Haško tužilaštvo potvrdilo je da je uništeno oko 1.000 ličnih dokumenata, fotografija i predmeta koje su u masovnim grobnicama uz žrtve srebreničkog genocida pronašli haški istražitelji. Iako su u prvi mah u Tužilaštvu negirali ovu informaciju koju je glavni haški tužilac Serž Bramerc iznio porodicama još u vrijeme njegove posjete Sarajevu, potvrđena je mjesec dana kasnije nakon što je odbrana bivšeg šefa bezbjednosti drinskog korpusa Vojske RS Vujadina Popovića zatražila ponovno otvaranje dokaznog postupka. Glasnogovornica glavnog haškog tužioca Olga Kavran:
„Određeni broj artefakata je uklonjen krajem 2005. i početkom 2006. godine. Oni su poticali iz masovnih grobnica. Bili su u stanju raspadanja i postali su rizik po zdravlje. Nijedan od tih artefakata nije korišćen kao dokazni predmet tokom suđenja Popoviću i drugima u okviru koga se postavilo to pitanje, ali su se na njih odnosili delovi izveštaja veštaka na koje se Tužilaštvo pozivalo u tom predmetu.“
Porodice žrtava najavile su tužbu. Predsjednica Udruženja “Žene Srebrenice” Hajra Ćatić:
„Zaista smo bili ogorčeni kada smo čuli tu informaciju da nisu nikoga kontaktirali. Prvo su morali kontaktirati porodice čije su bili posmrtni ostaci, da li odjeća, da li lična karta itd., i pitati da li dozvoljavaju da se to uništi. Drugo, morali su pitati onoga ko im je ustupio ta dokumenata. I mi ćemo najvjerovatnije pokrenuti tužbu.“
Alkalaj traži zvaničnu istragu
Nakon što se prije mjesec dana informacija o uništenju dokaza pojavila u javnosti, član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić zatražio je od Bramerca provođenje zvanične istrage. Silajdžićev savjetnik Damir Arnaut:
„Ništa se nije dešavalo do prošle sedmice kada je Tužilaštvo zvanično saopštilo da jesu uništeni određeni predmeti uključujući i, ono što je nas šokiralo, kosti i kosu žrtava. Odmah nakon toga ministar vanjskih poslova je uputio zvanično pismo predsjedniku Tribunala sudiji Robinsonu i od njega zatražio i da se provede zvanična istraga, ali i da se preduzmu određene mjere protiv onih koji su odgovorni, kao i da se uspostave procedure koje bi osigurale da se ovo više nikada ne ponovi.“
Protestno pismo ministra vanjskih poslova BiH Svena Alkalaja danas bi trebalo biti uručeno predsjedniku Haškog tribunala Patriku Robinsonu.
Nedopustiv odnos prema žrtvama
Član Kolegija direktora Instituta za nestala lica BiH Amor Mašović, koji je godinama radio na traženju i iskopavanju masovnih grobnica uključujući žrtve srebreničkog genocida, obrazloženje Tribunala o propadanju materijala smatra neprihvatljivim, uz nedopustiv odnos prema ostacima žrtava:
„Ti predmeti imaju više emotivnu, simboličnu vrijednost za porodice žrtava ukoliko se radilo samo o dokumentima i ličnim predmetima. Ukoliko je došlo i do uništavanja dijelova skeletnih ostataka, onda je to nedopustivo. Te ostatke je trebalo vratiti u BiH, podvrći ih DNK analizi, utvrditi pripadnost tih skeletnih ostataka žrtavama i predati ih porodicama. Posebno mi je vrlo diskutabilno obrazloženje Haškog tribunala da je prijetila mogućnost zaraze. Zašto se dopustilo da ti predmeti stoje u takvim uslovima koji bi doveli do njihovog uništavanja? Želim vjerovati da se radilo o nesnalaženju, a ne nekoj namjeri da se na ovaj način zada dodatna bol članovima porodica žrtava genocida.“
Predsjednik Istraživačko-dokumentacionog centra u Sarajevu Mirsad Tokača kaže kako vlasništvo artefakata pripada porodicama i da su one trebale biti konsultovane:
„To je jedan skandalozan čin. Zaista ne mogu da vjerujem da se tako nešto uopće moglo desiti. Radi se o potpunom odsustvu suosjećaja sa porodicama i onima koji su obezbijedili te artefakte Tribunalu. To nije moglo biti tretirano nikako kao vlasništvo Tribunala. Ostala je historija njihovih familija u pepelu i prahu - i to je možda jedini trag koji je njima ostao, jedini kontakt. Ubijena je njihova prošlost, zapravo, ubijeno je njihovo sjećanje. Nema niko pravo na to. Takve stvari se ne mogu raditi i to je jedan novi zločin nad žrtvama i preživjelim pripadnicima njihovih familija.“
Strah od daljeg uništavanja dokaza
I porodice i organizacije koje se bave žrtvama strahuju od mogućnosti daljeg uništavanja dokaza.
U Hagu se nalaze ostaci i dokumentacija i žrtava iz prijedorske regije, te Brčkog, koje su svojevremeno iskopali haški istražitelji.
Tim prije što se planira pohranjivanje ličnih predmeta u muzej u okviru Memorijalnog centra Potočari. Hajra Ćatić:
„Sad se radi druga faza izgradnje Memorijalnog centra u Potočarima - Fabrike akumulatora, i tamo je predviđen muzej u kome će biti izložena dokumentacija koja je pronađena u masovnim grobnicama. Znači oni su već uništili jedan dio koji bi tamo trebao da bude izložen.“
Na vijest o uništenju ličnih predmeta žrtava srebreničkog genocida oštro su reagovali i u Društvu za ugrožene narode.
Protiv ovakvog odnosa prema dokazima pobunili su se i predstavnici brojnih jevrejskih organizacija ističući da bi u slučaju da su uništeni dokazi iz frankfurtskog procesa za Aušvic, naprimjer, u svijetu izbila bura protesta.
„Određeni broj artefakata je uklonjen krajem 2005. i početkom 2006. godine. Oni su poticali iz masovnih grobnica. Bili su u stanju raspadanja i postali su rizik po zdravlje. Nijedan od tih artefakata nije korišćen kao dokazni predmet tokom suđenja Popoviću i drugima u okviru koga se postavilo to pitanje, ali su se na njih odnosili delovi izveštaja veštaka na koje se Tužilaštvo pozivalo u tom predmetu.“
Porodice žrtava najavile su tužbu. Predsjednica Udruženja “Žene Srebrenice” Hajra Ćatić:
„Zaista smo bili ogorčeni kada smo čuli tu informaciju da nisu nikoga kontaktirali. Prvo su morali kontaktirati porodice čije su bili posmrtni ostaci, da li odjeća, da li lična karta itd., i pitati da li dozvoljavaju da se to uništi. Drugo, morali su pitati onoga ko im je ustupio ta dokumenata. I mi ćemo najvjerovatnije pokrenuti tužbu.“
Alkalaj traži zvaničnu istragu
Nakon što se prije mjesec dana informacija o uništenju dokaza pojavila u javnosti, član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić zatražio je od Bramerca provođenje zvanične istrage. Silajdžićev savjetnik Damir Arnaut:
„Ništa se nije dešavalo do prošle sedmice kada je Tužilaštvo zvanično saopštilo da jesu uništeni određeni predmeti uključujući i, ono što je nas šokiralo, kosti i kosu žrtava. Odmah nakon toga ministar vanjskih poslova je uputio zvanično pismo predsjedniku Tribunala sudiji Robinsonu i od njega zatražio i da se provede zvanična istraga, ali i da se preduzmu određene mjere protiv onih koji su odgovorni, kao i da se uspostave procedure koje bi osigurale da se ovo više nikada ne ponovi.“
Protestno pismo ministra vanjskih poslova BiH Svena Alkalaja danas bi trebalo biti uručeno predsjedniku Haškog tribunala Patriku Robinsonu.
Nedopustiv odnos prema žrtvama
Član Kolegija direktora Instituta za nestala lica BiH Amor Mašović, koji je godinama radio na traženju i iskopavanju masovnih grobnica uključujući žrtve srebreničkog genocida, obrazloženje Tribunala o propadanju materijala smatra neprihvatljivim, uz nedopustiv odnos prema ostacima žrtava:
„Ti predmeti imaju više emotivnu, simboličnu vrijednost za porodice žrtava ukoliko se radilo samo o dokumentima i ličnim predmetima. Ukoliko je došlo i do uništavanja dijelova skeletnih ostataka, onda je to nedopustivo. Te ostatke je trebalo vratiti u BiH, podvrći ih DNK analizi, utvrditi pripadnost tih skeletnih ostataka žrtavama i predati ih porodicama. Posebno mi je vrlo diskutabilno obrazloženje Haškog tribunala da je prijetila mogućnost zaraze. Zašto se dopustilo da ti predmeti stoje u takvim uslovima koji bi doveli do njihovog uništavanja? Želim vjerovati da se radilo o nesnalaženju, a ne nekoj namjeri da se na ovaj način zada dodatna bol članovima porodica žrtava genocida.“
Predsjednik Istraživačko-dokumentacionog centra u Sarajevu Mirsad Tokača kaže kako vlasništvo artefakata pripada porodicama i da su one trebale biti konsultovane:
„To je jedan skandalozan čin. Zaista ne mogu da vjerujem da se tako nešto uopće moglo desiti. Radi se o potpunom odsustvu suosjećaja sa porodicama i onima koji su obezbijedili te artefakte Tribunalu. To nije moglo biti tretirano nikako kao vlasništvo Tribunala. Ostala je historija njihovih familija u pepelu i prahu - i to je možda jedini trag koji je njima ostao, jedini kontakt. Ubijena je njihova prošlost, zapravo, ubijeno je njihovo sjećanje. Nema niko pravo na to. Takve stvari se ne mogu raditi i to je jedan novi zločin nad žrtvama i preživjelim pripadnicima njihovih familija.“
Strah od daljeg uništavanja dokaza
I porodice i organizacije koje se bave žrtvama strahuju od mogućnosti daljeg uništavanja dokaza.
U Hagu se nalaze ostaci i dokumentacija i žrtava iz prijedorske regije, te Brčkog, koje su svojevremeno iskopali haški istražitelji.
Tim prije što se planira pohranjivanje ličnih predmeta u muzej u okviru Memorijalnog centra Potočari. Hajra Ćatić:
„Sad se radi druga faza izgradnje Memorijalnog centra u Potočarima - Fabrike akumulatora, i tamo je predviđen muzej u kome će biti izložena dokumentacija koja je pronađena u masovnim grobnicama. Znači oni su već uništili jedan dio koji bi tamo trebao da bude izložen.“
Na vijest o uništenju ličnih predmeta žrtava srebreničkog genocida oštro su reagovali i u Društvu za ugrožene narode.
Protiv ovakvog odnosa prema dokazima pobunili su se i predstavnici brojnih jevrejskih organizacija ističući da bi u slučaju da su uništeni dokazi iz frankfurtskog procesa za Aušvic, naprimjer, u svijetu izbila bura protesta.
