Pišu: Amos Chapple i Andy Heil | Foto: Amos Chapple
Čini se da bijele kupole novog jazidskog hrama pod čistim nebom upijaju svaku zraku sunca. Upravo je sunce za Jazide izvor energije i istine.
Dva zlatna sunca uzdižu se na vrhu kupola koje se uzdižu pored usamljene kupole susjednog svetišta, čijom je izgradnjom prije sedam godina ta bogomolja postala prvi jazidski hram u postsovjetskoj eri.
Raskošna nova građevina od poliranog granita i bijelog iranskog mramora otvorila je 30. septembra svoja vrata za Jazide, ranjivu manjinu koja je - historijski posmatrano - početkom ovog vijeka pretrpjela masovna ubistva i otmice.
"Naša sreća nema granica", kaže Romik Avdojan, pripadnik ove manjine iz obližnjeg Artašata. Prvi put je posjetio hram. Došao je u prisustvu supruge.
"Sada svi Jazidi mogu ovamo doći i dobiti blagoslov. To je poseban trenutak za naš narod", kaže on. "Preživjeli smo 74 genocida a sada - pogledajte samo ovo".
Novo zdanje je najnoviji znak snažne podrške endogamijskoj zajednici Jazida u ovoj južnoj naciji na Kavkazu koja broji tri miliona ljudi. Smatra se da Jazida ima između 30.000 i 50.000 te da čine najveću manjinu.
Južno od Aknaliča, ali vidljivo van granice s Turskom, stoji jedna od najcjenjenijih znamenitosti Armenije, brdo Ararat.
Mnogo bliže u gradu Metsamoru, samo nekoliko kilometara sjeveroistočno, na prostoru ovog seizmički aktivnog krajolika nalaze se tri rashladna reaktora stare sovjetske nuklearke.
Tokom rane jutarnje posjete, čini se da je Quba Mere Diwane, poznat kao najveći svjetski hram Jazida, završen osim mramornog popločenja koje treba dovršiti.
Najmanje dva od nekolicine posjetilaca su Jazidi iz ruskog crnomorskog područja Krasnodara.
U jednom trenutku, grupa nepoznatih turista se opominje da uđe u hram kroz bočna vrata i da skine cipele.
Svečanu dvoranu Jazidi već koriste za svadbene proslave.
Groblje i njegove svetinje, od kojih su mnogi crni granit s portretima pokojnika, zauzimaju veliki centralni prostor ovog kompleksa.
Prostor veličine oko četiri hektara ubuduće će sadržavati i bogosloviju te muzej.
Planovi za prošireni kompleksa u Aknaliču su, navodno, počeli u vrijeme dovršavanja postojećeg, skromnijeg hrama.
To je bilo prije dvije godine, prije sistematskog masakra i porobljavanja na hiljade Jazida od pripadnika "Islamske države" na sjeveru Iraka. Tokom tih teških trenutaka svijet je 2014. godine čuo za drevnu religiju ovog naroda.
Ujedinjene nacije od tada operacije "Islamske države" označavaju kao genocidne.
Desetine hiljada Jazida, koji su preživjeli napad "Islamske države" u Iraku ili Siriji, i dalje su zaglavljeni u improvizovanim izbjegličkim kampovima u Iraku i Turskoj, a mnogi su se doselili u Evropu.
"Napokon osjećamo da nas ljudi širom svijeta prepoznaju, da će ljudi primijetiti našu kulturu po nečem pozitivnom", kaže Hasan, ruski Jazid koji je posjetio Aknalič iz Krasnodara kako bi vidio hram. "Neka svi znaju kako u Armeniji postoji velika crkva koja svima pruža dobrodošlicu", kaže on u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Hram s kupolom u Aknaliču projektovao je jedan od najplodnijih armenskih arhitekata, Artak Guljan, čija je novoizgrađena armenska apostolska crkva postala poznata širom Armenije, a sve više ih ima i u Rusiji te Jordanu.
Mušeg Guljan, iz arhitektonskog biroa Guljan, kaže za RSE da ga je snažno nadahnuo Lališ, jazidski najsvetiji hram i mjesto hodočašća, smješten na sjeveru Iraka.
"Glavni cilj bio je stvoriti novi, bogatiji izgled za najveći jazidski hram na svijetu i sačuvati tradiciju", kaže on.
Njegovih sedam manjih kupola ogledalo su vjerovanja Jazida da je Bog povjerio svijetu brigu o sedam "misterija" ili anđela.
"Dekorativni elementi i oblici, kako vanjski tako i unutrašnji, simbolizuju sunčeve zrake, jer je sunce jedan od najvažnijih simbola jazidske kulture", kaže Guljan.
Na stropu hrama su svjetla u obliku stilizovanih sunčevih zraka.
Paun, koji predstavlja najmoćniji od sedam "misterija" jazidske vjere, jedan je od najistaknutijih izloženih simbola.
Veliki dio mramora je osvijetljen i proziran te suptilno svjetluca.
"Bijeli mramor je iz Irana, što naglašava istočni, nearmenski karakter objekta", kaže Guljan.
Tvrdi se da je argentinski biznismen jazidskog porijekla Mirza Čolai Slojan finansirao izgradnju hrama. Jedan od izvora navodi da je Slojan bogatstvo stekao u televizijskoj industriji nakon što je emigrirao u Rusiju.
Uočen je kako razgovara na mobilnom telefonu nakon otkrivanja hrama. Slojan odbija potvrditi svoju investiciju, odnosno ikako razgovarati o ovom projektu.
Jazidski aktivisti s ponosom ukazuju na Slojanovu ideju da imenuje moskovski tržni centar "Šingal" po historijskoj jazidskom regionu na sjeveru Iraka, poznatoj kao Sinjar, koja je 2014. bila mjesto nasilja militanata "Islamske države" nad Jazidima.
Kip na temeljima hrama u Aknaliču odaje počast žrtvama masakra u Sinjaru koji se dogodio prije pet godina.
Čini se da su sjećanja na masovnu tragediju stvorila neuobičajen odnos između Jazida i ostalih Armena, koji se i dalje zalažu za međunarodno priznanje da su masovna ubistva više od milion pripadnika Jezida, počinjena od Osmanskog carstva, bila genocid.
Većina armenskih Jazida su porijeklom izbjeglice koje su izbjegle sa teritorija pod Osmanskim carstvom. Jazidi optužuju drugu stranu da je nad njima izvršila "72 genocida".
Riječ je o vezi koja nedavno nije prošla nezapaženo.
"Mi smo pretrpjeli velike patnje tokom opresije i napada tokom Osmanskog carstva, kao što su to činili i Armenci", kaže za RSE Ibrahim Pari, izvršni direktor Fondacije Slobodni Jazidi. "Tokom otomanskog genocida nad Armenci, mnogi od njih su, u stvari, tražili utočište među Jazidima u Iraku".
"Kao kolege vjerske manjine na Bliskom Istoku, podijelili smo neke zajedničke borbe. Jer Jazidi koji su bježali u druga mjesta, Armenija je bila važno i sigurno utočište - u prošlosti i sadašnjosti", dodaje Ibrahim.
Procjene o broju Jazida u svijetu uveliko se razlikuju, ali iznose oko milion, s tim da je nasilje nad njima pogoršalo njihovu situaciju i usložnjavalo brojke.
Jedna od najistaknutijih žrtava brutalnosti militantne grupe "Islamske države" nad Jazidima je Nadia Murad, koju su mučili i porobili zajedno s hiljadama drugih jazidskih žena nakon što su je 2014. godine u Sinjaru zatočili militanti "Islamske države".
Nakon bijega od višemjesečnog zatočeništva, ona bori za izbjeglice i protiv trgovine ljudima i nasilja nad ženama, kao i manjinama. Zajedno je sa Kongoancem Denisom Mukvegeom dobila je 2018. Nobelovu nagradu za mir za svoj rad u borbi protiv ratnih zločina nad ženama.
Abid Šamdin, izvršni direktor organizacije "Nadia's Initiative", kaže kako pozdravlja podizanje hrama Aknalič i poruke koje šalje.
"Jazidizam govori o širenju poruke mira i suživota", kaže Šamdin. "Zahvalni smo Armeniji što nam je omogućila da i dalje praktikujemo svoju vjeru".
Facebook Forum