Apel eksperta UN-a za hitnu pomoć

Misija UNHCR u Bosni i Hercegovini pozdravila je izvještaj predstavnika generalnog sekretara UN-a za ljudska prava interno raseljenih osoba, Valtera Kalina (Walter Kälin), koji je predstavljen Vijeću UN-a za ljudska prava prošle sedmice u Ženevi.

Izvještaj, u kojem su rezimirane misije koje je Kalin obavio u 2008. godini, uključujući njegovu radnu posjetu BiH, odaje priznanje brojnim nedavnim naporima Vlade BiH da pomogne raseljenoj populaciji koja danas broji oko 120.000 ljudi. Uprkos tome, predstavnik generalnog sekretara navodi da je bio "obeshrabren kada je 13 godina nakon rata vidio da su mnogi ljudi još uvijek raseljeni". On naročito poziva organe vlasti u BiH da "preduzmu hitne mjere na rješavanju preostalih 8.000 humanitarnih slučajeva” u kolektivnim centrima. Predstavnik generalnog sekretara UN,Valter Kalin, takođe izražava zabrinutost za održivost povratka i sugeriše da "uspjeh povratka treba da se mjeri realnim prilikama koje su dostupne povratnicima - naročito onima koji pripadaju manjinskim grupama, kako bi iznova izgradili svoje živote i na održiv način reintegrisali se u društvo u mjestima porijekla.”

“Nalazi predstavnika generalnog sekretara o BiH, predstavljeni u Ženevi, podsjećaju da je neophodno odmah preduzeti mjere u ime organa vlasti u državi, kako bi se zaštitila i promovisala prava interno raseljenih osoba i povratnika”, izjavio je Navid Husein (Naveed Hussain), predstavnik UNHCR-a u Bosni i Hercegovini.

Izvještaj g-dina Kalina dolazi u pravo vrijeme, s obzirom da Parlamentarna skupština BiH raspravlja o nacrtu "Revidirane strategije za implementaciju Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma“. "Trebalo bi prioritetno usvojiti Strategiju i izraditi akcione planove kako bi osigurali njenu momentalnu realizaciju”, apelirao je predstavnik UNHCR u BiH.

Kompenzacija za imovinu koja se ne može vratiti

Savez izbjeglih i raseljenih Republike Srpske, nastavlja s prikupljanjem potpisa za peticiju kojom se traži osnivanje fonda za ostvarivanje pravične nadoknade u okviru kojeg bi prava mogli da ostvare i oni koji ne žele da se vrate u Federaciju Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Saveza Veljko Stevanović je izjavio kako se očekuje više od 10.000 potpisa. On takođe navodi kako se mora pronaći način da se ispoštuju sve kategorije izbjeglih, kada je riječ o zamjeni imovine, ali se moraju imati u vidu i oni koji žele nadoknadu za uništenu imovinu.

"Tražimo da se ljudima koji nemaju nikakvu šansu da se vrate, ili to više ne žele, omogući pravo na pravičnu nadoknadu, što im je garantovano i Aneksom VII Dejtonskog sporazuma", rekao je Stevanović na konferenciji za novinare.

Pored prava na slobodan povratak i povrat imovine, Aneks VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, zagarantovao je i pravo svih izbjeglica i raseljenih osoba na kompenzaciju za imovinu koja im se ne može vratiti. Ujedno je predviđen i mehanizam putem kojeg će izbjeglice i raseljene osobe ostvariti pravo na komepenzaciju “umjesto povrata”. Na osnovu ovog zagarantovanog prava, veliki broj izbjeglica i raseljenih osoba, podnio je zahtijev za kompenzacijom Nezavisnoj komisiji za raseljene osobe i izbjeglice, dok su drugi pokrenuli parnice na sudovima u iste svrhe.

"Pravična naknada" u Revidiranoj strategiji

Šta predviđa “Revidirana strategija za provođenje Aneksa VII» o naknadi štete – kompenzaciji za uništenu imovinu, odnosno o “pravičnoj naknadi”? O tome govori Mario Nenadić, pomoćnik ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine:

“Ovo je pitanje koje se prvi put nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma institucionalizuje na razini Bosne i Hercegovine i pokušava na određeni način definirati. To je razlog pojačanog interesa pojedinaca i institucija koje do sada nisu imale prilike učestvovati u raspravi po ovom pitanju. Postoji veliko razmimoilaženje po ovim pitanjima. Jedni smatraju da pravo na naknadu štete podrazumijeva pravo na naknadu ukupne štete koje su raseljene osobe i izbjeglice imale. Onda su se tu otvorila brojna pitanja, kao što je na primjer vrsta štete. Mi pravnici znamo kako je “šteta” uređena i kako je to širok pojam. Sa druge strane, postoji razmišljanje da “šteta”, u smislu Aneksa VII, koji govori o pravima izbjeglica i raseljenih osoba, treba da se odnosi na njihova prava da se vrate, ili izaberu drugo mjesto prebivališta i da se ta šteta treba odnositi na stambene jedinice. Zatražili smo pomoć i službenog zvaničnog tumača Dejtonskog mirovnog sporazuma Ureda visokog predstavnika. Prema mišljenju OHR-a, šteta u smislu Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma treba da se odnosi na pravo na naknadu štete za izgubljenu stambenu jedinicu, odnosno dom raseljene osobe. Ljudima treba omogućiti pravo na naknadu te imovine, ali postoji i pitanje prioriteta. Prema mišljenju OHR-a, prioritetno pravo se treba osigurati onima koji su najugroženiji i žrtvama torture koji se iz objektivnih razloga ne mogu vratiti na prethodno prebivalište. Takođe, ne smijemo zaboraviti invalidne, bolesne i traumatizirane osobe.”

Mario Nenadić

RSE: Da li je bilo neke intervencije iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice u odnosu na rad i sastav opštinskih komisija koje donose odluku o utrošku donacija za obnovu stambenog fonda ?

Nenadić: To je pitanje koje je direktno vezano za proces povratka. Radi se o činjenici da je državna Komisija za izbjeglice i raseljene osobe u zadnjih 6 mjeseci razgovarala o pitanjima odabira korisnika na općinskim razinama. Znate da smo u saradnji sa međunarodnom zajednicom i sa resornim i entitetskim ministarstvima taj proces decentralizirali do te mjere da se korisnici na terenu u 140 općina u Bosni i Hercegovini, ne biraju iz ureda u Sarajevu, već da općinske komisije čine općinske vlasti. Ipak su to ljudi koji najbolje poznaju stanje na terenu. Državna komisija za izbjeglice i raseljene osobe procijenila je da su se prilikom odabira korisnika projekta za 2008. godinu dešavale različite nepravilnosti na terenu i da su općinske komisije u značajnoj mjeri tome doprinijele. Državna komisija je zatražila od Ministarstva za ljudska prava, kao nadležnog ministarstva, da sugerira općinskim načelnicima i općinskim vijećima da preispitaju sastave svih općinskih komisija i da provjere ko su osobe koje rade u njima. Poznato je da u BiH postoje stambene jedinice koje su obnovljene i nikada useljene, a postoje i stambene jedinice koje su obnovljene državnim i donatorskim sredstvima, pa prodate. Sa druge strane postoji još dosta osoba koje žive po šupama bez struje i u neuvjetnim prostorijama. To je bio razlog zbog kojeg su i državna komisija za izbjeglice i raseljene osobe, kao i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, nekoliko puta intervenirali da se sve ove nepravilnosti spriječe i da proces teče onako kako je propisan.

Međunarodni sud za ljudska prava u Strazburu bi za mjesec dana trebao donijeti presudu u slučaju tužbe Mustafe Suljagića protiv države Bosne i Hercegovine sa zahtjevom za povrat starog deviznog štednog uloga. Poseban značaj te presude ogleda se u tome što će ona automatski značiti i postupanje i po ostalih oko 10.000 tužbi štediša kojima se traži bezuslovna isplata svih uloga sa pripadajućim kamatama. Na javnoj sudskoj raspravi održanoj desetog marta u strazburskoj sudnici, BiH je zastupalo čak osam predstavnika pokušavajući da dokažu da postojeća zakonska rješenja garantuju prava štediša na njihovu svojinu.

Zamjenica Agenta Savjeta ministara BiH za zastupanje pred sudom u Strazburu, Zikreta Ibrahimović:

Mustafa Suljagić kao bivši štediša Tuzlanske banke potražuje oko 200.000 konvertibilnih maraka (KM). Pomoćnik ministra finansija Federacije Bosne i Hercegovine Tihomir Ćurak tvrdi kako će ta sredstva tužitelj i dobiti, ali u skladu sa postojećim zakonskim rješenjima:

“Ono što je najvažnije mislim da smo uspjeli dokazati da gospodin Suljagić više nije žrtva sistema budući da se on već verificirao i da je dobio 1.000 konvertibilnih maraka kao gotovinsku isplatu. Ovih dana će uslijediti i isplata po neizvršenoj emisiji vrijednosnih papira. Budući da smo ove godine u budžetu planirali blizu 90 miliona KM, samim tim smo osigurali i dovoljno sredstava da možemo izmiriti sve obaveze koje proističu iz zakona o staroj deviznoj štednji.”

Svetozar Nišić

Zastupnici štediša, sa druge strane, tvrde da su oni dobili sudsku bitku. Predsjednik Udruženja za povrat stare devizne štednje u BiH i dijaspori, Svetozar Nišić, kaže kako ni agent Savjeta ministara BiH, a ni predstavnici entitetskih ministara finansija nisu mogli objasniti sudijama zbog čega se i dalje primjenjuju različiti aršini za ostvarivanje prava štediša:

Predstavnici države smatraju da bi bilo pogubno Za sve budžete ukoliko sud presudi da štedni ulozi moraju biti odmah isplaćeni, a štediše su mišljenja da se nikako ne smije dogoditi da postojeća zakonska rješenja budu prihvaćena. Obe strane nagovještavaju da bi odluka suda mogla biti jedno kompromisno rješenje.

Zamjenica Agenta Savjeta ministara BiH za zastupanje pred sudom u Strazburu, Zikreta Ibrahimović:

Mustava Suljagić, danas sedamdesettrogodišnjak, nije želio govoriti o svom procesu. Njegov advokat Emir Suljagić, ističe da bi kompromisna presuda bila polovično rješenje, ali i prihvatljivo za štediše kao bolje od ovoga što sada imaju:

Štediše već dugi niz godina pokušavaju doći do svojih prava i u tome do sada nisu uspijevali naći zajednički jezik sa državom. Entiteti su kao posljednji način izabrali da problem stare štednje riješe putem verifikacije i isplate obveznica, na šta štediše ne žele da pristanu.