Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Incko (Inzko), u četvrtak je organizovao razgovore s liderima političkih partija: SDA - Sulejmanom Tihićem, HDZ -a Draganom Čovićem, SNSD -a Miloradom Dodikom, HDZ-a 1990. Božom Ljubićem i potpredsjednikom Stranke za BiH Safetom Halilovićem. Prije susreta sa predstavnicima najznačajnijih bh. političkih partija visoki predstavnik je dao intervju za RSE u kojem je, između ostalog, govorio o očekivanjima od ovih razgovora, ali i o neuspjehu BiH na putu liberalizacije viznog režima.
RSE: Počeli ste razgovore sa političkim liderima u BiH. Vjerujete li da se ovaj sastav političara u BiH može dogovoriti oko najbitnijh pitanja u zemlji?
Incko: Ja sam uvijek bio optimističan u prošlom životu, i sada sam optimističan. Dok se ne proba - ne zna se.
RSE: Prvi razgovori, prve konsultacije da li govore da postoji mogućnost dogovora, budući da nam do sada nisu pokazali da se mogu dogovoriti?
Incko: Ja mislim ova proširena grupa ljudi da to možda, možda malo komplikuje stvari. Uvijek je lakše dogovarati se kad je čovjek u dvoje ili troje, ali ta baza je i šira tako da ima više ideja i možda i više rješenja. I na kraju-krajeva, prudska trojka u Skupštini ne bi imala većinu, ne bi imala dosta glasova, tako da sada radimo na malo široj osnovi. Ako bi tu bile u pitanju i ustavne reforme, onda bi, naravno, ta proširena grupa bila još potrebnija zbog dvotrećinske većine.
RSE: Vjerujete li da će ta proširena eventualno se vratiti u institucije BiH, pa nastaviti te razgovore u Parlamentu?
Incko: To je poželjno, pošto mi ne želimo da ti razgovori budu samo neformalni. Bolje da se to onda nastavi u Parlamentu, da bude transparentno i da ima širu podršku i time i potom više izgleda za uspjeh.
Odluka Brisela može biti i podsticaj
RSE: Pitanje koje se nameće nakon ovoga što se dogodilo u Briselu prethodnih dana je: ko je po vašem mišljenju odgovoran za to što građani BiH ovoga puta nisu dobili bezvizni režim?
Incko: Upravo tu je ljudska komponenta, znate. Ja sam zaista dobio puno sms-ova jučer od ljudi koji kažu: „To je najcrnji dan u mom životu poslije rata“, itd. Pogođeni su ljudi, tužni su ljudi, osjećaju se neki poniženi. Ja mislim najviše odgovornosti snosi ipak politika koja je neke zakone odbacivala, neke nije prihvatila, pa kasnije ih prihvatila po brzom postupku. Ali ja mislim da ta odluka jučer u Briselu možda je na neki način podstrek, podsticaj da bi sad možda političari ipak brže radili i da bi možda taj gep, ta razlika što se tiče liberalizacije viza bila samo šest mjeseci. To je isto negativna vijest, ali ja mislim da je još podnošljiva.
RSE: Jednom ste, pojašnjavajući kako ćete korisiti ovlaštenja koja imate, objasnili da ćete “prvo slušati, drugo razgovarati, treće pregovarati, četvrto će biti upozorenje, odnosno žuti karton, peto ubjeđivanje u četiri oka, a tek na kraju su bonska ovlaštenja“. Da li je neko od bh. političara stigao do ovih faza?
Incko: Od političara nije niko stigao do te faze, ali zaključci Republike Srpske su stigli do te faze da na kraju-krajeva pregovori nisu već bili mogući nego je bilo samo moguće povući crveni karton – i vi znate da sam ja te zaključke Skupštine RS stavio van snage.
RSE: Je li bilo žutih kartona političarima, i kojim naravno?
RSE: Nećete odgovoriti kojim političarima?
Incko: Neću.
Bolje dijalog nego bonska ovlaštenja
RSE: Kratko ste u BiH. Da li je do sada bilo situacija nakon kojih ste žalili što niste iskoristili bonska ovlaštenja?
Incko: Oko bonskih ovlaštenja ne. To je više to pitanje koordinacije oko evropske zajednice, svjetske zajednice. Evropski partneri više su skloni za politički dijalog, za politička rješenja. Ja lično isto sam više za takva rješenja. Međutim, kad to nije moguće, onda treba ipak napraviti određene konkretne korake.
RSE: Očite su težnje u BiH da se ta etnička homogenizacija prenese i na teritorijalnu organizaciju. Koliko bi takav smjer ustavnih reformi, po vašem mišljenju, doveo do podjele BiH?
Incko: Ja mislim da on ne bi doveo do više podjele nego je sada, ali to je u nekom smislu tabu tema i međunarodna zajednica ne voli o tome da razgovara. Međutim, jasno je da treba dati Hrvatima neki bolji osjećaj da pripadaju, da su i oni konstitutivni narod, da mogu lingvistički, kulturno, školstvo itd. još više afirmirati, ali je još preuranjeno da o tome razgovaramo. Prvo ćemo mi početi razgovore i pregovore oko ustavnih reformi, počet ćemo oko ljudskih prava. Tu je jedna tužba Jakoba Fincija koji ne može da se kandidira, recimo, za Predsjedništvo, svako ko se deklariše kao Bosanac ne može da se kandidira za neke funkcije. I to je apsurd. Mislim takve stvari treba da se mijenjaju. Ili da bude samo jedan predsjednik umjesto troje predsjednika, i da ima dva potpredsjednika, recimo.
RSE: Mnogo se govori i čeka na transformaciju Ureda visokog predstavnika. Vjerujete li da bi sada, u ovome trenutku BiH mogla da funkcioniše normalno bez OHR-a?
Incko: Ja mislim da bi mogla funkcionisati. U svakom slučaju, evropska zajednica bi ostala ovdje, i politički ne samo tehnički, kroz naše projekte itd, i ona bi i dalje imala i dalje neke instrumente za saradnju - i malo za kažnjavanje. Ne bi imala bonska ovlašćenja, ali tu su neki drugi instrumenti. Ja sam rekao da međunarodna prisutnost još je potrebna, još nekoliko godina, ali možda u drugom obliku - da malo idemo od Dejtona prema Briselu.
