Čak 30.176 potpisa građana, četiri najveća primorska grada u Hrvatskoj, nije bilo dovoljno da Vlada, kako su se pred današnji sastanak nadali sindikalci, „spasi“ hrvatska brodogradilišta. Predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske, inače radnik u splitskom „škveru“, Vedran Dragičević:
„Obećanja nikakva nismo dobili. Sastanak je bio konstruktivan. Gospodin Polančec će se sutra naći sa direktorima brodogradilišta i otići će u Brisel. U Brislu će pregovarati oko neke nove varijante. Najkasnije za mjesec dana očekujemo da ćemo znati hoće li natječaj ići. Moram se suzdržati od bilo kakvih komentara. Za sada je stanje stand-by.“
Šest brodogradilišta od Splita do Pule ide u privatizaciju, četiri od njih, opterećeni dugovima, nude se po cijeni od jedne kune, ali prvi krug privatizacije je neslavno propao.
Riječki „3. maj“ imao bi vlastitih sredstava za nastavak poslovanja, ali naručeni i isporučeni brodovi nisu im plaćeni. Vlada je unaprijed preuzela obavezu da će do privatizacije – kao i do sada - osiguravati sredstva za redovan rad i plaće u svim brodogradilištima. Međutim recesija je, pa se sa već odobrenim jamstvom za riječko brodogradilište odugovlači već nekoliko mjeseci. Danas je nešto dogovoreno – ali ako se dobro posluša riječi Dragičevića, a za njim sindikalnog povjerenika u „3.maju“, Jurja Šoljića – i taj dogovor visi u zraku:
„Proizvodnja će ići i plaće će doći, ali ne znam točan datum, vjerojatno krajem idućeg tjedna.“
„Radi se na osiguranju jamstva. Informacija još nemamo, a sa aktivnostima idemo dalje.“
Sindikalci ne misle odustati
Gotovo 12.000 ljudi radi u ovih šest brodogradilišta, a za njih je vezano i četrdeset tisuća zaposlenih kod kooperanata. Zato je kod potpisivanja ove peticije u Rijeci proteklih dana palo i mnogo emocija:
„Žalosno je slušati i gledati kako je bilo prije, a kako je sada. Sedam brodova, 1974. godine, za godinu dana.“
„Mislim da je to očajno za Rijeku, ali i za cijelu Hrvatsku. Mislim da se sustavno radilo na tome da se ovo brodogradilište, ali i ostala, unište.“
„Treba spasiti 3. maj. To hrani veliki broj obitelji. Brodogradnja je u genima Primoraca.“
„Ono je život za Rijeku, to je naš grad.“
Optimalno bi bilo da Vlada ima novaca, sredi stanje u brodogradilištima i onda ih proda. Međutim, kako novaca nema, ipak će se za koji mjesec ići u drugi krug privatizacije.
U međuvremenu, sindikalci nastavljaju sa svojim aktivnostima – 21. listopada po završetku prve smjene održat će se mirni prosvjed u „3. maju“, a dan kasnije slijedi dogovor sa ostalim sindikalnim središnjicama koje djeluju u brodogradilištima o daljim aktivnostima – ovisno o rezultatu pregovora. Sindikalci ne misle odustati bez borbe:
„Danas je u nekim novinama izašao naslov u stilu– Kosor je Čelična lady ili nova Tačerica, koja je riješila pitanje zatvaranjem rudnika u Engleskoj. Kažem - Niti je Kosor Tačerica, niti će brodogradilišta biti britanski rudnici.“
„Obećanja nikakva nismo dobili. Sastanak je bio konstruktivan. Gospodin Polančec će se sutra naći sa direktorima brodogradilišta i otići će u Brisel. U Brislu će pregovarati oko neke nove varijante. Najkasnije za mjesec dana očekujemo da ćemo znati hoće li natječaj ići. Moram se suzdržati od bilo kakvih komentara. Za sada je stanje stand-by.“
Šest brodogradilišta od Splita do Pule ide u privatizaciju, četiri od njih, opterećeni dugovima, nude se po cijeni od jedne kune, ali prvi krug privatizacije je neslavno propao.
Riječki „3. maj“ imao bi vlastitih sredstava za nastavak poslovanja, ali naručeni i isporučeni brodovi nisu im plaćeni. Vlada je unaprijed preuzela obavezu da će do privatizacije – kao i do sada - osiguravati sredstva za redovan rad i plaće u svim brodogradilištima. Međutim recesija je, pa se sa već odobrenim jamstvom za riječko brodogradilište odugovlači već nekoliko mjeseci. Danas je nešto dogovoreno – ali ako se dobro posluša riječi Dragičevića, a za njim sindikalnog povjerenika u „3.maju“, Jurja Šoljića – i taj dogovor visi u zraku:
„Proizvodnja će ići i plaće će doći, ali ne znam točan datum, vjerojatno krajem idućeg tjedna.“
„Radi se na osiguranju jamstva. Informacija još nemamo, a sa aktivnostima idemo dalje.“
Sindikalci ne misle odustati
Gotovo 12.000 ljudi radi u ovih šest brodogradilišta, a za njih je vezano i četrdeset tisuća zaposlenih kod kooperanata. Zato je kod potpisivanja ove peticije u Rijeci proteklih dana palo i mnogo emocija:
„Žalosno je slušati i gledati kako je bilo prije, a kako je sada. Sedam brodova, 1974. godine, za godinu dana.“
„Mislim da je to očajno za Rijeku, ali i za cijelu Hrvatsku. Mislim da se sustavno radilo na tome da se ovo brodogradilište, ali i ostala, unište.“
„Treba spasiti 3. maj. To hrani veliki broj obitelji. Brodogradnja je u genima Primoraca.“
„Ono je život za Rijeku, to je naš grad.“
Optimalno bi bilo da Vlada ima novaca, sredi stanje u brodogradilištima i onda ih proda. Međutim, kako novaca nema, ipak će se za koji mjesec ići u drugi krug privatizacije.
U međuvremenu, sindikalci nastavljaju sa svojim aktivnostima – 21. listopada po završetku prve smjene održat će se mirni prosvjed u „3. maju“, a dan kasnije slijedi dogovor sa ostalim sindikalnim središnjicama koje djeluju u brodogradilištima o daljim aktivnostima – ovisno o rezultatu pregovora. Sindikalci ne misle odustati bez borbe:
„Danas je u nekim novinama izašao naslov u stilu– Kosor je Čelična lady ili nova Tačerica, koja je riješila pitanje zatvaranjem rudnika u Engleskoj. Kažem - Niti je Kosor Tačerica, niti će brodogradilišta biti britanski rudnici.“
