RSE: Huso, ove sedmice je bilo dosta lijepih vijesti u vezi s našim inovatorima, pa bih te molio da našim slušaocima kažeš šta se tebe, kao prvom operativcu čitave asocijacije, najviše dojmilo?
Hujić: Najviše, najličnije i najosobnije me se dojmilo to da sam dobio visoko odlikovanje Svjetske federacije inovatorskih organizacija (IFIA) iz ruku predsjednika ove federacije dr. Andraša Vedraša (András Vedres), koje nosi naziv „Oficir“. Najviše odlikovanje je „Veliki majstor“, drugo najviše je „Komadant“, treće je „Oficir“, četvrto je „Vitez“. Pored mene, odlikovanje „Oficir“ su dobile još tri kolege. Takođe me se dojmilo da je sedam naših kolega dobilo odlikovanje „Vitez“. Vedraš je naglasio da su inovatori u Kini dobili tri odlikovanja „Oficir“, a mi četiri, i da su oni dobili šest odlikovanja „Vitez“,a mi sedam. Očigledno da je dr. Vedraš imao veliki razlog i snažne unutrašnje porive da napravi jednu takvu paralelu i da je izrekne javno.
RSE: Koliko je velikih međunarodnih nagrada samo prošle godine stiglo u BiH?
Hujić: Prošle godine smo, koliko pamtim, dobili negdje oko 260-270 samo medalja. Pored medalja, ima i drugih priznanja, tako da je ta brojka još veća. Od 1995. godine, kad smo krenuli da pokazujemo naše inovacije svijetu, do danas, prezentirali smo oko 300 inovacija, a dobili smo više od 1.000 svjetskih priznanja. Valjda je to najbolja potvrda da kod nas ima zaista pametnih ljudi.
RSE: Imam dojam da se vi nikada niste dijelili po nekim etničkim linijama, samo ste umnožavali broj nagrada.
Hujić: Inovatori su vrlo konstruktivni i vrlo tolerantni ljudi, iako ih ostatak svijeta naziva „ljudima na svoju ruku“. Pa kako nećeš biti „na svoju ruku“ kada stvaraš nešto za šta si potpuno uvjeren da će dobro doći svakome. Inovatori su ljudi koji su odani ideji, napretku, riječi… Zbog toga, kad ih počneš mjeriti standardnim mjerilima međuljudskih odnosa, a mjerna jedinica je površnost, onda se inovator ritne i ispadne nepodoban za saradnju.
RSE: Ti si na neki način frontmen čitavog ovog pokreta, tako da si kompetentan da mi odgovoriš na pitanje o podršci društvaodnosno države inovatorstvu kod nas?
Hujić: Hvala ti za to što me nazivaš frontmenom. Jeste, ja sam Asocijaciju inovatora BiH osnovao za vrijeme rata i otada sam njen predsjednik. Bio sam uvjeren da radimo nešto što je dobro i nešto što je potrebno svakom od nas koji smo to osnovali pojedinačno, svakom inovatoru, svakoj sredini. U svakoj sredini inovatorstvo treba proglasiti za deficitarnu djelatnost, odnosno svugdje treba da se podržava. Ova naša država nas u potpunosti prihvata i daje nam onoliko para koliko zaista može. A nama to naravno nije dovoljno, kao što nikome u ovoj zemlji, ko čestito i pošteno radi, nije dovoljno. Ali evo, hoću samo ovim da potvrdim da smo mi kao udruženje inovatora prihvaćeni i to je, naravno, drago svakome od nas ko je s tim krenuo, a i meni kao frontmenu.
RSE: Vi ste rijetka grupa ljudi, rijetka zajednica koja se ne žali na odnos vlasti. Kako zemlja s tolikim brojem pronalazaka, tehnološki ovoliko zaostaje? Kaska čak i za zaostalim regionom. Gdje se prekida veza između inovacije i njene realizacije, između pronalaska i njegove eksploatacije, između ideje i njezinog pravog cilja?
Hujić: To je lanac karika. Prva karika je investicija u inovaciju. To je najveći rizik. Na primjer Coca-coluosjetiš dnevno pedeset puta svim čulima. Coca-cola se prodaje sto godina, a toliko se reklamira. E sad, ako se neko usudi da lansira novi proizvod na tržište, koje je do tad deset hiljada godina bilo bez njega, dakle da počne proizvoditi inovaciju, zamisli koliki je tu potreban novac da taj novi proizvod osvoji tržište. Dakle, najveći je rizik investirati u inovaciju. Ali, isto tako, bez rizika nema kapitala. Prema tome, onaj ko u to investira, on će stvoriti kapital, čak i po principu monopola. I obrnuto, onaj ko nije spreman da investira u nepoznato, on zaostaje, jer će prije ili kasnije taj novi proizvod morati kupiti. Dakle, prvo pitanje je pitanje velikog rizika. Drugo pitanje je pitanje stimulacije sredine. Nigdje na kugli zemaljskoj nije puno bolje, nigdje se puno ne otimaju za inovacije. Onog ko je spreman ulagati u proizvodnju inovacija, država bi trebala da oslobodi svih nameta i dažbina koje inače nameće proizvođačima. Ako proizvođač koji proizvodi čaše plaća državi poreze i ako je spreman uložiti u proizvodnju nove čaše, država bi ga trebala osloboditi svih daća. Kad to bude lansirao na tržište i kad tržište to bude prihvatilo, tek tada, kad to bude zaista počelo donositi novac, treba uzeti dadžbinu. A tada će prvi biti sretan inovator da mu kane koji dinar na temelju prethodnog ugovora s proizvođačem, biće sretan proizvođač jer je dobio novi proizvod koji će se ko zna koliko dugo prodavati, a država bi mogla biti najsretnija jer dobiva novi i siguran izvor budžetskih prihoda. Dakle, to su te glavne poteškoće. O drugim poteškoćama na koje nailazi inovator da ne pričam. U svijetu je primijenjeno tek nekih pet posto inovacija. Usput rečeno, u BiH je primijenjeno 15-20 posto inovacija, ali to sami inovatori otvaraju preduzeća koja to primjenjuju. BiH je po koeficijentu primijenjenih inovacija zemlja najdinamičnijeg razvoja na kugli zemaljskoj.
RSE: Huso, nadam se da su naši slušaoci pažljivo slušali ovo o čemu smo razgovarali i da si u njima, kao u meni, probudio bar mrvu optimizma i vjere u bolje sutra, pa makar ono došlo i prekosutra.
Hujić: Imamo milione razloga da budemo optimistični. Htio-ne htio, život je biološka pojava, jači je od naše svijesti, on gura, on je optimist. Prema tome, pridružimo se tom vječnom toku života, nemojmo ga kočiti, plivajmo nizvodno a ne uzvodno, nemojmo živjeti kontra života. Život je lijepa pojava i treba ga živjeti.
RSE: Huso, hvala ti na ovom razgovoru. Želim mnogo sreće svim inovatorima, tebi osobno i tvojoj Asocijaciji još mnogo priznanja, medalja, plaketa i titula u tom vašem sistemu.
Hujić: Budo, ta će ti se želja ostvariti. Moja je još veća u istom smjeru. Hvala puno.
Hujić: Najviše, najličnije i najosobnije me se dojmilo to da sam dobio visoko odlikovanje Svjetske federacije inovatorskih organizacija (IFIA) iz ruku predsjednika ove federacije dr. Andraša Vedraša (András Vedres), koje nosi naziv „Oficir“. Najviše odlikovanje je „Veliki majstor“, drugo najviše je „Komadant“, treće je „Oficir“, četvrto je „Vitez“. Pored mene, odlikovanje „Oficir“ su dobile još tri kolege. Takođe me se dojmilo da je sedam naših kolega dobilo odlikovanje „Vitez“. Vedraš je naglasio da su inovatori u Kini dobili tri odlikovanja „Oficir“, a mi četiri, i da su oni dobili šest odlikovanja „Vitez“,
Od 1995. godine, kad smo krenuli da pokazujemo naše inovacije svijetu, do danas, prezentirali smo oko 300 inovacija, a dobili smo više od 1.000 svjetskih priznanja.
RSE: Koliko je velikih međunarodnih nagrada samo prošle godine stiglo u BiH?
Hujić: Prošle godine smo, koliko pamtim, dobili negdje oko 260-270 samo medalja. Pored medalja, ima i drugih priznanja, tako da je ta brojka još veća. Od 1995. godine, kad smo krenuli da pokazujemo naše inovacije svijetu, do danas, prezentirali smo oko 300 inovacija, a dobili smo više od 1.000 svjetskih priznanja. Valjda je to najbolja potvrda da kod nas ima zaista pametnih ljudi.
RSE: Imam dojam da se vi nikada niste dijelili po nekim etničkim linijama, samo ste umnožavali broj nagrada.
Hujić: Inovatori su vrlo konstruktivni i vrlo tolerantni ljudi, iako ih ostatak svijeta naziva „ljudima na svoju ruku“. Pa kako nećeš biti „na svoju ruku“ kada stvaraš nešto za šta si potpuno uvjeren da će dobro doći svakome. Inovatori su ljudi koji su odani ideji, napretku, riječi… Zbog toga, kad ih počneš mjeriti standardnim mjerilima međuljudskih odnosa, a mjerna jedinica je površnost, onda se inovator ritne i ispadne nepodoban za saradnju.
RSE: Ti si na neki način frontmen čitavog ovog pokreta, tako da si kompetentan da mi odgovoriš na pitanje o podršci društva
Država nas u potpunosti prihvata i daje nam onoliko para koliko zaista može.
Hujić: Hvala ti za to što me nazivaš frontmenom. Jeste, ja sam Asocijaciju inovatora BiH osnovao za vrijeme rata i otada sam njen predsjednik. Bio sam uvjeren da radimo nešto što je dobro i nešto što je potrebno svakom od nas koji smo to osnovali pojedinačno, svakom inovatoru, svakoj sredini. U svakoj sredini inovatorstvo treba proglasiti za deficitarnu djelatnost, odnosno svugdje treba da se podržava. Ova naša država nas u potpunosti prihvata i daje nam onoliko para koliko zaista može. A nama to naravno nije dovoljno, kao što nikome u ovoj zemlji, ko čestito i pošteno radi, nije dovoljno. Ali evo, hoću samo ovim da potvrdim da smo mi kao udruženje inovatora prihvaćeni i to je, naravno, drago svakome od nas ko je s tim krenuo, a i meni kao frontmenu.
RSE: Vi ste rijetka grupa ljudi, rijetka zajednica koja se ne žali na odnos vlasti. Kako zemlja s tolikim brojem pronalazaka, tehnološki ovoliko zaostaje? Kaska čak i za zaostalim regionom. Gdje se prekida veza između inovacije i njene realizacije, između pronalaska i njegove eksploatacije, između ideje i njezinog pravog cilja?
Hujić: To je lanac karika. Prva karika je investicija u inovaciju. To je najveći rizik. Na primjer Coca-colu
Onog ko je spreman ulagati u proizvodnju inovacija, država bi trebala da oslobodi svih nameta i dažbina koje inače nameće proizvođačima. Ako proizvođač koji proizvodi čaše plaća državi poreze i ako je spreman uložiti u proizvodnju nove čaše, država bi ga trebala osloboditi svih daća.
RSE: Huso, nadam se da su naši slušaoci pažljivo slušali ovo o čemu smo razgovarali i da si u njima, kao u meni, probudio bar mrvu optimizma i vjere u bolje sutra, pa makar ono došlo i prekosutra.
Hujić: Imamo milione razloga da budemo optimistični. Htio-ne htio, život je biološka pojava, jači je od naše svijesti, on gura, on je optimist. Prema tome, pridružimo se tom vječnom toku života, nemojmo ga kočiti, plivajmo nizvodno a ne uzvodno, nemojmo živjeti kontra života. Život je lijepa pojava i treba ga živjeti.
RSE: Huso, hvala ti na ovom razgovoru. Želim mnogo sreće svim inovatorima, tebi osobno i tvojoj Asocijaciji još mnogo priznanja, medalja, plaketa i titula u tom vašem sistemu.
Hujić: Budo, ta će ti se želja ostvariti. Moja je još veća u istom smjeru. Hvala puno.
