Konačno su na dnevni red hrvatskog pravosuđa stigli i Grubori! Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je podiglo optužnicu protiv trojice hrvatskih državljana – Frane Drlje, Božidara Krajine i Igora Benettija za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Prema optužnici, oni su kao pripadnici antiterorističke postrojbe policije 25. kolovoza 1995. godine, petnaestak dana nakon završetka akcije “Oluja”, u selu Grubori nedaleko Knina ubili šestero srpskih civila u dobi od 41 do 90 godina.
“Dobro je da se to napokon dogodilo, iako je prošlo 15 godina od počinjenja zločina. Naravno, moglo se to učiniti i puno prije – možda bi onda i haška optužnica drugačije izgledala, ali – na žalost – tako je kako jest! To je model po kojem bi trebalo funkcionirati i ostalo raščišćavanje ratnih zločina, jer Hag se bavi najvišom razinom, a domaće nacionalno pravosuđe bi se trebalo baviti nižom razinom i neposrednim izvršiteljima”, kaže za naš radio novinarka “Jutarnjeg lista” i dobra poznavateljica problematike Slavica Lukić.
Naime, zločin u selu Grubori jedna je od inkriminacija koja se stavlja na teret haškim optuženicima, u prvom redu ratnom zapovjedniku policijskih specijalaca Mladenu Markaču, al i vojnom upravitelju Knina Ivanu Čermaku - da su propustili kazniti neposredne izvršitelje zločina u Gruborima, kaže za naš radio bivši dugogodišnji branitelj Ivana Čermaka Čedo Prodanović.
Hrvatski generali Gotovina, Markač i Čermak u haškoj sudnici, kolovoz 2010Po njegovoj ocjeni, podizanje optužnice za Grubore u Hrvatskoj u vrijeme kada je postupak hrvatskim generalima u Hagu u finalu je - čista slučajnost.
“Osim toga, postupak u Hagu je dovršen, čeka se presuda, pa ovaj postupak sada ne može imati nikakve reperkusije na sam ishod postupka pred Haškim tribunalom. Eventualno bi mogao imati utjecaja u žalbenom popstupku, ako bi se nešto jako bitno u Zagrebu utvrdilo, što haški tribunal nije obuhvatio svojom presudom", smatra Prodanović.
Iz Siska u Osijek
Prodanović ocjenjuje da je došlo vrijeme da se konačno sklone ‘kosturi’ iz ratnih vremena koji svako malo iskaču iz ormara – od Merčepa, preko Osijeka i Grubora, pa do Siska u kojem je ujesen i zimu 1991. bio niz ratnih zločina nad srpskim civilima, a upravo je on još pred desetak godina podnio prvu kaznenu prijavu za ubojstvo jednog viđenijeg sisačkog Srbina, koja još nije procesuirana.
“Mislim da je sada došlo vrijeme, a stvoreni su i politički uvjeti – što mislim da je najvažnije – da se te stvari konačno raščiste i eventualni počinitelji kazne. Nesporno je da su kaznena djela zaista počinjena, samo se ne zna tko je od tih silnih kandidata i u nekoj kaznenoj odgovornosti, ali moram reći da se to vrlo lako da ustanoviti ako se doista želi. Ako se moglo u Osijeku, može se i u Sisku, kao što se može i u Vukovaru”, kaže Prodanović.
Sisak je usporediv sa Osijekom, pa je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić - nakon što se gotovo dvadeset godina ništa u Sisku nije pomaklo - prebacio sisačke slučajeve sa Županijskog državnog odvjetništva u Sisku na Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, koje se pokazalo uspješnim u podizanju optužnice protiv Branimira Glavaša, kaže gospođa Lukić.
“U osječkom slučaju radi se o jednom kaznenom djelu koje je bilo vrlo komplicirano i teško dokazati, pa pretpostavljam da je Bajić procijenio kako je izbor tog državnog odvjetnika možda najbolji izbor i za sisački slučaj, jer je on po kompleksnosti vrlo sličan osječkom. Naime, za sisačke ratne zločine po svemu sudeći najodgovornija je sama policija, dakle vrlo je teško očekivati da će policija istraživati samu sebe”, zaključuje Slavica Lukić.
Prema optužnici, oni su kao pripadnici antiterorističke postrojbe policije 25. kolovoza 1995. godine, petnaestak dana nakon završetka akcije “Oluja”, u selu Grubori nedaleko Knina ubili šestero srpskih civila u dobi od 41 do 90 godina.
“Dobro je da se to napokon dogodilo, iako je prošlo 15 godina od počinjenja zločina. Naravno, moglo se to učiniti i puno prije – možda bi onda i haška optužnica drugačije izgledala, ali – na žalost – tako je kako jest! To je model po kojem bi trebalo funkcionirati i ostalo raščišćavanje ratnih zločina, jer Hag se bavi najvišom razinom, a domaće nacionalno pravosuđe bi se trebalo baviti nižom razinom i neposrednim izvršiteljima”, kaže za naš radio novinarka “Jutarnjeg lista” i dobra poznavateljica problematike Slavica Lukić.
Naime, zločin u selu Grubori jedna je od inkriminacija koja se stavlja na teret haškim optuženicima, u prvom redu ratnom zapovjedniku policijskih specijalaca Mladenu Markaču, al i vojnom upravitelju Knina Ivanu Čermaku - da su propustili kazniti neposredne izvršitelje zločina u Gruborima, kaže za naš radio bivši dugogodišnji branitelj Ivana Čermaka Čedo Prodanović.
“Osim toga, postupak u Hagu je dovršen, čeka se presuda, pa ovaj postupak sada ne može imati nikakve reperkusije na sam ishod postupka pred Haškim tribunalom. Eventualno bi mogao imati utjecaja u žalbenom popstupku, ako bi se nešto jako bitno u Zagrebu utvrdilo, što haški tribunal nije obuhvatio svojom presudom", smatra Prodanović.
Iz Siska u Osijek
Prodanović ocjenjuje da je došlo vrijeme da se konačno sklone ‘kosturi’ iz ratnih vremena koji svako malo iskaču iz ormara – od Merčepa, preko Osijeka i Grubora, pa do Siska u kojem je ujesen i zimu 1991. bio niz ratnih zločina nad srpskim civilima, a upravo je on još pred desetak godina podnio prvu kaznenu prijavu za ubojstvo jednog viđenijeg sisačkog Srbina, koja još nije procesuirana.
“Mislim da je sada došlo vrijeme, a stvoreni su i politički uvjeti – što mislim da je najvažnije – da se te stvari konačno raščiste i eventualni počinitelji kazne. Nesporno je da su kaznena djela zaista počinjena, samo se ne zna tko je od tih silnih kandidata i u nekoj kaznenoj odgovornosti, ali moram reći da se to vrlo lako da ustanoviti ako se doista želi. Ako se moglo u Osijeku, može se i u Sisku, kao što se može i u Vukovaru”, kaže Prodanović.
Sisak je usporediv sa Osijekom, pa je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić - nakon što se gotovo dvadeset godina ništa u Sisku nije pomaklo - prebacio sisačke slučajeve sa Županijskog državnog odvjetništva u Sisku na Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, koje se pokazalo uspješnim u podizanju optužnice protiv Branimira Glavaša, kaže gospođa Lukić.
“U osječkom slučaju radi se o jednom kaznenom djelu koje je bilo vrlo komplicirano i teško dokazati, pa pretpostavljam da je Bajić procijenio kako je izbor tog državnog odvjetnika možda najbolji izbor i za sisački slučaj, jer je on po kompleksnosti vrlo sličan osječkom. Naime, za sisačke ratne zločine po svemu sudeći najodgovornija je sama policija, dakle vrlo je teško očekivati da će policija istraživati samu sebe”, zaključuje Slavica Lukić.
