Dostupni linkovi

I građani Crne Gore sve više traže azil na Zapadu


Luksemburg
Luksemburg
Iako Crna Gora sa jedva nešto preko 600.000 stanovnika ni na koji način ne može uticati na socijalno-ekonomsku ravnotežu zemalja EU, iz Evropskog parlamenta ipak upozoravaju da se tokom ove, u odnosu na prošlu godinu, broj crnogorskih građana koji traže azil u EU drastično povećao. Šta ih je motivisalo za taj "poduhvat", kakve su moguće posljedice za državu?

Izvjestilac Evropskog parlamenta za viznu liberalizaciju Tanja Fajon je saopštila da je do septembra, u odnosu na isti period prošle godine, 160 odsto više građana Crne Gore tražilo azil u zemljama Šengen zone. Prema njenim riječima, građani Crne Gore su azil najčešće tražili u Luksemburgu i Švajcarskoj, ali i u Belgiji i Njemačkoj.

Tanja Fajon, koja zbog obaveza u petak nije bila u mogućnosti da odgovori na naše pitanje - da li zbog drastičnog procentualnog rasta broja lažnih azilanata, Crna Gora (kad Brisel uvede pravne instrumente) može doći pod udar suspenzije bezviznog režima ukoliko ne zauzda sadašnji negativan trend izražen u procentima, odnosno, da li u nedostatku pravnih instrumenata EU može posegnuti za drugim vidom sankcija: usporavanjem evrointegracionog procesa, odnosno, nekim vrstama pritiska diplomatsko-adminstrativnog karaktera.

Fajon je, međutim, dnevniku Vijesti rekla da vizna liberalizacija Crne Gore, kao i ostalih zemalja regiona, u ovom trenutku nije ugrožena jer je to pravno-formalno nemoguće, te da se o klauzuli koja će omogućiti privremenu suspenziju bezviznog režima još pregovara.

U petak nije bilo moguće stupiti u kontakt ni sa pomoćnikom ministra unutrašnjih poslova Abidom Crnovršaninom, ali je iz MUP-a ranije saopšteno da prema njihovim podacima 257 osoba iz Crne Gore tražilo azil u Luksemburgu od početka 2012. godine.

Međutim, u MUP-u takođe tvrde da im je u kontaktima sa relevantnim institucijama EU saopšteno da je samo nešto više od 300 osoba iz Crne Gore zatražilo azil, ne precizirajući na koji period se odnosi taj podatak, te da, prema podacima relevantne Agencije za upravljanje operativnom saradnjom na spoljnim granicama članica EU, u ukupnom broju tražilaca azila u državama EU, lica iz Crne Gore učestvuju sa 1,6 odsto, što u brojkama iznosi nešto preko 300.

Ljudi idu za boljim životom

U MUP-u kažu i da ne raspolažu statističkim podacima o broju lica iz Crne Gore koja su tražila azil u EU, te da je stoga teško brojčano utvrditi koliko se tačno u međuvremenu cifra povećala.

"Jedno je sigurno. Političke i ekonomske prilike u Crnoj Gori su se drastično pogoršale, pa jedan broj gradjana ne vidi budućnost u Crnoj Gori, pa za sebe i svoje porodice pokušavaju da obezbijede bolje mjesto za život", kaže za naš program, novinar Monitora koji je istraživao fenomen lažnih azilanata, Tufik Softić.

"Čini se da situacija nije identična onoj s kraja 90-ih godina kada je veliki talas azilanata, posebno sa sjevera Crne Gore, Bihora i petnjičkog kraja išao posebno prema Luksemburgu. Tamo sada imate jednu posebnu četvrt naših ljudi koji su i definitivno ostali tamo da žive. Tada su ljudi iskoristili političke prilike, politički motiv je bio presudan da idu za boljim životom. Zapravo, oni su tamo tražili ekonomski azil. No, niko od njih nije dobio ekonomski azil, svi su dobili politički azil. U suštini, ljudi idu za boljim životom. To je i pokazatelj da se u Crnoj Gori živi mnogo lošije nego što se živjelo ranije", ocjenjuje Softić.

Razloge zbog kojih građani država zapadnog Balkana traže azil u zemljama Evropske unije nije teško dokučiti kada se zna da im se takav poduhvat isplati čak i u slučaju kada se njihov zahtjev odbije, što se i dešava u većini slučajeva.

Primjera radi, u Njemačkoj četvoročlana porodica smještena u nekom od kolektivnih centara mjesečno prima najmanje 420 eura. Ukoliko, međutim, porodica sama obezbjeđuje smještaj, hranu i odjeću, iznos se može popeti na više od 1.100 eura mjesečno što je duplo više od 480 eura kolika je prosječna plata u Crnoj Gori, a proces rješavanja zahtjeva obično traje oko pet mjeseci.

Kada se sve izračuna, jasno je da, kada se vrate u domovinu imaju više nego što su iz nje ponijeli. Ovi povratnici, međutim, ne žele da govore o svom iskustvu jer se pretpostavlja da su tražeći azil morali da govore loše o sopstvenoj državi koja se, pritom, suočava i sa mogućnošću ponovnog uvođenja viza za putovanje za EU u skorijoj budućnosti.
XS
SM
MD
LG