Dostupni linkovi

Vanredna vijest
Uvoz hrane muči i hrvatske poljoprivrednike i stočare. Uvozi se što se mora i što se ne mora, a analitičari upozoravaju da je vrijeme da se odustane od zablude da će tržište sve riješiti, koja upropaštava domaću proizvodnju.

Nisu bosanskohercegovački seljaci jedini koje ubija uvoz hrane. U Hrvatskoj se uvozi sve moguće - uvezen je svaki drugi zalogaj mesa, uvezeno je 30.000 tona egzotičnog voća zvanog jabuka, uvozi se trajni kruh, a kako Hrvati vole mlado meso, uvoze se i enormne količine teladi i mlade prasadi za klanje. Proizvođači prosvjeduju, ali bez rezultata. Uvozi se sve više i više, potužio se i predsjednik udruge seljaka „Brazda“ Matija Brlošić.

„Evo sada i jabuke također proizvođači nemaju kome prodati, dok se s druge strane uvozi. Očito uvoznički lobi je toliko jak da jednostavno proizvođači hrane ne mogu doći, ne mogu se organizirati da naša hrana završi na našim stolovima.“


Nadležne državne službe kažu da je priča o lobijima izmišljena, a da je poljoprivredna proizvodnja možda jedina koja ima pokrivenost uvoza izvozom, naravno ako se u izvoz pribroji prodaja domaćeg voća, povrća i mesa hotelima i restoranima na Jadranu. Ta informacija nekoga možda može utješiti, ali čak i kratka šetnja trgovinama hranom u Zagrebu potvrđuje da se uvozi i što se mora, i što se ne mora.

U obližnjoj trgovini iz lanca u stranom vlasništvu paprike su iz Nizozemske, Italije i Hrvatske, mrkva iz Hrvatske i Grčke, češnjak iz Kine, a brokula iz Italije. U trgovini iz lanca u domaćem vlasništvu, koji se voli reklamirati sloganom „Kupujmo hrvatsko“, kruške su iz Grčke, jabuke iz Austrije i Hrvatske, a grah iz Kine i Argentine.


Uzima se što je jeftinije


Predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza, bliskog vladajućoj Hrvatskoj seljačkoj stranci, Željko Mavrović kratko je za naš radio komentirao ove rezultate naše male šetnje.

„Definitivno je to standard i klasika hrvatskih trgovina - uzima se ono što je jeftinije, bez obzira na kvalitetu. S druge strane, mnogi od proizvoda koje ste nabrojili, nažalost, koliko god se nama to činilo banalno, ali Hrvatska niti nema, ili nema u kontinuitetu, ili nema pravih prozvođača.“

Predsjednik Hrvatskog društva ekonomista i socijaldemokratski zastupnik Ljubo Jurčić kazao nam je - nakon što smo mu pročitali naš mali popis - kako nije posao privatnih kompanija da se bave zastupljenošću domaćih proizvoda. Njihov je posao stvaranje profita, a promicanjem domaće proizvodnje treba se baviti država:

„Uz ovo što ste rekli, mi uvozimo 50 posto mesa, mi uvozimo 90 posto mrkve, mi uvozimo 30.000 tona jabuka, a inače imamo uvjete da proizvodimo ne onoliko koliko nam treba nego da proizvodimo u prosjeku i 50 posto više svih tih proizvoda, i drugih proizvoda, nego što nam treba. Ali to ne može riješiti privatna kompanija jer tu su veliki troškovi ulaganja koje mora snositi društvo, ali su društvene koristi od tih ulaganja puno veće. “


Privatni sektor ne može riješiti problem


Vrijeme je da se odustane od zablude - koja nanosi sve više štete domaćoj proizvodnji - kako će tržište sve riješiti, i vrijeme je da državna ministarstva i druge institucije zarade svoje plaće, poručuje Jurčić:

„U poljoprivredi, u izgradnji infrastrukture, hladnjača, edukacija ljudi, organizacija agencija koja će reći što sijati, kako sijati, kako gnojiti, kako štititi, kako brati, kako transplantirati, kako skladištiti, to mora biti infrastrukturna djelatnost koja u zadatku države. A naša država očekuje liniju manjeg otpora - da će to riješiti privatni sektor i na tom se izgovara, što je potpuno pogrešno.“


A dok se to ne desi, i dalje ćemo kupovati mrkvu iz Belgije i rajčicu iz Nizozemske, a pedesetak kilometara od Zagreba seljaci će zaoravati zelenu salatu jer ne mogu postići cijenu od koje bi platili 200 kuna na dan radniku da tu salatu pokupi sa zemlje.
  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

XS
SM
MD
LG