Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Građevinci iz BiH ostavljeni na vjetrometini


Oko 700 radnika iz Bosne i Hercegovine na privremenom radu u azerbejdžanskom gradu Bakuu mjesecima su bez novaca i pasoša

Holandsko-azerbejdžanska firma, čije ime ne zna nijedan radnik iz BiH, angažovala ih je na građevinskim poslovima. Do sada im duguje četiri plate, a bez novca i dokumenata radnici se ne mogu vratiti kući. Nadležne bh. institucije za cijelu priču saznale su iz medija. Kako Bosna i Hercegovina nema diplomatsko predstavništvo u Azerbejdžanu, pomoć našim ljudima za sada je tek na nivou uspostavljanja diplomatskih kontakata i “utvrđivanja činjenica”.

Prema riječima radnika iz BiH koji rade u Azerbejdžanu, poslodavci im nisu isplatili plate od maja, pasoši su im oduzeti, a turističke vize istekle. Radne nisu ni imali. Neki od njih su u telefonskim razgovorima ispričali da su prinuđeni da prodaju lične stvari kako bi kupili hranu i da se nalaze u neuslovnim kolektivnim smještajima. Iako su ih zvaničnici Azerbejdžana posjetili i obećali isplate i pasoše, situacija nije nimalo bolja, kaže radnik iz BiH koji nije želio da se predstavi:

„Ništa, stoji standardno još. Pasoši kod njih, plate ne daju još - znači ništa se drastično ne mijenja.“

Nadležni su uvjerili radnike, kaže sagovornik RSE, da su im pasoše oduzeli kako se ne bi zagubili:

„Pasoš ne možeš da dobiješ dok ti ne isteče šest mjeseci ugovora. Ako uzimaš ranije, prije šest mjeseci, odbija ti se 2.000 dolara.“

Gradilište na kojem su radili radnici iz BiH zatvorila je policija. Prema jednoj verziji policijska blokada uslijedila je jer su se radnici iz Azerbejdžana, navodno, pobunili zbog činjenice da su strani radnici na istim poslovima bolje plaćeni od njih. Problemi su nastali i na relaciji između privatne holandsko-azerbejdžanske firme i vlasti Azerbejdžana zbog novčanih dugovanja koja nisu razjašnjena, a zbog kojih kasne i isplate radnicima iz Bosne i Hercegovine. Šta god da je istina, kola se na kraju lome na radnicima. Bez novca, posla i dokumenata, neki od njih prinuđeni su da borave u neuslovnim kolektivnim centrima:

„Imamo od 50 do 90 ljudi u jednom kolektivnom smještaju. Uslovi su ono ništa - pet, šest tuševa, i to je to.“


Radnici na privremenom radu u Azerbejdžanu posao su sklopili preko posredničke firme Serbaz, koja je, navodno, u suvlasništvu naših državljana. Samir iz BiH, koji je, kako kaže, odradio šestomjesečni ugovor u Azerbejdžanu, tvrdi da je obaveze prema radnicima preuzela azerbejdžanska vlada. Novac i dalje čeka:

„Pošto je firma imala nekih finansijskih problema s njima, gdje su pare te išle što su oni dobijale od vlade, to niko ne zna. Nema ni šefa, ni ništa, razumijete. To se sad sve razbježalo , pa će oni da vide. Sad je vlada preuzela nas, mi smo njihova odgovornost.“

Za šest mjeseci Samirovog boravka u Azerbejdžanu, umrla su dvojica radnika iz BiH. Ovaj radnik priča da se na gradilišta primaju i 60-ogodišnjaci bez medicinskih pregleda i provjera da li su sposobni za teške fizičke poslove na građevini:

„Ovdje se radi 12 sati, ili 15. Radi se bez pauze. Nema ništa.“

Povodom slučaja radnika u Azerbejdžanu Ministarstvo spoljnjih poslova BiH dalo je instrukciju ambasadi BiH u Ankari, koja nerezidentno pokriva i Azerbejdžan, da dobiju informaciju o problemima radnika i pruže im konzularnu pomoć. Za problem naših radnika u Agenciji za rad i zapošljavanje BiH saznali su, kažu, iz medija. Bosna i Hercegovina sa Azerbejdžanom nema sklopljen ugovor o zapošljavanju, tako da Agenciji nisu poznati uslovi i propisi po kojima su skopljeni ugovori o radu, ukoliko su uopšte sklopljeni, kaže Sanela Zeljković, saradnik za odnose s javnošću u toj instituciji:

„Nažalost, moram reći da bh. državljani vrlo često odlaze na rad u inostranstvo bez ikakvih kontakata, konsultacija ili jednostavno upita nadležnim institucijama za zapošljavanje u inostranstvu. Stoga se vrlo često i dešava da dolazi do zloupotrebe i različitih vidova diskriminacije naših radnika u inostranstvu, do različitih vrsta mešetarstva. Nažalost, moram spomenuti i trafiking kao problem koji je vrlo čest i u zemljama EU, a onda i u Aziji, Africi itd.“

Zakon kaže da je za zapošljavanje naših građana u inostranstvu nadležna isključivo Agencija za rad i zapošljavanje BiH u saradnji sa zavodima entiteta i Distrikta. Preduslov su i potpisani bilateralni ugovori ili drugi protokoli sa državama gdje radnici odlaze na rad. Zbog svega toga Sanela Zeljković iz državne Agencije za zapošljavanje upozorava:

„Još jednom apelujem i molim naše sugrađane da se ne upuštaju u poslove, u radnje, u sklapanje ugovora samo na svoju ruku.“

Siromaštvo i nezaposlenost tjeraju građane Bosne i Hercegovine da traže posao preko sumnjivih oglasa i posrednika u fantomskim firmama, koje su nerijetko paravan za kriminal, pa čak i trgovinu bijelim robljem. Jeftina radna snaga u svijetu, govore statistike, najčešće se koristi u poljoprivrednom i građevinskom sektoru, ribarstvu i pružanju usluga u domaćinstvu. Podaci Međunarodne organizacije za migracije (IOM) kažu da je 12,3 miliona ljudi primorano ili vezano radnim ili seksualnim ropstvom u svijetu u svakom trenutku.
  • 16x9 Image

    Maja Bjelajac

    U skoro dvije decenije novinarske karijere, izvještavala i istraživala o temama iz kulture, politike i društva za najveće medije u Republici Srpskoj o od 2006. radi kao dopisnik RSE iz Banjaluke.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG