Tomislav Jakić sedam je i po godina proveo na funkciji vanjskopolitičkog savjetnika hrvatskog predsjednika Stipe Mesića, a savjetnik mu je i otkako Mesić više nije na Pantovčaku. Osim toga, on je i dugogodišnji novinar, od toga niz godina i u praškoj centrali Radija slobodna Europa.
U razgovoru s našim zagrebačkim dopisnikom, Jakić je komentirao odnose Zagreba i Beograda, politiku Ive Josipovića i Borisa Tadića i hrvatsko nesudjelovanje na nedavnom sastanku u Karađorđevu.
Jakić: Promjena je samo u smislu intenziviranja kontakata koji su na kraju mandata predsjednika Mesića bili zamrli zbog činjenice da je Hrvatska priznala Kosovo. Inače, u osnovi u odnosima između Hrvatske i Srbije ja nikakvih bitnih promjena ne vidim, što je dobro. Volio bih vidjeti promjenu da poboljšanje odnosa ide još brže, i da zahvati još šire područje nego do sada.
Jakić: Regija svakako treba biti jedan od prioriteta hrvatske vanjske politike i ona je to bila i u mandatu prethodnika predsjednika Josipovića. Prema tome, na tome mu ne treba apsolutno nitko prigovarati. Regija je naše prirodno okruženje, odnosi s našim susjedima su vrlo bitni. Što se tiče skice jedne zaokružene vanjskopolitičke platforme sadašnjeg predsjednika, ja bih se suzdržao od odgovora, jer ja takvu zaokruženu platformu do sada – ne vidim. Predsjednik Josipović se zaista koncentrirao na regiju, možda u nekim aspektima i previše jednostrano, dok su njegovi drugi kontakti – to je moj dojam - samo povremeni izleti.
Učesnici sastanka u Karađorđevu, predsjednici Srbije i Hrvatske, Boris Tadić i Abdulah Gull, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić, Nebojša Radmanović i Bakir Izetbegović, travanj 2011Jakić: Trilateralni sastanak u Karađorđevu sam po sebi nije nešto neobično. Taj format trilaterale je utvrđen i on se, uz različiti krug te trojke koja se sastaje, mijenja u jednom cikličnom rasporedu. Što se mene tiče, a govorim na temelju iskustva kao savjetnik bivšeg predsjednika, mislim da je uvijek kada se razgovara sa Bosnom i Hercegovinom i o Bosni i Hercegovini dobro da je prisutna i Hrvatska. Ne samo zato što su Hrvati jedan od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, nego i zbog odnosa – kako između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, tako i između Hrvatske i Srbije, odnosno – malo šire – i cijele regije.
Jakić: Dojam odličan, retorika odlična. U zadnjoj godini mandata predsjednika Mesića - na žalost - taj dojam je donekle došao u raskorak s politikom koju je vodio.
Jakić: Ako imamo u vidu koncentriranost sadašnjeg predsjednika na regiju, onda je to začuđujuća izjava. S druge strane, nema razloga ne vjerovati njegovim riječima. Prema tome, ako mu povjerujem, onda je zabrinjavajuća.
U razgovoru s našim zagrebačkim dopisnikom, Jakić je komentirao odnose Zagreba i Beograda, politiku Ive Josipovića i Borisa Tadića i hrvatsko nesudjelovanje na nedavnom sastanku u Karađorđevu.
RSE: Gospodine Jakiću - iz Vaše perspektive – je li se dolaskom Ive Josipovića nešto promijenilo u odnosu Pantovčaka i Dedinja?
Jakić: Promjena je samo u smislu intenziviranja kontakata koji su na kraju mandata predsjednika Mesića bili zamrli zbog činjenice da je Hrvatska priznala Kosovo. Inače, u osnovi u odnosima između Hrvatske i Srbije ja nikakvih bitnih promjena ne vidim, što je dobro. Volio bih vidjeti promjenu da poboljšanje odnosa ide još brže, i da zahvati još šire područje nego do sada.
RSE: U prvoj godini mandata Ive Josipovića mnogi su mu zamjerali da se previše bavi regijom. Dijelite li i Vi taj dojam, odnosno možemo li sada već skicirati osnovne točke njegove vanjske politike?
Predsjednik Josipović se zaista koncentrirao na regiju, možda u nekim aspektima i previše jednostrano, dok su njegovi drugi kontakti – to je moj dojam - samo povremeni izleti.
Jakić: Regija svakako treba biti jedan od prioriteta hrvatske vanjske politike i ona je to bila i u mandatu prethodnika predsjednika Josipovića. Prema tome, na tome mu ne treba apsolutno nitko prigovarati. Regija je naše prirodno okruženje, odnosi s našim susjedima su vrlo bitni. Što se tiče skice jedne zaokružene vanjskopolitičke platforme sadašnjeg predsjednika, ja bih se suzdržao od odgovora, jer ja takvu zaokruženu platformu do sada – ne vidim. Predsjednik Josipović se zaista koncentrirao na regiju, možda u nekim aspektima i previše jednostrano, dok su njegovi drugi kontakti – to je moj dojam - samo povremeni izleti.
RSE: Hrvatske nije bilo na najnovijem sastanku u Karađorđevu. Je li to dobro ili loše?
RSE: Susretali ste se sa predsjednikom Srbije Borisom Tadićem. Kakav je dojam na Vas ostavio?
Jakić: Dojam odličan, retorika odlična. U zadnjoj godini mandata predsjednika Mesića - na žalost - taj dojam je donekle došao u raskorak s politikom koju je vodio.
RSE: U odgovoru predsjednika Josipovića na Lagumdžijin upit o referendum što ga najavljuje Dodik, Josipović u jednom trenutku kaže kako je za svo vrijeme svojih kontakata s Tadićem o temi Bosne i Hercegovine razmijenio – ako sam dobro zapamtio – “ne više od desetak protokolarnih rečenica”. Moram priznati da sam bio pomalo zgrožen tom njegovom izjavom. Koji je Vaš komentar?
Jakić: Ako imamo u vidu koncentriranost sadašnjeg predsjednika na regiju, onda je to začuđujuća izjava. S druge strane, nema razloga ne vjerovati njegovim riječima. Prema tome, ako mu povjerujem, onda je zabrinjavajuća.
