Šest pilota akrobatske grupe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva „Krila Oluje“ zatražilo je i dobilo sporazumni raskid radnog odnosa, i još samo treba dogovoriti kada će otići. Mediji navode kako su dobili jako dobru ponudu iz neke od zaljevskih zemalja. To je još jedan u nizu udaraca na Hrvatsko ratno zrakoplovstvo koje se prepušta da umre samo od sebe, kaže za naš radio jedan od nekadašnjih zapovjednika hrvatske borbene avijacije.
„Krila Oluje“ – višestruko nagrađivana akro-grupa Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koja je do sada nastupala 104 puta u 12 europskih zemalja, i koja je specifična po tome što su piloti u njoj instruktori letenja, kojima je akrobatsko letenje samo dodatni angažman – mogla bi doživjeti šok od kojeg će se teško oporaviti.
Ministarstvo obrane potvrdilo je na naš upit da će sva šestorica aktualnih pilota „Krila Oluje“ koji su zatražili sporazumni raskid radnog odnosa izići iz Oružanih snaga, samo treba dogovoriti – kada. Navodno, dobili su jako dobru ponudu iz neke od zaljevskih zemalja - Katara ili Omana.
U Ministarstvu obrane kažu da to neće ugroziti borbenu spremnost ni obuku pilota. Naime, sva šestorica pilota akro-grupe „Krila Oluje“ su piloti instruktori u 93. zrakoplovnoj bazi Zemunik gdje se aktualno odvija obuka budućih hrvatskih pilota i pilota iz borbene avijacije Sultanata Oman, a upravo je završena i obuka troje novih akro-pilota.
Iako hrvatske vlasti nastoje minimizirati štetu, pa neki mediji pišu kako su ovo krasni i vješti piloti, ali da su pravi heroji koji pronose ime Hrvatske po svijetu piloti canadaira koji su u susjednim državama gasili požare, ili piloti helikoptera koji su spašavali ljude u katastrofalnim poplavama u Bosni prošlog proljeća, poznavatelji problematike kažu da se nad ovom viješću treba zabrinuti.
„To je jedan u niz udaraca na Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, jer zadnjih petnaestak godina se zapravo sistematski svjesno ili nesvjesno događa da se to Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ne tretira kako bi trebalo, odnosno prepušta se praktično da umre samo od sebe“, ocjenjuje za RSE umirovljeni general Josip Štimac, jedan od nekadašnjih zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Evo njegovih argumenata:
„Od 2000-e naovamo Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ostalo je bez Zrakoplovno-tehničkog zavoda, pa ne možemo sami remontirati i održavati opremu, avione i helikoptere, nego ih moramo slati vani. Pa vam je ostalo bez Instituta zrakoplovne medicine koji je imao profesionalno znanje da može odabrati ljude koji su sposobni za obavljati posao pilota, tehničara i drugih specifičnih dužnosti, pa vam je ostalo bez eskadrile borbenih helikoptera, pa bez jedne eskadrile borbenih aviona… Da vam sada ne nabrajam – non-stop se smanjuje, smanjuje, smanjuje…“, konstatira Štimac.
Stotinjak milijuna na borbeno zrakoplovstvo
A sve zbog štednje. Na borbeno zrakoplovstvo odlazi stotinjak milijuna kuna (oko 13,5 milijuna eura) godišnje, od čega se 80 posto potroši na canadaire, pa je rezultat da nema rezervnih dijelova, pa je sve manje aviona, pa piloti sve manje lete, pa se sve manje koristi i vlastita pilotska škola, koja bi mogla školovati sto pilota godišnje i tako državi zarađivati novce, kaže naš sugovornik i zaključuje kako ovo sa pilotima „Krila Oluje“ ne treba nikoga čuditi.
„Nikako da se dogovorimo ni - treba li nam borbeno zrakoplovstvo ili ne treba“, dodaje general Štimac.
„Nemamo napisanu strategiju nacionalne sigurnosti koja bi to jasno i glasno rekla, nemamo nacionalnog konsenzusa u hrvatskom društvu koje bi to prihvatilo i ne bi onda nitko postavljao pitanje – treba li, ne treba li, možemo li, ne možemo li?! I onda se događaju ovakve stvari“, komentira Štimac.
Vojni analitičar Igor Tabak o konkretnim razlozima njihovog odlaska – podjednako kritički:
„Cijeli obrambeni sustav je kod nas podfinanciran i na rubu je održivosti. S druge strane, Hrvatska već dugo vremena muči muku sa specijaliziranijim i obrazovanijim kadrovima. Njih je teško privući, a još ih je teže zadržati u obrambenom sustavu koji je zahtjevniji od ostatka državne uprave, a financijski je jednako ili manje isplativ od nekakvih državnih agencija ili nekih puno netransparentnijih mjesta, a opet na budžetskoj plaći“, navodi Tabak.
Dolaze novi mladi piloti, pa „krila Oluje“ možda neće otići u povijest. Samo da podsjetimo – kako lete na avionima na kojima i inače izvode pilotsku obuku, oni nedostatak brzine moraju nadoknaditi efektnošću i opasnošću akrobacija. Tokom izvođenja programa razmak između aviona manji je od dva metra.
Od 2003 do 2007 članica „Krila Oluje“ bila je i satnica Diana Doboš, koja je tako postala treća pilotica u nekoj akro-grupi u povijesti.
