Dostupni linkovi

Human Rights Watch: Balkanu potrebna posvećenost pravima


Izvršni direktor Human Rights Watch-a Kenneth Roth predstavlja izvještaj ove organizacije koji se bavi stanjem ljudskih prava u svijetu u 2010. godini, 24. januar 2011.
Priredila: Ena Stevanović

Napori zapadnog Balkana prema europskim integracijama su ometeni stalnim problemima vezanim za ljudska prava, navodi Human Rights Watch u svom godišnjem izvještaju u kojem se bavi bavi pitanjima ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Kosovu tokom 2010. godine.

Dvadeset i prvi godišnji izvještaj ove organizacije o primjeni ljudskih prava, na 649 stranica sumira najvažnije trendove u području ljudskih prava u više od 90 država i teritorija širom svijeta i rezultat je opsežnog istraživačkog rada koji je osoblje Human Rights Watch-a provelo u 2010.godini.

HRW je optužio zapadne zemlje, posebno Sjedinjenje Države i Evropku uniju, ali i Ujedinjene nacije, da ne čine dovoljno da spriječe represivne režime da zaštite osnovna ljudska prava.

U poglavljima koja se tiču zapadnog Balkana se navodi djelimičan napredak regije u procesuiranju odgovornosti za ratne zločine i sprječavanju diskriminacije romske etničke manjine te nedovoljan napredak u pružanju podrške i pomoći izbjeglicama i raseljenim licima, uvažavanju slobode novinara i poštivanju prava osoba sa posebnim potrebama.
Zamjenik direktora HRW-a: Vlade u ovoj regiji moraju shvatiti da je veća posvećenost ljudskim pravima bitan sastojak europskih aspiracija.

„Svi se možemo složiti da su europske integracije cilj zapadnog Balkana. Ali vlade u ovoj regiji moraju shvatiti da je veća posvećenost ljudskim pravima bitan sastojak tih europskih aspiracija,“ rekao je Benjamin Ward, zamjenik direktora Human Rights Watch-a za Europu i centralnu Aziju.

U izvještaju se navodi da je neadekvatno procesuiranje odgovornosti za ratne zločine ključni problem zapadnog Balkana, kako u smislu suradnje sa Međunarodnim tribunalom za ratne zločine za zemlje bivše Jugoslavije (ICTY), tako i u državnim tužilaštvima.

Hrvatska je povećala broj istraga za ratne zločine koje su hrvatske oružane snage počinile nad Srbima tokom ratnih 90-tih godina. Međutim, Srbija i dalje ima najveći broj optuženih za ratne zločine, od kojih su mnogi u bjegstvu te i dalje postoji zabrinutost zbog pristranosti.

Suđenja za ratne zločine u Bosni i Hercegovini se nastavljaju kako na Sudu za ratne zločine u Sarajevu, tako i na lokalnim sudovima, ali nailaze na brojne prepreke uključujući i nedostatak sredstava i osoblja.

Manjine marginalizirane

Srbija je ostvarila napredak u procesima koji se vode na njenim sudovima, uključujući i suđenje devetorici muškaraca koji su optuženi za smaknuća više od 40 albanskih civila u selu Ćuška na Kosovu 1999. godine koja su srpske vojne jedinice sprovele tokom NATO bombardovanja na Srbiju. Ali, više od 1.000 Albanaca s Kosova su i dalje označeni kao nestali.

Međutim, postignuti napredak Srbije je zasjenjen kontinuiranim neuspjehom da se, i uprkos čvrstim obećanjima, uhapsi ratni vojni vođa bosanskih Srba Ratko Mladić, osuđen za genocid u Srebrenici. Više od sedam hiljada dječaka i muškaraca je ubijeno od strane srpskih vojih jedinica u julu 1995., što je genocid i najveći masakr koji se desio u Evropi još od Drugog svjetskog rata.
Nacrt Rezolucije o izveštaju Dicka Martyja

Istraga i procesiranje ratnih zločina i organiziranog kriminala na Kosovu protiče vrlo sporo, uprkos misiji Evropske Unije (EULEX) čiji je cilj razvoj pravnih institucija i podrška vladavini zakona. Misija Evropske unije bi trebala temeljito ispitati vjerodostojne optužbe za otmice, smaknuća i moguću trgovinu organima koju su nakon rata navodno sproveli članovi Kosovske oslobodilačke vojske, što je specijalni izvjestitelj Dick Marty opisao u izvještaju Vijeća Europe i koji se 25.januara nalazi na dnevnom redu Vijeća parlamentrne skupštine.

Kako bi osigurali učinkovitost istrage, EULEX treba imenovati novog specijalnog tužitelja i obnoviti program za zaštitu svjedoka na Kosovu.

„Izvještaj Vijeća Evrope podcrtava potrebu za učinkovitom i vjerodostojnom međunarodnom istragom, s punom suradnjom vlasti Albanije i Kosova i potporom vlada SAD-a i država Evropske unije,“ kaže Ward i dodaje:

„Ali Srbija također treba osigurati pomoć da se pronađu sve nestale osobe i da srebreničke žrtve ne čekaju još jednu godinu na sprovođenje pravde. To zahtijeva pritisak Brisela i Washingtona koji je već u tijeku.“

Romi i druge etničke manjine su i dalje marginalizirane i podložne diskriminaciji u cijeloj regiji. U Beogradu su Romi iseljavani zbog bespravno izgrađenih naselja, ali im nije obezbijeđen drugi oblik smještaja niti informacije gdje mogu tražiti pomoć.

Na Kosovu, Romi, Egipćani i Aškali koji govore albanski su suočeni sa stalnom diskriminacijom i najvišom stopom nezaposlenosti i smrtnosti dojenčadi u regiji. Njihovo stanje je pogoršano deportacijama Roma, Aškala i Egipćana iz zapadne Evrope na Kosovo.

Prisilna iseljenja

Mnogi Romi su u Njemačkoj, pri čemu je provincija Sjeverna Rajna – Vestfalija tijekom zime privremeno obustavila iseljenja.

„Prisilna iseljenja, posebno u nedostatku učinkovite pomoći pogoršavaju situaciju manjina, posebno Roma, Aškala i Egipćana na Kosovu. Vlasti u Njemačkoj i drugim zapadno-evropskim zemljama su trebale obustaviti prisilna iseljenja manjina na Kosovo dok se ne ostvari adekvatan prijem i uvjeti reintegracije,“ kaže Ward.
Broj povratnika je nastavio padati i prisutne su značajne prepreke, što uključuje povrat imovine, diskriminaciju manjina u oblasti javnog zaposlenja te njihovo uznemiravanje i zlostavljanje.

U izvještaju se navodi da je na zapadnom Balkanu 2010.godine postignut slab napredak u iznalaženju trajnih rješenja za izbjeglice i raseljena lica. Broj povratnika je nastavio padati i prisutne su značajne prepreke, što uključuje povrat imovine, diskriminaciju manjina u oblasti javnog zaposlenja te njihovo uznemiravanje i zlostavljanje.

Zatvaranje zagađenog kampa na sjevernom Kosovu koji su godinama naseljavali Romi i poduzeti koraci ka iznalaženju alternativnog smještaja i zdravstvene zaštite su pokazali šta se može postići dobrim i integriranim pristupom, kažu se u izvještaju Human Rights Watcha.

Slab progres je postignut u rješavanju pitanja i poštivanju prava osoba sa posebnim potrebama. U Hrvatskoj više od devet hiljada ljudi sa mentalnim i intelektualnim invaliditetom žive u institucijama koje ih lišavaju slobode i prilike da žive relativno normalnim životom. Broj institucionaliziranih pojedinaca raste i uprkos obećanju koje je Hrvatska dala Ujedinjenim nacijama i EU da će obezbijediti bolji smještaj i usluge potpore.

Vlasti u Srbiji su organizacijama koje su željele pratiti stanje u institucijama za osobe s ivaliditetom onemogućile pristup potrebnim informacijama.

Napadi na nezavisne novinare su još jedan ozbiljan problem, kako se navodi u izvještaju Human Rights Watch-a, s učestalim verbalnim i fizičkim uznemiravanjima novinara, što je zabilježeno u Bosni, Hrvatskoj, Srbiji i na Kosovu tijekom 2010.godine.

Još neki problemi navedeni u izvještaju su problem Hrvatske da iznađe rješenja za imigrante i tražitelje azila, problem Bosne da identificira i otkloni sumnje o postojanju terorizma i deportira osumnjičene te kontinuirana netolerancija prema homoseksualcima, biseksualcima i transseksualcima prisutna cijeloj regiji, čemu svjedoče nasilni protesti koji su se desili u srpskoj prijestolnici u oktobru prošle godine.

Pogledajte komentare (1)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG