesom Steinbergom. Što stoji iza riječi potpore i ohrabrenja?

Napisala: Ines Šaškor

Stanje je zapravo kakvo je i bilo. Hrvatski i srbijanski predsjednik uspostavili su kontakte i dali nekoliko ohrabrujućih izjava. Dobrodošlo, ali ništa konkretno. Slično govore i svi svjetski faktori o Bosni i Hercegovini. I ne čine mnogo. S formulom „prihvatit ćemo sve što se tri naroda dogovore“ nije se do sada daleko stiglo. Od toga su profitirali samo lokalni nacionalni lideri.

Boris Tadić je ubacio i jedno malo kukavičje jaje – i u Opatiji i u Bruxellesu izjavio je da su „Tuđman i Milošević na svom sastanku u Karađorđevu 1991. razgovarali o podjeli Bosne i Hercegovine“, a on i Josipović su se dogovorili da „treba učiniti sve što je moguće kako bi se sačuvao integritet BiH“. Josipović na takvu paralelu nije reagirao. Svako prizivanje Karađorđeva, pa makar i u negaciji, zvoni na uzbunu. Dogovaraju li se to Hrvatska i Srbija o Bosni mimo nje?

Diskontinuitet s Tuđmanovom politikom prema BiH Hrvatska je učinila 2000-te godine i nije se vraćala na to razdoblje, što se ne bi moglo reći i za post-miloševićevsku Srbiju. Odcjepljenje Republike Srpske nije ideja koja korijene ima samo u Banja Luci.

To je bila točka spora na liniji Mesić-Tadić-Dodik. Josipovićeva šutnja na Tadićevu opasku nije znak promjene politike Pantovčaka nego stila, kako je to Josipović i najavio.

Nema argumenata za tvrdnju da Hrvatska mijenja politiku prema BiH. Premijerka Kosor upravo je obnovila u Pragu staru Mesićevu ideju – zalaganje Hrvatske da BiH što prije dobije akcijski plan za NATO. Stipe Mesić je smatrao da ponekad svijet treba prodrmati, jer se na Bosnu i Hercegovinu zaboravlja. Bez NATO-a vrata Europske unije Bosni i Hercegovini teško će se otvoriti.

Pozitivna retorika Hrvatske i Srbije – vlastiti i međunarodni interes

Hrvatska i Srbija obnovili su pozitivnu retoriku i zbog vlastitih legitimnih vanjskopolitičkih ciljeva. Ona se uklapa i u globalne pokušaje stabilizacije regije.
Ali što se događa iza riječi potpore i ohrabrenja?

Obje susjedne države na neki su način dužnici Bosne i Hercegovine, iako ne podjednaki. A njihova vlastita stabilnost ovisi i o stanju u BiH. Hrvatska je otišla korak dalje prema Evropi, ali taj put nije završen. Srbija je svjesna što mora simbolički učiniti i napravila je neke konstruktivne poteze. Deklaracija o Srebrenici, iako nedorečena i manjkava, pritisak je na vodstvo Republike Srpske. U stvarnosti, osim načelnog zauzimanja za integritet BiH, Srbija i dalje ima dva čvrsta stupa u politici prema BiH – Dayton i entitete kao nedodirljive uporišne točke. Dakle, status quo je stvarna politika. Dok Srbija drži pitanje Kosova otvorenim nema interesa promijeniti status quo u Bosni i Hercegovini. Ako je netko moćan ne uvjeri u suprotno.

Hrvatska ima drugačiji problem. Odcjepljenje nekog dijela BiH nije više opcija.

Nove HDZ-eove vlade nakon Tuđman-Šuškove opsjene više nisu išle natrag, europske integracije su odmakle, privrženost ideji opstanka BiH se podrazumijevala. Ali i realitet je ostao. Disfunkcionalni Mostar funkcionira kao „hrvatski glavni grad u BiH“. Specijalne veze su se preselile na stranačke odnose i komplicirano posredovanje između dva podijeljena HDZ-a u BiH.

Ostala je siva zona ekonomsko-političkih veza Zagreba i Mostara, biračkih i socijalnih prava Hrvata iz BiH. Josipović je, oslanjajući se na načela i uvažavajući realnost iznio prijedlog da se sva ta pitanja zakonski reguliraju. Ako desetine tisuća Hrvata iz BiH imaju dvije osobne iskaznice i dva prebivališta i iz toga crpe biračko pravo na dva biračka mjesta, socijalna i ostala prava po dva puta – ne može se od njih činiti masovne prevarante. Država je to omogućila, pa treba i riješiti.

Prvi pokušaj u Saboru da se barem regulira problem dvostrukog prebivališta zastao je zbog intervencije Katoličke crkve koja se pobojala da bi moglo doći do povećanog, pa i totalnog egzodusa Hrvata iz BiH. Treba vidjeti što će donijeti nova verzija toga zakona.

U Josipovićevim stavovima oko BiH jedan detalj izmiče pažnji. A on se dosta razlikuje od Tadićevih stavova. Uz načelo jednakopravnosti tri konstitutivna naroda Josipović obavezno dodaje „i pojedinaca“. Prevedeno - hrvatski se predsjednik zalaže za kombinaciju nacionalnoh i građanskog kriterija u konstituciji BiH. Do sada nije iznosio nikakve konkretne prijedloge na tom tragu.

Ali ti se procesi pokreću. Hrvatska politka prema BiH se polagano evropeizira.

I nakon pozitivnih poruka – status quo

Istodobno, procesi u BiH su blokirani. Skori izbori neće pomaknuti ustavna i ostala politička usuglašavanja. Tri nacionalne zajednice polako konstituiraju vlastitu „nacionalnu politiku“ i udaljavaju se jedna od druge. Nedavno istraživanje agencije Ipsos Puls pokazalo je da za 80 posto Srba iz pretežno srpskih krajeva u BiH prihvatljivo priključenje Srbiji, te da je isto toliko Bošnjaka za centraliziranu BiH bez entiteta. Istodobno, 27 posto Hrvata iz iz područja s pretežno hrvatskim stanovništvom blisko je priključenju Hrvatskoj, a 70 posto zastupa treći entitet.

Porazni rezultati za državni opstanak neke zemlje. Da se sadašnje stanje održi zalaže se 42 % Srba, 24 % Bošjaka i 6 % Hrvata.

Ali, u istom istraživanju pokazuje se da je etnička distanca sve manja. Veoma je visoki stupanj prihvaćanja pripadnika druge nacionalnosti za prijatelja i druženje – od 62 do 83 posto. Dakle, političke razlike su velike – a njih induciraju političari – ali građani mogu i žele živjeti zajedno.

Bosanski i hrvatski pisac Josip Mlakić, čovjek andrićevske poetike, napisao je: „U Bosni se učinjeno zlo plitko zakopava, pamti se dugo i ustrajno. Uvijek je na dohvat ruke.“

Političari bi ga trebali čitati. Pa i susjedi.
  • 16x9 Image

    Ines Šaškor

    Od početka, 1994. godine, pa sve do zatvaranja, 31.12. 2003. godine, bila urednica Zagrebačkog dopisništva RSE. Autorica kolumne Zrno soli na portalu RSE.

XS
SM
MD
LG