Dostupni linkovi

Šaškor: Samo bez Tita u Zagrebu, molim


"Jedinstveni proces odricanja od antifašističke prošlosti" (na fotografiji: Trg maršala Tita, Zagreb, arhiv)
"Jedinstveni proces odricanja od antifašističke prošlosti" (na fotografiji: Trg maršala Tita, Zagreb, arhiv)

(Komentar *)

U monumentalnom pariškom zdanju Les Invalides smješten je vojni muzej i grob Napoleona Bonapartea. Čovjeka koji je pobio stotine tisuća ljudi po Evropi, Africi i Bliskom istoku. I koji je donio Civilni zakonik (Code civil des Français), temelj građanskog društva kojega danas baštinimo. U Francusku, kao i u osvojene ili oslobođene ili zemlje, ovisi o gledanju, ognjem i mačem unosio je modernost i ubrzani materijalni i kulturni razvoj. Bio je to konačni izlazak iz feudalnog doba.

Napoleonov maršal Auguste Marmont, čovjek koji je dokrajčio Dubrovačku republiku i pokorio cijelu obalu, bio je na čelu mahom plaćeničke vojske koja je po Dalmaciji palila, pljačkala, silovala. Za vrijeme kratkotrajnog vladanja kao guverner Ilirskih provincija postavio je temelje moderne uprave i urbanizma.

Riječju – Napoleon i Marmont su povijesne ličnosti. Vrijeme i razvoj evropskog društva učinili su da njihovo životno djelo bude valorizirano. Pri čemu je jasno što ne spada u pozitivnu baštinu čovječanstva, a što je njezin neodvojiv dio. Tako se razvijaju moderne nacije i društva, vrednuju svoju povijest u stalnom dijalogu, usvajaju dobro, odbacuju loše.

Jedna od žila kucavica Splita i danas se zove Marmontova ulica. Ona s imenom Josipa Broza Tita uklonjena je ranih 1990-ih. Titova vojska oslobodila je Split od fašista. Ante Pavelić izručio je Split, Dalmaciju i kvarnerske otoke Benitu Mussoliniju.

Iz stotina gradova u Hrvatskoj nestali su natpisi s trgova i ulica koji su nosili Titovo ime. Ostali su u Istri, Rijeci, Primorju, Hrvatskom zagorju, Međimurju.

Njemu Tito nije smetao: Franjo Tuđman
Njemu Tito nije smetao: Franjo Tuđman

Trg maršala Tita ostao je i u Zagrebu. Za života Franje Tuđmana propadali su pokušaji za ukidanjem toga naziva. Svojim specifičnim, manihejskim odnosom prema povijesti, Tuđman je sam određivao što je poželjno, a što ne.

Tumačio je nacionalnu povijest iz svoje vlastite, eklektičke vizije ''hrvatske sinteze''. Tako je Tito u Zagrebu preživio. Tuđman je držao i njegovu bistu na Pantovčaku, jer je bio svjestan Titove svjetske karizme.

Istodobno, mirno je promatrao dinamitaše koji su tisuće partizanskih spomenika digli u zrak, kao i uklanjanje ulica i partizanskih simbola iz stotina i stotina hrvatskih gradova. Osobno se zalago za uklanjanje naziva Trg žrtava fašizma u Zagrebu. Na prosvjednike slao policiju i desničarske batinaše, pozivao zaklete ustaše u vlast. Nakanio je u Jasenovcu sagraditi nešto poput frankističkog Valle de los caidos, zajedničku grobnicu poraženih i pobjednika, ali nije uspio.

U isto vrijeme prisustvovao je i proslavama 50. godišnjice pobjede nad fašizmom u Londonu i Moskvi, odredio novi datum Dana antifašističke borbe, 22. lipnja, dan formiranja Sisačkog partizanskog odreda, jer su, eto, Hrvati ''prvi antifašisti Evrope''. Nasilno izdvajanje jugoslavenskog, komunističkog i srpskog konteksta iz Narodnooslobodilačke borbe izravno je vodilo u njezino falsificiranje.

Iz tog ambivalentnog, gotovo pa šizoidnog odnosa nije moglo izaći ništa dobro.

Tuđmanov koncept u osnovi je svih nevolja s kojima se Hrvatska u vezi s (anti)fašizmom našla.

Desnica je dobro iščitala poruke i krenula u potpunu negaciju partizanskog i antifašističkog nasljeđa i rehabilitaciju Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Sve ostalo su nijanse.

Sada već nitko od najviših državnih dužnosnika ne obilježava ni svjetski Dan pobjede nad fašizmom, niti domaći Dan antifašističke borbe, komemoracije u Jasenovcu su se raspale bojkotom Srba, Židova i antifašista, a Jasenovac je dodatno kontaminiran s ustaškim "Za dom spremni" na jednoj veteranskoj spomen-ploči.

Promjena imena Trga maršala Tita u Zagrebu kamenčić je u tom nizu. Istina, simbolički snažan, ali u suštini riječ je o jedinstvenom procesu odricanja od antifašističke prošlosti.

Politička i ideološka trgovina: Milan Bandić
Politička i ideološka trgovina: Milan Bandić

Ovaj put presudili su trgovački razlozi. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić udovoljio je zahtjevu desničarske liste Esih-Hasanbegović (Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović) koja je kao preduvjet za podršku skupštinskoj većini tražila ukidanje naziva toga trga.

Bandić je objelodanio kako će se trg, na kojemu su smješteni Hrvatsko narodno kazalište, rektorat Sveučilišta i niz drugih kulturnih i obrazovnih ustanova, zvati Trg Republike Hrvatske. Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) je podržala taj prijedlog i do promjene će sigurno doći idućih dana.

Zlatko Hasanbegović izjavio je kako je promjena imena trga tek prvi korak. '

'Naša je zakonodavna dužnost poništiti 22. lipnja kao državni blagdan, koji je izvor potpuno nepotrebnoga razdora u hrvatskom narodu, čime će se steći pretpostavke za istinsko nacionalno pomirenje'', kazao je Hasanbegović, a još ranije založio se za brisanje ustavne odredbe kako Hrvatska počiva (i) na principima Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH).

HDZ, za sada, ne ide stopama svog dojučerašnjeg člana i ministra. Samo će s njim koalirati u Gradskoj skupštini Zagreba, inače su deklarativno za antifašizam. Samo bez Tita, molim. Vladajuća stranka nastavlja trgovačku politiku, nadajući se da u svijetu neće biti previše kažnjeni. Pa će tako, najvjerojatnije, u zamjenu za brisanje Tita, uskoro iznaći načim da uklone natpis "Za dom spremni" iz Jasenovca.

U tom šarenom mešetarskom dućanu bit će po načelu – za svakog ponešto.

Koga brine ispadanje iz povijesti?

Sve u svemu, Trg maršala Tita u Zagrebu promijenit će ime po osmi put. Marvinski trg je njegovo prvo ime.

* Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove Radija Slobodna Evropa
  • Slika 16x9

    Ines Šaškor

    Od početka, 1994. godine, pa sve do zatvaranja, 31.12. 2003. godine, bila urednica Zagrebačkog dopisništva RSE. Autorica kolumne Zrno soli na portalu RSE.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG