Hrvatska već 15 godina ima stabilnu valutu, i to mnogi ocjenjuju značanjim postignućem središnje banke i njezinog guvernera Željka Rohatinskog.
Međutim, u aktualnim raspravama o načinu izlaska iz ekonomske krize, kao jedan od mehanizama spominje se i mogućnost devalvacije kune. Istražili smo - koliko je ta mogućnost vjerojatna, i koji su argument za, a koji protiv?
Snaga valute proizlazi iz snage ekonomije, a tečajna politika nije cilj, nego sredstvo, upozoravaju eksperti u aktualnoj raspravi o mogućoj devalvaciji kune.
“Sama monetarna politika, a unutar toga tečajna politika, ne može dovesti do preokreta ili pozitivnog zaokreta. Ali – ignoriranje jednog instrumenta i stavljanje na pijedestal tečaja kao cilja naše ekonomske politike, a ne sredstva, alata kojim uz druge alate ostvarujemo gospodarski rast – e to su prava hrvatska razvojna pitanja!”, kaže za naš radio profesor ekonomske grupe predmeta na zagrebačkom Pravnom fakultetu Mladen Vedriš.
Devalvaciju kune već petnaest godina traže hrvatski izvoznici, koji tvrde da su sa precijenjenom kunom nekonkurentni na eropskom tržištu.
Sa druge strane, država, banke i građani zaduženi su u eurima ili s deviznom klauzulom, pa bi za istu ratu duga u eurima – u slučaju devalvacije domaće valute – trebalo izdvojiti više kuna. Da ne govorimo o svima onima koji masno zarađuju na uvozu, kojima bi devalvacijom kune uginula koka koja nosi zlatna jaja.
Šok terapija
Hrvatska narodna banka, foto: zoomzg
Generalno, tri su pozicije prisutne u raspravama: jednu zastupa središnja banka, koja najavljuje kako će i dalje braniti stabilnost tečaja, druga grupa zastupa “šok-terapiju”, odnosno devalvaciju kune od 20-30 posto, koja bi usporila uvoz i potakla izvoz, ali negativne socijalne učinke ne spominje, opisuje za naš radio predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić.
“I postoji treća grupa – u koju ja spadam – koja tvrdi da mi možemo čuvati tečaj kune još narednih godinu dana, a za tih godinu dana trebali bismo napraviti promjene u drugim politikama - industrijskoj, regionalnoj, fiskalnoj – kako bismo potakli domaću proizvodnju in a taj način kontrolirali proces, odnosno došli do ravnoteže u ekonomskim odnosima s inozemstvom. A da se zaštitimo od šokovitih promjena i promjene ponašanja naših vjerovnika, onda bih za tu strategiju tražio potporu Međunarodnog monetarnog fonda”, navodi Jurčić.
Zašto uopće diskusija o mogućoj devalvaciji u kontekstu promjene ekonomske politike?
“Zato što je zatečeno stanje neodrživo! Vi ne možete i dalje svake godine posuditi tri milijarde tuđih eura, podijeliti to unutar države i reći: ‘So far so good, idemo dalje!’ Svijest o promjeni ekonomske politike nije ni politička ni impostirana zakonom – nju gura ekonomska logika: zemlja koja hoće imati određenu razinu potrošnje mora imati određenu razinu stvaranja. Snaga valute proizlazi iz snage ekonomije, a ne iz politike Narodne banke. Narodna banka može u jednom vremenu učiniti puno, ali ne može trajno promijeniti gospodarske realitete”, kaže Mladen Vedriš.
Postoji i ‘plan B’, odnosno mogućnost unutrašnje devalvacije, nastavlja profesor Vedriš:
“Znači – da ne dirate nominalni tečaj, ali da smanjite sve ono što čini troškove proizvodnje. Smanjite poreze i doprinose, podignete razinu efikasnosti, smanjite izdanja za socijalne transfere, subvencije... A naravno niti plaće nisu tada izvan tog kruga smanjenja troškova.”
I u središnjoj banci upozoravaju da neće moći braniti tečaj kune, ako država ne obavi svoj dio posla – odnosno, ako ne počne štedjeti i ako ne stvori uvjete za proizvodnju, zapošljavanje i izvoz. Izborna je godina, pa se već unaprijed zna da štednje baš i neće biti. A drugo – ostaje da se vidi.
Međutim, u aktualnim raspravama o načinu izlaska iz ekonomske krize, kao jedan od mehanizama spominje se i mogućnost devalvacije kune. Istražili smo - koliko je ta mogućnost vjerojatna, i koji su argument za, a koji protiv?
Snaga valute proizlazi iz snage ekonomije, a tečajna politika nije cilj, nego sredstvo, upozoravaju eksperti u aktualnoj raspravi o mogućoj devalvaciji kune.
“Sama monetarna politika, a unutar toga tečajna politika, ne može dovesti do preokreta ili pozitivnog zaokreta. Ali – ignoriranje jednog instrumenta i stavljanje na pijedestal tečaja kao cilja naše ekonomske politike, a ne sredstva, alata kojim uz druge alate ostvarujemo gospodarski rast – e to su prava hrvatska razvojna pitanja!”, kaže za naš radio profesor ekonomske grupe predmeta na zagrebačkom Pravnom fakultetu Mladen Vedriš.
Devalvaciju kune već petnaest godina traže hrvatski izvoznici, koji tvrde da su sa precijenjenom kunom nekonkurentni na eropskom tržištu.
Sa druge strane, država, banke i građani zaduženi su u eurima ili s deviznom klauzulom, pa bi za istu ratu duga u eurima – u slučaju devalvacije domaće valute – trebalo izdvojiti više kuna. Da ne govorimo o svima onima koji masno zarađuju na uvozu, kojima bi devalvacijom kune uginula koka koja nosi zlatna jaja.
Šok terapija
Generalno, tri su pozicije prisutne u raspravama: jednu zastupa središnja banka, koja najavljuje kako će i dalje braniti stabilnost tečaja, druga grupa zastupa “šok-terapiju”, odnosno devalvaciju kune od 20-30 posto, koja bi usporila uvoz i potakla izvoz, ali negativne socijalne učinke ne spominje, opisuje za naš radio predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić.
“I postoji treća grupa – u koju ja spadam – koja tvrdi da mi možemo čuvati tečaj kune još narednih godinu dana, a za tih godinu dana trebali bismo napraviti promjene u drugim politikama - industrijskoj, regionalnoj, fiskalnoj – kako bismo potakli domaću proizvodnju in a taj način kontrolirali proces, odnosno došli do ravnoteže u ekonomskim odnosima s inozemstvom. A da se zaštitimo od šokovitih promjena i promjene ponašanja naših vjerovnika, onda bih za tu strategiju tražio potporu Međunarodnog monetarnog fonda”, navodi Jurčić.
"Narodna banka može u jednom vremenu učiniti puno, ali ne može trajno promijeniti gospodarske realitete”, kaže Mladen Vedriš.
Zašto uopće diskusija o mogućoj devalvaciji u kontekstu promjene ekonomske politike?
“Zato što je zatečeno stanje neodrživo! Vi ne možete i dalje svake godine posuditi tri milijarde tuđih eura, podijeliti to unutar države i reći: ‘So far so good, idemo dalje!’ Svijest o promjeni ekonomske politike nije ni politička ni impostirana zakonom – nju gura ekonomska logika: zemlja koja hoće imati određenu razinu potrošnje mora imati određenu razinu stvaranja. Snaga valute proizlazi iz snage ekonomije, a ne iz politike Narodne banke. Narodna banka može u jednom vremenu učiniti puno, ali ne može trajno promijeniti gospodarske realitete”, kaže Mladen Vedriš.
Postoji i ‘plan B’, odnosno mogućnost unutrašnje devalvacije, nastavlja profesor Vedriš:
“Znači – da ne dirate nominalni tečaj, ali da smanjite sve ono što čini troškove proizvodnje. Smanjite poreze i doprinose, podignete razinu efikasnosti, smanjite izdanja za socijalne transfere, subvencije... A naravno niti plaće nisu tada izvan tog kruga smanjenja troškova.”
I u središnjoj banci upozoravaju da neće moći braniti tečaj kune, ako država ne obavi svoj dio posla – odnosno, ako ne počne štedjeti i ako ne stvori uvjete za proizvodnju, zapošljavanje i izvoz. Izborna je godina, pa se već unaprijed zna da štednje baš i neće biti. A drugo – ostaje da se vidi.
