Dostupni linkovi

Vanredna vijest
Unatoč višegodišnjem projektu zvučnog imena - Hrvatska zemlja znanja - čak 75 posto hrvatskih učitelja i učenika smatra da se znanje u Hrvatskoj nedovoljno cijeni i da su za osobni uspjeh u životu puno važnije veze i status obitelji, nego li samo znanje.

„Profesor sam tjelesnog. Prošle godine sam se javio na 12-13 oglasa za posao, ali samo jedna škola me je pozvala na razgovor. Znanci i prijatelji su mi rekli da ništa ako ne poznaš ravnatelja", kaže jedan mladi profesor bez posla.

On nije jedini koji se sudario s „barba Luka faktorom“, sintagma nastala nakon razotkrivanja korupcijskih afera u nekim državnim poduzećima i zapošljavanju preko veze, gdje je nekima pomagalo i poznanstvo s predsjednikom Sabora, Lukom Bebićem, pa otkuda i kovanica „barba Luka faktor“.

Anketirani Zagrepčani o svemu kažu:

„Veza, novac i sreća! Znam puno mojih prijatelja, nikog ne degradiram, al' mnogi imaju nižu školu od mene, a danas su na puno boljim pozicijama od mene jer su ih gurali roditelji, poznanici i prijatelji. Neki su i platili, ali ja nemam takvih veza i čamim doma.“
„Samo veze i poznanstva!“
„Svi moji prijatelji, koji su tražili posao, tražili su ga stvarno preko veze jer nitko nije ništa preko natječaja mogao dobiti.“
„O, kako ste lijepu temu načeli - što dalje, tim gore.“
„Mi smo kao društvo devalvirali do te mjere da se više ne prepoznaje tko je iole pametan, a ko nije, ali su zato podobni i imaju sve što im se prohtije, a svi drugi – okačite vaše znanje mačku o rep.“

Znanje nije prednost


Istraživanje, koje je nedavno proveo Centar za istraživanje i razvoj obrazovanja, obuhvatilo je vrlo relevantan uzorak - 1.040 učenika osmih razreda Osnovnih škola u Hrvatskoj i 688 učitelja - a pokazalo je da većina 14-godišnjaka i njihovih profesora smatra da znanje nije prednost u Hrvatskoj. Čak 67,3 posto učitelja smatra da „društveni kontekst učenicima ne ukazuje da je učenje vrijedna aktivnost“.

Sveučilišni profesor i bivši ministar znanosti u Račanovoj Vladi, doktor Gvozden Flego:

„Rezultati te ankete bi u svakoj normalnoj zemlji izazvali šok! U Hrvatskoj je to redovno stanje i gotovo da su rezultati očekivani. Uostalom, kako se dešavala privatizacija, nego da su mogućnost najboljih akcija dobili najpodobniji, a ne najsposobniji.“


Profesorica književnosti u zagrebačkoj Osnovnoj školi Dugave, Danuška Ružić, kaže da takva percepcija o znanju, kao nevažnom faktoru za uspjeh, proizlazi i iz podcijenjenog i poniženog položaja same struke, prije svega materijalnog jer najveća plaća profesora pred mirovinu, kao što je ona, i uz najviši status prosvjetnog savjetnika, jedva dosegne 7.000 kuna (1000 eura), početnička je 500 eura:

„Otužno. Svi smo nezadovoljni, ali pokušavamo na neki način naći modul za normalno funkcioniranje, mada je sve lošije i lošije. Ljudi su nezadovoljni. Svi rade po dva-tri posla uz svoj posao jer ne mogu od njega živjeti.“


Stalni pad izdvajanja za znanost


Već nekoliko godina zaredom, upozorava doktor Flego, izdvajanje za znanost u Hrvatskoj stalno pada. Prije tri godine iznosilo je 1,20 posto društvenog bruto proizvoda, danas manje od jedan posto, točnije 0,89 posto, dok razvijene zemlje izdvajaju i do tri posto:

„Ne možemo biti zemlja znanja, niti sa takvim izdvajanjem za znanost, niti sa takvim izdvajanjem za obrazovanje, niti sa konstantnom potplaćenošću nastavnoga kadra, koji, bez obzira što je više obrazovan, svojim dohodcima redovito zaostaje od pet do 20 posto za državnim prosjekom.“

Profesorica Ružić je jako razočarana i sustavom vrijednosti među samim učenicima, koje su isključivo materijalističke:

„Kad god se sa njima nekuda ide, bez obzira da li je to terenska nastava, na kojoj djeca mogu puno naučiti, njima do toga nije stalo. Prvo im je pitanje - hoćemo li imati vremena za šoping. Totalno su materijalistički orijentirani, 75 posto djece sigurno, možda čak i više - to je moja procjena. Njima znanje na znači ama baš ništa u životu. Oni znaju da im roditelji imaju novaca, imaju firmu i čekaju da rade u njoj.“

SDP-ov saborski zastupnik, Danijel Mondekar:

„Samo i jedino veze mogu napravit nešto, a znanje igra manju ulogu u cijeloj priči - u to su duboko uvjereni i učenici i učitelji i profesori. To govori koliko ova država ima ozbiljnih problema.“
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG