Hrvatska Vlada donijela je cjelovitu strategiju odnosa sa Hrvatima izvan granica – od Bosne i Hercegovine do prekomorskih zemalja. Među ostalim, uvodi se i kategorija Hrvata bez hrvatskog državljanstva, ali sa nekim pravima koja su do sada bila vezana isključivo uz državljanstvo.
Već su stigle i kritike kako Vlada ovom Strategijom nije riješila neke od najozbiljnijih problema vezanih uz tu populaciju – mogućnost lažne prijave prebivališta i nesređene biračke popise izvan zemlje, što omogućuje zloupotrebu i manipulacije na izborima.
Hrvatska Vlada prihvatila je Strategiju o odnosima Republike Hrvatske sa Hrvatima izvan domovine. To se pitanje po prvi puta želi cjelovito riješiti, rečeno je prigodom donošenja, a po prvi puta jasno se razlikuje i razne kategorije Hrvata izvan domovine.
Uspostavljene su 3 kategorije - Hrvati u Bosni i Hercegovini gdje su konstitutivni narod, a u strategiji se jasno naglašava potpora njihovu povratku i ostanku u BiH, zatim hrvatska manjina u susjednim i nekim srednjeeuropskim zemljama i – treće - klasično iseljeništvo, odnosno dijaspora.
“Hrvatska želi ovom strategijom djelotvorno povezati cijelo hrvatsko društvo i Hrvate izvan Republike Hrvatske, prvenstveno u ostvarivanju hrvatskog kulturnog zajedništva, što podrazumijeva kulturno, obrazovno, gospodarsko i drugo povezivanje Hrvata s matičnom državom, kako bi se očuvali i osnažili hrvatski jezik, identitet i prosperitet”, poručio je ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković.
Među najznačajnijim novinama su uvođenje statusa Hrvata bez hrvatskog državljanstva, pogotovo tamo gdje domicilna zemlja ne priznaje dvojno državljanstvo, i davanje takvim osobama niza pogodnosti koje su inače do sada bile vezane isključivo uz državljanstvo – pravo na jednostavnije upisne uvjete na školama i fakultetima, pravo stjecanja vlasništva nad nekretninama, mogućnost kandidiranja za slobodna radna mjesta u Hrvatskoj itd.
“Hrvati koji žive u Njemačkoj i imaju njemačko državljanstvo ne mogu zbog njemačkih propisa imati i još jedno – hrvatsko državljanstvo, i kada dođu u Hrvatsku tretira ih se kao strance,” kaže za RSE predsjednik saborskog Odbora za Hrvate izvan domovine i inicijator izrade ove strageije Ivan Bagarić i dodaje:
“To je neprihvatljivo! Dakle, to je jedan status koji nije državljanstvo, niti iz njega proizlaze dužnosti i obveze kao iz državljanstva, ali u svakom slučaju je jedna dobrodošlica takvim ljudima i omogućavanje pristupa hrvatskim insitucijama na način da ih se ne tretira kao strance. Na koncu konaca, i taj – ‘ajmo kazati - institut je zapravo pozajmljen iz svjetske prakse. To recimo imaju Talijani, imaju Indijci i mnogi drugi narodi, prema tome nije to nikakva hrvatska – uvjetno rečeno – izmišljotina.”
Već postoje ocjene kako je ova Strategija tek pola posla, dok bi druga polovica trebale biti izmjene zakona o državljanstvu, o strancima i o prebivalištu. Naime, tim bi se izmjenama spriječilo manipulacije i zloupotrebe na izborima, koje su pri dosadašnjoj zakonskoj regulativi moguće lažnim prijavama prebivališta i u situaciji izuzetno nesređenih biračkih popisa.
Šale o "počasnim Hrvatima"
A kako bi te izmjene zakona, čije se skoro donošenje najavljuje već godinu i po dana, zadirale u neka od dosadašnjih prava, u prvom redu ukidanjem mogućnosti dvojnog prebivališta, nizom lijepih obećanja u Strategiji želi se ublažiti taj negativni dojam.
Osobna iskaznica - ilustracija
Za komentar smo zamolili izvršnog direktora nevladine udruge GONG koja se bavi izbornim zakonodavstvom i izbornim procedurama Dragana Zelića.
“Dakle, ta Strategija vjerojatno lijepo izgleda i - da se našalim - možda nas u nekim aspektima vraća u srednji vijek, ali ona ne rješava naš problem pitanja fiktivnih prebivališta. Mi imamo stvarne hrvatske državljane, dakle sa domovnicom u džepu, koji stvarno ne prebivaju tu u Hrvatskoj, a imaju prebivalište registrirano u policijskoj postaji. Zbog toga imamo i fiktivne birače, a da ne govorim o preminulim hrvatskim državljanima koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj, a i dalje se nalaze u popisima birača”, navodi Zelić.
Zelić kaže kako bi volio da je Vlada, umjesto da je donijela ovu strategiju, predložila kako da se riješe ti problemi.
“Dakle, da imamo čistu evidenciju prebivališta, da ljudi koji nemaju pravo na ostvarivanje socijalnih prava ne ostvaruju ta prava, da se srede popisi birača za tzv. dijasporu, pa da se onda ide na nekakve strategije... Baš me zanima na osnovu čega je donesena ta strategija, koliko se konzultiralo javnost, koliko se konzultiralo stručnjake i – je li ta strategija pokrila sve glavne probleme”, kaže on.
Mediji su se već počeli šaliti na račun nekih odredbi nove strategije, posebice one o “počasnim Hrvatima”, tj. Hrvatima bez državljanskog statusa. Naime, taj status mogu dobiti i “supružnici bez hrvatskih korijena”, kako piše u Strategiji, ali i – citiramo - “prijatelji hrvatskog naroda i Republike Hrvatske koji očituju želju za hrvatskim identitetom i sudjeluju u promicanju hrvatskoga kulturnog zajedništva.“
Tako Boris Dežuloviću „Slobodnoj Dalmaciji“ ovu mjeru razumije kao način da se uklone administrativne prepreke za – kako ih on naziva – alternativne ulagače u Hrvatsku – trgovce narkoticima, oružjem ili ljudima, podsjećajući da su hrvatsko državljanstvo dobile i osobe poput Stanka Subotića Caneta ili ozloglašenog ruskog mafijaša Semjona Mogiljeviča.
Bagarić kaže da zloupotreba uvijek ima, ali da napisi poput Dežulovićevog nisu ozbiljne kritike ovog projekta.
„Ružno je da se to događa! Nakon zauzimanja ozbiljne politike prema dijelovima svog naroda tako neozbiljno komentirati i zapravo na određeni način bacati posve drugo svjetlo na pokušaj Vlade da uredi odnos prema Hrvatima izvan Hrvatske je posve neprihvatljivo. A kao da do sada nije neki kriminalac – eventualno! - mogao dobiti na primjer hrvatsko državljanstvo, ili bilo čije drugo državljanstvo!“ zaključuje Bogarić.
Već su stigle i kritike kako Vlada ovom Strategijom nije riješila neke od najozbiljnijih problema vezanih uz tu populaciju – mogućnost lažne prijave prebivališta i nesređene biračke popise izvan zemlje, što omogućuje zloupotrebu i manipulacije na izborima.
Hrvatska Vlada prihvatila je Strategiju o odnosima Republike Hrvatske sa Hrvatima izvan domovine. To se pitanje po prvi puta želi cjelovito riješiti, rečeno je prigodom donošenja, a po prvi puta jasno se razlikuje i razne kategorije Hrvata izvan domovine.
Uspostavljene su 3 kategorije - Hrvati u Bosni i Hercegovini gdje su konstitutivni narod, a u strategiji se jasno naglašava potpora njihovu povratku i ostanku u BiH, zatim hrvatska manjina u susjednim i nekim srednjeeuropskim zemljama i – treće - klasično iseljeništvo, odnosno dijaspora.
“Hrvatska želi ovom strategijom djelotvorno povezati cijelo hrvatsko društvo i Hrvate izvan Republike Hrvatske, prvenstveno u ostvarivanju hrvatskog kulturnog zajedništva, što podrazumijeva kulturno, obrazovno, gospodarsko i drugo povezivanje Hrvata s matičnom državom, kako bi se očuvali i osnažili hrvatski jezik, identitet i prosperitet”, poručio je ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković.
Među najznačajnijim novinama su uvođenje statusa Hrvata bez hrvatskog državljanstva, pogotovo tamo gdje domicilna zemlja ne priznaje dvojno državljanstvo, i davanje takvim osobama niza pogodnosti koje su inače do sada bile vezane isključivo uz državljanstvo – pravo na jednostavnije upisne uvjete na školama i fakultetima, pravo stjecanja vlasništva nad nekretninama, mogućnost kandidiranja za slobodna radna mjesta u Hrvatskoj itd.
“Hrvati koji žive u Njemačkoj i imaju njemačko državljanstvo ne mogu zbog njemačkih propisa imati i još jedno – hrvatsko državljanstvo, i kada dođu u Hrvatsku tretira ih se kao strance,” kaže za RSE predsjednik saborskog Odbora za Hrvate izvan domovine i inicijator izrade ove strageije Ivan Bagarić i dodaje:
Bagarić: Taj – ‘ajmo kazati - institut je zapravo pozajmljen iz svjetske prakse. To recimo imaju Talijani, imaju Indijci i mnogi drugi narodi, prema tome nije to nikakva hrvatska – uvjetno rečeno – izmišljotina.
“To je neprihvatljivo! Dakle, to je jedan status koji nije državljanstvo, niti iz njega proizlaze dužnosti i obveze kao iz državljanstva, ali u svakom slučaju je jedna dobrodošlica takvim ljudima i omogućavanje pristupa hrvatskim insitucijama na način da ih se ne tretira kao strance. Na koncu konaca, i taj – ‘ajmo kazati - institut je zapravo pozajmljen iz svjetske prakse. To recimo imaju Talijani, imaju Indijci i mnogi drugi narodi, prema tome nije to nikakva hrvatska – uvjetno rečeno – izmišljotina.”
Već postoje ocjene kako je ova Strategija tek pola posla, dok bi druga polovica trebale biti izmjene zakona o državljanstvu, o strancima i o prebivalištu. Naime, tim bi se izmjenama spriječilo manipulacije i zloupotrebe na izborima, koje su pri dosadašnjoj zakonskoj regulativi moguće lažnim prijavama prebivališta i u situaciji izuzetno nesređenih biračkih popisa.
Šale o "počasnim Hrvatima"
A kako bi te izmjene zakona, čije se skoro donošenje najavljuje već godinu i po dana, zadirale u neka od dosadašnjih prava, u prvom redu ukidanjem mogućnosti dvojnog prebivališta, nizom lijepih obećanja u Strategiji želi se ublažiti taj negativni dojam.
Za komentar smo zamolili izvršnog direktora nevladine udruge GONG koja se bavi izbornim zakonodavstvom i izbornim procedurama Dragana Zelića.
“Dakle, ta Strategija vjerojatno lijepo izgleda i - da se našalim - možda nas u nekim aspektima vraća u srednji vijek, ali ona ne rješava naš problem pitanja fiktivnih prebivališta. Mi imamo stvarne hrvatske državljane, dakle sa domovnicom u džepu, koji stvarno ne prebivaju tu u Hrvatskoj, a imaju prebivalište registrirano u policijskoj postaji. Zbog toga imamo i fiktivne birače, a da ne govorim o preminulim hrvatskim državljanima koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj, a i dalje se nalaze u popisima birača”, navodi Zelić.
Zelić kaže kako bi volio da je Vlada, umjesto da je donijela ovu strategiju, predložila kako da se riješe ti problemi.
“Dakle, da imamo čistu evidenciju prebivališta, da ljudi koji nemaju pravo na ostvarivanje socijalnih prava ne ostvaruju ta prava, da se srede popisi birača za tzv. dijasporu, pa da se onda ide na nekakve strategije... Baš me zanima na osnovu čega je donesena ta strategija, koliko se konzultiralo javnost, koliko se konzultiralo stručnjake i – je li ta strategija pokrila sve glavne probleme”, kaže on.
Mediji su se već počeli šaliti na račun nekih odredbi nove strategije, posebice one o “počasnim Hrvatima”, tj. Hrvatima bez državljanskog statusa. Naime, taj status mogu dobiti i “supružnici bez hrvatskih korijena”, kako piše u Strategiji, ali i – citiramo - “prijatelji hrvatskog naroda i Republike Hrvatske koji očituju želju za hrvatskim identitetom i sudjeluju u promicanju hrvatskoga kulturnog zajedništva.“
Tako Boris Dežuloviću „Slobodnoj Dalmaciji“ ovu mjeru razumije kao način da se uklone administrativne prepreke za – kako ih on naziva – alternativne ulagače u Hrvatsku – trgovce narkoticima, oružjem ili ljudima, podsjećajući da su hrvatsko državljanstvo dobile i osobe poput Stanka Subotića Caneta ili ozloglašenog ruskog mafijaša Semjona Mogiljeviča.
Bagarić kaže da zloupotreba uvijek ima, ali da napisi poput Dežulovićevog nisu ozbiljne kritike ovog projekta.
„Ružno je da se to događa! Nakon zauzimanja ozbiljne politike prema dijelovima svog naroda tako neozbiljno komentirati i zapravo na određeni način bacati posve drugo svjetlo na pokušaj Vlade da uredi odnos prema Hrvatima izvan Hrvatske je posve neprihvatljivo. A kao da do sada nije neki kriminalac – eventualno! - mogao dobiti na primjer hrvatsko državljanstvo, ili bilo čije drugo državljanstvo!“ zaključuje Bogarić.
