Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Šaškor: Istanbulska konvencija, Plenkovićev rat za prevlast u HDZ-u


Andrej Plenković

Tko bi rekao da jedna vlada ovisi o nasilju nad ženama?

Ma, naravno da ne ovisi, ali premijer Andrej Plenković je odlučio da tako izgleda. Svoje protivnike dočekao je na Konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatijom kao Istanbulska konvencija.

Nakon više od godine dana oklijevanja, šalje je ovoga tjedna hrvatskom Saboru na ratifikaciju.

Svi su oni zabrinuti zbog toga što Konvencija navodno promovira rodnu ideologiju, negira naravne zakone, poništava razliku između žena i muškaraca..

Hrvatska je tu konvenciju Vijeća Evrope potpisala još 2013. godine. SDP-ova Vlada propustila ju je ratificirati, navodno zbog financijskih obveza koje iz nje proistječu. Tada oporbeni HDZ je zbog toga prozivao Vladu i tražio brzu ratifikaciju. I tada i sada su se Konvenciji protivili Crkva i pripadajuće desničarske civilne udruge, kao i marginalne političke stranke.Međutim, sada su se odbijanju pridružili i istaknuti hadezeovci. Javno su protiv ratifikacije zamjenik predsjednika stranke, potpredsjednica, politički tajnik, međunarodni tajnik. Ministar obrane šalje upozoravajuće poruke, još trojica ministara bi malo počekali. Među pobunjenicima su donedavno Plenkoviću najbliži suradnici, zaslužni za njegov dolazak na čelo stranke i Vlade. Bune se i neki lokalni stranački čelnici, udruga utemeljitelja, bivši predsjednik stranke.

Svi su oni zabrinuti zbog toga što Konvencija navodno promovira rodnu ideologiju, negira naravne zakone, poništava razliku između žena i muškaraca, ugrožava hrvatsko nacionalno biće, ''kršćanske korijene hrvatskog bitka...vjernosti kojoj smo se predali tamo u stoljeću sedmom''. Ukratko, destabilizira državu i protivna je Ustavu.

Andrej Plenković je nakon više od godine dana premišljanja zaključio da – ništa od toga ne stoji. Hladno je uputio nezadovoljnike iz svoje stranke da pročitaju Istanbulsku konvenciju, da ne nasjedaju manjim strančicama koje traže svoje mjesto pod suncem i aktivistički zbunjuju središnju hrvatsku političku stranku, predanu boljitku domovine i evropskim vrijednostima. Crkvu je u potpunosti ignorirao.

Plenković je odustao od toga da nezadovoljnike obuzda stranačkom stegom. Pustio ih je da sami potonu.

Pobunjenici su zaključili da ih predsjednik podučavnjem s visoka ponižava. Traže da se provede unutarstranački referendum o tom pitanju, računajući na konzervativnu maticu stranke. Podržavaju predstojeće javne demonstracije.

Plenković je odustao od toga da nezadovoljnike obuzda stranačkom stegom. Pustio ih je da sami potonu. Unutarstranačkog referenduma, naravno, neće biti.

Vlada će, prema najavama, u zakonski tekst o provođenju Istanbulske konvencije ugraditi tzv. interpretativnu (pojašnjavajuću) izjavu u kojoj će stajati da je Konvencija u skladu s hrvatskim Ustavom i da u njoj nema rodne ideologije. Pravno je ovakva izjava posve irelevantna, zdravorazumski bedasta, ali njome premijer nastoji politički pridobiti neodlučne.

Plenković, do sada u javnosti prepoznat kao politički tehničar koji izbjegava konflikte a time i teške odluke, posvećen prije svega održavanju tanke parlamentarne većine, odlučio se na akciju u trenutku kada po prvi put ima glasnu oporbu iz vlastite stranke.

Zašto?

Zato što računa da će pobijediti. To vjerojatno znači i konačno ovladavanje strankom i marginaliziranje političkih protivnika, jačanje vlastite liderske pozicije u zemlji, kao i popravljanje imidža u inozemstvu, narušenog petljanjem s ostavštinom NDH.

A onda, možda, osvoji politički prostor i za svoj najavljeni politički projekt pozicioniranja Hrvatske u maticu umjerenih konzervativnih zemalja. Pojednostavljeno, na djelu je manevar iskrcavanja iz poljskog, mađarskog ili sličnog svjetonazorskog vlaka, a ukrcavanje na njemački.

To je slika koju premijerov PR tim želi pružiti javnosti.

Što će se od toga doista i dogoditi, drugo je pitanje.

Jer, premijer je i do sada imao prilike pokazati svoje evropsko lice, ali je to uspješno eskivirao. Reforme društva su na permanentnom čekanju, obrazovna reforma polako klizi u ruke krajnjih desničara, zaostajanje Hrvatske na gotovo svim područjima nije zaustavljeno. Iz zemlje se i dalje bježi nesmanjenim tempom. Udovoljavanje svome biračkom tijelu i sustavu koji počiva na klijentelizmu bilo je važnije od svega.

Plenković se na akciju odlučio kada mu se formirala opozicija u vlastitim redovima i na temi za koju je ocijenio da ju može pobijediti.

To je u politici legitimno. Ali, da poslije ne bude – nismo znali.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG