Dostupni linkovi

Hrvatska će iduće godine postati punoljetna država, punih 18 godina od priznanja, a više od polovice njezinih građana ni danas ne zna koje državne praznike slave. Osobito se brkaju dva najvažnija - Dan državnosti, 25. lipnja, i Dan nezavisnosti, 8. listopada.

Lipanj je većini Hrvata omiljen mjesec, čak tri državna praznika, no što se točno i na koji dan slavi, malo tko će pogoditi. Evo kakvo su znanje u našoj anketi, dan uoči Dana državnosti, 25. 6. pokazali slučajno zaustavljeni Zagrepčani:

"Ne znam koji je praznik. Da nije Dan državnosti?!"
"Ne znam. Moj je radni dan."
"Gledao sam danas, ali se ne mogu sjetiti. To mi nije važno."
"Nemam pojma. Znam samo da moja frendica kaže - prvo od stare države, pa onda od nove države. Ne znam da li je u pravu. Ne znam ni jedan državni blagdan, osim Božića."
"Dan državnosti kada je Sabor donio odluku o samostalnosti Republike Hrvatske. A šta je onda 30.5.?"
"Ma nema veze, nije to tako duge, tek 19 godina. Naučit će se. Naša djeca će znati."

Dakle, ovog lipnja, prvo je bilo Tjelovo, katolički blagdan, pa Dan antifašizma i onda Dan državnosti, koji se u prvih 10 godina postojanja hrvatske države slavio 30. svibnja, na dan prvog konstituiranja višestranačkog Hrvatskog sabora, ali je koalicijska Vlada, 2000. godine, odlučila da to bude 25. lipnja, dan kad je Hrvatski sabor proglasio Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom.

Kolumnist riječkog Novog lista, Drago Pilsel, smatra da je Koalicijska vlada 2000. godine učinila grešku prihvaćajući predloženu korekciju praznika, koju je sačinio liberal Ive Škrabalo:

"Mislim da bi trebalo ovdje opet napraviti jednu korekciju i da je Škrabalo 2000. godine, kada je radio svoju korekciju državnih blagdana napravio detuđmanizacije blagdana, ali da se to napravilo na krivi način. Mislim da je bilo pogrešno prestati obilježavati 30. svibnja kao Dan državnosti, kao što je nakaradno slaviti 8. listopada kao Dan nezavisnosti, kada su se zastupnici od straha, nakon raketiranja Banskih dvora, sakrili u podrumu Ine."

Politički analitičar Davor Gjenero misli baš suprotno, da je Koalicijska vlada donijela dobru odluku:

"Mislim da je dobra odluka, koju je tada inicirao gospodin Škrabalo, da se Danom državnosti ne slavi dan kada je Franjo Tuđman postao predsjednikom Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske, nego da to bude datum kada je Sabor, na osnovu referendumske volje, donio dobru političku odluku. Stvar je nacionalne političke kulture koliko to ljudi znaju."

Većina ljudi mijenja Dan državnosti s Danom nezavisnosti, koji doktor Slaven Letica, kao i neke druge, naziva "izmišljenim praznikom":

"Recimo Dan hrvatske ratne mornarice je vezan uz jedan događaj prije tisuću godina koji se uopće nije dogodio na moru, nego u Makarskoj na kopnu, iako postoji puno povijesnih datuma koji su legitimni i značajniji od tog događaja."


Jedan od rijetkih praznika, za koji Hrvati neće pogriješiti i znaju točno što se dogodilo, jest Dan pobjede, 5. kolovoza, dan kad je 1995. godine, u Oluji, hrvatska zastava postavljena na Kninsku tvrđavu:

"Taj sam dan dobro zapamtila jer sam bila u Vodicama i odjedanput su prestale na nas padati granate. Nikada nismo znali po ulici da li možemo proći ili ne. To je bilo strašno. Bili smo iznenađeni da je došao kraj jer mislite da nikada neće doći."


No i u 5. kolovozu bi, smatraju naši kritičari, trebalo nešto korigirati jer se slavi i kao Dan zahvalnosti, a to bi, prema njihovom mišljenju, bilo primjerenije vezati uz Vukovar. Doktor Letica:

"Čitava ta plejada izmišljenih događaja napravljena je po analogiji između hrvatske desetogodišnje i američke dvjestogodišnje povijesti. Zbog toga su ljudi s razlogom zbunjeni."
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG