Dostupni linkovi

Šaškor: Država i Crkva šumom, neki svećenici drumom


Kardinal Josip Bozanić
Hrvatski premijer Zoran Milanović upravo je završio posjet Vatikanu. Revizije državnih ugovora između Hrvatske i Vatikana neće biti. Ishitrena i potpuno neutemeljena su bila nagađanja, bolje rečno spin s različitih adresa, da će Milanović otvoriti to pitanje izravno s papom. Iako u javnosti raste raspoloženje da se ti ugovori revidiraju, ova Vlada to neće učiniti. Napadnuta krizom sa svih strana, vjerojatno procjenjuje da joj ne treba i taj front javnih konfrontacija.

U slučaju istarskog samostana Dajla Milanović je faktički dao za pravo papi Benediktu XVI. Ne možete nešto pokloniti, pa to poništiti. Upravo su to učinile prethodne HDZ-eove Vlade. Za očekivati je da će nakon susreta u Vatikanu obje strane nastojati izbjeći sudski spor i postići dogovor.

Taj je dio posjeta i političkih razgovora prošao očekivano. Odnosi države i Vatikana su se normalizirali.

Zanimljiva je bila Milanovićeva opservacija o dijelu razgovora koji se ticao Bosne i Hercegovine. Papa se zanimao za status katolika, a to su uglavnom Hrvati u Bosni i Hercegovini, kao i za međunarodni status i granice BiH, kazao je Milanović. Iskoristio je prigodu da upravo nakon susreta s papom ponovi namjeru svoje Vlade da Hrvatska ratificira sporazum o granici s BiH, famozni sporazum Tuđman-Izetbegović.

Premijer Hrvatske Zoran Milanović
Premijer Hrvatske Zoran Milanović
„Kada idem u Bosnu i Hercegovinu, ne idem po glasove, nego isključivo s jasnom namjerom da pomognemo, ali i da respektiramo BiH kao državu s granicama koja nije nekakav provizorij, koja nije kreacija 'pro tempore' (privremena), koju ćemo sutra svi razgrabiti, nego kao trajno stanje. Nekima to ne odgovara i u biti žele stvar odugovlačiti još sto godina... Ugovor se može i otkazati, ali u provizoriju, u jednom stanju nesigurnosti, graničarskom duhu nećemo više živjeti, to je vrijeme prošlo prije 200 godina“, kazao je hrvatski premijer novinarima.

Poruka je jasna i ona je upravo iz Vatikana izravno upućena i ovdašnjim biskupima. Zagrebački nadbiskup kardinal Bozanić prije mjesec dana faktički je osporio ratifikaciju toga ugovora, izjašnjavajući se protiv „ishitrenih poteza“ i „nedopustivih političkih manipulacija hrvatskim državnim teritorijem“.

Katolička crkva u Hrvatskoj zauzima političke stavove o sve više pitanja iz javnog života, opredjeljujući se u pravilu za one koje zastupa i desna oporba. I obrnuto, kako kada.
Kada je riječ o svjetonazorsko-dogmatskim pitanjima razumljivo je neslaganje Crkve s nekim potezima lijevo-liberalne vlade. To je pojava karakteristična za cijeli svijet. U pitanjima pobačaja, umjetne oplodnje, zdravstvenog odgoja, prava homoseksualaca i sličnim zapadni je svijet naprosto duboko u XXI. stoljeću, a crkve kaskaju. Tako će vjerojatno biti i u skoroj budućnosti. Građanima je prepušteno da odlučuju po svojoj savjesti, a zakoni se donose po pravilima sekularne države. Tako se ponaša i vlast u Hrvatskoj i u tim se koordinatama odvija društveni život.

Kada je riječ o političkim pitanjima, Katolička crkva se samoproglasila za zaštitnicu nacije i čuvaricu nacionalnih svetinja od tobože anacionalne ljevice.

Njezino nemirenje s ljevicom na vlasti, opet svjetonazorski razumljivo, prerasta u aktivnu konfrontaciju s državnom politikom. Tu su nesporazmi sve češći i sve očitiji.

Dijelovi hijerarhije, izravno, u propovjedima, izjavama i javnim nastupima, kao i posredno, putem glavne oporbene stranke i nekih utjecajnih medija, pojedine poteze javne vlasti mjeri svojim metrom, zanemarujući laički karakter države.
Sporazum o granicama s Bosnom i Hercegovinom već je spomenut.

Hrvatski mu biskupi očito nisu skloni. A bosanskohercegovački?

Što je doista interes ljudi, a time naravno i vjernika? Živjeti u uređenim ili hajdučkim uvjetima?

Prije nekoliko dana sisački biskup Vlado Košić upitao se je li ova država „Republika Hrvatska“ ili bi ju trebalo nazvati „Republika protu-Hrvatska“, i to zbog legalne i legitimne odluke općinskih vlasti u kordunaškom gradiću Vrginmostu da tom mjestu vrate stari naziv koji je nosio stoljećima, umjesto Gvozda, kako ga je bila preimenovala HDZ-eova vlast 1996. godine. U tom mjestu naselili su se u značajnom broju bosanskohercegovački Hrvati, a lokalno srpsko stanovništvo se vratilo i općinsko vijeće se s 9 glasova prema 1 odlučilo za stari naziv. Biskup drži da su time prava Hrvata ugrožena (?!), te im je poručio da ih Crkva nikada neće napustiti. Govorio je o ugroženim Hrvatima, osobito katolicima. „Ponovno se protiv našeg naroda podižu oni oni koji mu žele razoriti vjekovne temelje kulture i tradicije, na kojima počiva naša povijest i naš identitet“. O čemu to biskup priča? Prije toga u Vrginmost je došao i lider HDZ-ea Karamarko, obećavši da će se za dosadašnji, nametnuti naziv mjesta boriti „svim legalnim sredstvima“. Kojim sredstvima i zašto?

Ako to nisu pozivi na međunacionalnu konfrontaciju, ne znamo što su. A mjesto živi u siromaštvu, ljudi jedva sastavljaju kraj s krajem. I Hrvati i Srbi.

Komisije Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH za hrvatski martirologij odlučile su prije desetak dana da će same pokrenuti prikupljanje podataka o žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća. Komisije su zaključile da to država ne želi učiniti, pa će oni taj posao pokrenuti preko župnih ureda. Članovi obitelji moći će na određenom obrascu ispuniti podatke o svojim stradalima i nestalima. Cilj Crkve je, kažu, da se konačno sazna prava istina.

Je li Crkva doista pozvana i osposobljena baviti se tom temom?
Teško.

Pojedini biskupi, među njima i spomenuti biskup Košić, kao i gospićki biskup Bogović koji vodi ovaj projekt, k tome učestalo govore o partizanima kao zločincima. Vrh Crkve se od njih nije ogradio.

Nisam sigurna u domete ove inicijative. Riječ je o političkoj konfrontaciji, o nastavku, a ne o prevladavanju starih podjela.

Odnosi s Vatikanom i s Crkvom kao institucijom za državu su važni.
Treba pozdraviti svaki korak koji zbližava, pa tako i posjet premijera Milanovića Vatikanu i susret s papom Benediktom XVI.

Upravo zbog toga i svako političko djelovanje Crkve treba takvim biti i označeno.
Građani moraju znati na čemu su.
  • Slika 16x9

    Ines Šaškor

    Od početka, 1994. godine, pa sve do zatvaranja, 31.12. 2003. godine, bila urednica Zagrebačkog dopisništva RSE. Autorica kolumne Zrno soli na portalu RSE.

XS
SM
MD
LG