Uprkos primjedbama u javnosti da novi Zakon o kontroli industrijskih emisija omogućava velikim postrojenjima da kriju šta sagorijevaju kao "poslovnu tajnu", Ministarstvo za zaštitu okoliša i prostorno planiranje tvrdi da su evropska pravila u potpunosti prenesena u zakon i da je pravo na povjerljivost za industrijske kapacitete odavno uspostavljeno u makedonskom zakonodavstvu.
"Nova Direktiva EU o industrijskim emisijama (Directive 2010/75/EU) u potpunosti je prenesena u Zakon o kontroli industrijskih emisija", navodi se u odgovoru koji smo dobili od Ministarstva.
Radio Slobodna Evropa objavio je niz priča nakon usvajanja novog Zakona o industrijskim emisijama početkom novembra u Sobranju, uključujući reakcije eko-aktivista i pravnih eksperata da odredbe poput Člana 24 zakona omogućavaju velikoj industriji da proglasi kao "poslovnu tajnu" detalje o dizajnu fabrike ili sirovinama i hemikalijama koje koristi.
Zabrinutost javnosti zbog Zakona dolazi u kontekstu dugogodišnjeg visokog zagađenja koje izaziva ozbiljan zdravstveni rizik u mnogim gradovima Sjeverne Makedonije, uključujući Skoplje, Bitolu, Tetovo i Strumicu, posebno u zimskom periodu kada se redovno nalaze na listama najzagađenijih u Evropi.
S druge strane, ukazivanja aktivista i eksperata su da je kontrola nad industrijom i zagađenjem okoliša na nacionalnom i lokalnom nivou na vrlo niskom nivou.
Reakcije su bile da kompanije s ovim odredbama mogu proglasiti određene informacije u zahtjevima za ekološku dozvolu poslovnom tajnom, dok će Ministarstvo odlučivati hoće li ti podaci postati dostupni javnosti, što prema pravnim ekspertima i aktivistima može otvoriti prostor za nove štetne prakse, skrivene emisije i značajno ograničenje javne kontrole nad industrijskim zagađenjem.
Radio Slobodna Evropa tada je zatražio odgovore od Ministarstva za zaštitu okoliša i prostorno planiranje, ali ih nije dobio na vrijeme uz objašnjenje da se institucija nalazi u periodu tranzicije nakon odlaska ministra Izeta Medžitija, koji je nakon lokalnih izbora preuzeo funkciju gradonačelnika Opštine Čair.
Pravo na povjerljivost postoji odavno
U odgovoru koji smo potom dobili, Ministarstvo za zaštitu okoliša i prostorno planiranje navodi da investitori odavno imaju pravo da zatraže da dio podataka koje podnose u postupku za dobijanje A-integrisanih ekoloških dozvola (A-IED) bude klasifikovan kao povjerljiv i da se ne dijeli s javnošću.
Takva mogućnost, kažu iz Ministarstva, sadržana je u više zakona i podzakonskih akata zemlje, a odredbe EU u vezi sa dijeljenjem informacija iz oblasti zaštite okoliša već su prenesene u Zakon o zaštiti okoliša i prateće uredbe.
"Konkretno, u vezi s novim Zakonom o kontroli industrijskih emisija, odredba o povjerljivosti prenosi član 24, stav 4 Direktive o industrijskim emisijama", navode iz Ministarstva.
Član 24 novog Zakona o kontroli industrijskih emisija, koji će stupiti na snagu za dvije godine, kaže da dio podataka koje industrijski operatori podnose u postupku može biti proglašen za "informacije s ograničenim pristupom" ako to odobri Ministarstvo za zaštitu okoliša i prostorno planiranje.
Pehčevski – Direktiva EU teži ka transparentnosti
Upravo ovaj dio Zakona je najsporniji, smatra Davor Pehčevski iz građanske mreže Bankwatch, koji kaže da "u Direktivi EU nema ovakvog rješenja", jer, kako ističe, ona teži ka potpunoj transparentnosti i suštinskom učešću javnosti u pripremi i izdavanju ekoloških dozvola.
Pehčevski navodi da su ograničenja na koja se poziva Ministarstvo već sadržana u Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, u kojem je u članu 6 utvrđeno kada se može ograničiti pristup informacijama.
Dodaje da isti zakon predviđa jasne postupke kada važe ti izuzeci, kao i mogućnost djelimičnog pristupa informacijama, što omogućava da se zaštiti samo dio koji zaista predstavlja tajnu, bez potpunog ograničavanja pristupa dokumentima.
"Način na koji je sada napisano u Zakonu o kontroli industrijskih emisija omogućava da poslovna tajna budu procesi i sirovine koje su dio zahtjeva za integrisanu ekološku dozvolu, a koji su suštinski za samu dozvolu.
Suprotno tome, u našem Zakonu i u Direktivi o informacijama, ograničenje se odnosi na komercijalne i druge ekonomske interese [...], čije otkrivanje bi imalo štetne posljedice na obavljanje funkcije. To su vrlo različite stvari. Jedno su važne informacije o procesu koji država treba da reguliše, a drugo su komercijalne informacije koje su od interesa samo za kompaniju i eventualno njihove konkurente", kaže Pehčevski.
Prema njegovim riječima, procesi i sirovine koje se koriste, a regulisani su standardom najboljih dostupnih tehnika, nemaju nikakve veze s komercijalnim informacijama: tip peći koja se koristi, gorivo za peć, emisijske tačke za medije, mjere za smanjenje emisija i postupci za monitoring su informacije koje su potpuno javne.
Građanska mreža Bankwatch sastavljena je od 17 organizacija u 14 zemalja Centralne i Istočne Evrope i Kavkaza koje prate projekte finansirane javnim novcem.
Ranije je Makedonsko udruženje mladih pravnika za Radio Slobodna Evropa upozorilo da je problematično to što novi Zakon ne predviđa ni obavezu Ministarstva za zaštitu okoliša da javno objavljuje rješenja koja proglasi poslovnom tajnom, niti pravo javnosti da ospori takva rješenja pred sudom.
Prema udruženju, to može ostaviti javnost bez ključnih informacija o radu industrije, narušiti princip učešća i predostrožnosti i dovesti državni sistem u sukob s Arhuskom konvencijom, prema kojoj izuzeci od objavljivanja informacija treba da budu rijetki i strogo opravdani.
Član 55 i Pravilnik o A-dozvoli
Iz Ministarstva za zaštitu okoliša i prostorno planiranje ukazuju na Član 55 Zakona o zaštiti okoliša koji predviđa "Odbijanje davanja informacije" i prema njihovom tumačenju ova odredba omogućava investitorima da zatraže da podaci iz zahtjeva za ekološke dozvole budu klasifikovani kao povjerljivi.
Ova odredba, na koju se poziva Ministarstvo, između ostalog navodi da institucije mogu odbiti pristup informaciji ako bi njeno objavljivanje moglo izazvati štetne posljedice, poput narušavanja povjerljivih postupaka, ugrožavanja sigurnosti, uticaja na sudske procese, otkrivanja zaštićenih trgovačkih ili industrijskih podataka, narušavanja privatnosti, povrede intelektualne svojine ili rizika po životnu sredinu.
Također, Ministarstvo ukazuje i na Član 5 Pravilnika o A-integrisanim ekološkim dozvolama koji predviđa da operator može označiti koje dijelove dokumentacije podnesene u postupku za ekološku dozvolu smatra povjerljivim trgovačkim ili industrijskim informacijama, u skladu s članom 55 stav 2 tačka 4 Zakona o zaštiti okoliša.
Prema ovom članu, informacije označene kao povjerljive mogu biti dostupne javnosti samo ako operator da prethodnu pisanu saglasnost.
Pehčevski kaže da je u redu što se u dijelu Zakona o zaštiti okoliša radi o trgovačkim ili industrijskim informacijama, u slučaju kada je takva povjerljivost garantovana zakonom radi zaštite legitimnog ekonomskog interesa.
"Ono što je stavljeno u zakon o industrijskim emisijama nema veze sa zaštitom legitimnog ekonomskog interesa", kaže Pehčevski.
Zakon o kontroli industrijskih emisija, koji treba da stupi na snagu za dvije godine, izglasan je početkom novembra u Sobranju s ciljem da se država uskladi sa standardima Evropske unije za kontrolu industrije.
Istovremeno, udružena inicijativa "Zeleni ljudski grad" najavila je da će osporiti zakon pred Ustavnim sudom.
