Završnica američkih predsjedničkih izbora nudi zanimljive zaključke o mijenjajućim američkim prioritetima u međunarodnim odnosima: cijela Evropa jedva i da se spominje, osim u kontekstu partnerstva u suočavanju s novim globalnim prijetnjama i iznad svega terorizmom i iranskim nuklearnim programom; prvobitna fascinacija "arapskim proljećem" u kojem su pored ostalog pali autokratski režimi u Egiptu, Libiji i Tunisu - uz razbuktavanje nasilja u Siriji i Libanu - zasjenjena je brigama o tome hoće li u tim zemljama prevagnuti ideje i nosioci unutrašnjih ekonomskih i društvenih reformi i progresa ili radikalni islamistički pokreti inspirisani i međusobno povezani misijom globalnog džihada; duboke američke podjele oko lažnih opravdanja za najzad okončani rat u Iraku i izlazne strategije za prvobitno razumljivu intervenciju u Afganistanu zamjenjuje saglasnost o potrebi da se i taj rat "odgovorno okonča"; s dubokom ekonomskom krizom posljednjih godina među svjetske prioritete nametnula se i potreba da se osigura da i narastajuća kineska ekonomija u tržišnoj utakmici igra po istim pravilima koja važe za sve druge.
To je okvir u kojem će Amerikanci po ustavno ustanovljenim kalendaru - u "utorak poslije prvog ponedjeljka u novembru" (ovog puta 6. novembra) - odlučivati o tome ko će od dvojice kandidata, demokratski predsjednik Barack Obama ili republikanac Mitt Romney, uspješnije odgovoriti prije svega domaćim ekonomskim a tek onda i navedenim globalnim izazovima.
Agencijski izvještaji iz svjetskih prijestonica upućuju na to kako se američka predsjednička trka i posebno televizijske debate dvojice kandidata u ovo doba instant komunikacija s najvećim zanimanjem prate u Kini: u zemlji u kojoj će nekako u isto vrijeme još jedan partijski kongres odlučivati o vođama kineske budućnosti napeto se prate javna sučeljavanja i argumenti dvojice pretendenata na Bijelu kuću.
U tim debatama više nema ni pomena ni od Bosne ni od njenog balkanskog susjedstva, što može da se doživljava i kao dobra i kao loša vijest, ali u žaru kampanje američki predsjednik Obama je za svog protivnika upotrijebio dosjetku koja bi se savršeno mogla primijeniti na aktuelne prilike na bosanskoj političkoj sceni: osobinu svog suparnika da o stvarima o kojima je nekad govorio jedno danas govori nešto sasvim drugo nazvao je medicinskim terminom "Romneysia" kombinujući prezime svog protivnika i amneziju ili gubitak memorije.
Figurice sa likom Baracka Obame i Mitta Romneya
U bosanskom slučaju riječ je o hroničnom stanju koje bi se moglo nazvati "programnezijom".
Dovoljno se podsjetiti posljednjih opštih izbora prije dvije godine. Prije izbora, partije su se nadmetale velikim obećanjima u vidu zaštite i promocije "vitalnih nacionalnih interesa", "bolje budućnosti", "države za čovjeka" i "evropskih perspektiva" da bi evo i pune dvije godine nakon izbora sve te velike ideje bile žrtvovane za račun mnogo prizemnijih i sasvim ličnih interesa: popunjavanja državnih institucija - uključujući i diplomatiju - i upravnih odbora javnih kompanija ličnim, porodičnim i partijskim izabranicima. Vlast je tu važnija od svakog moralnog principa a evropski put potpuno je zaboravljen i napušten sve do transparentnog da ne može biti transparentnije priznanja predstavnika najjače partije u Republici Srpskoj kako su od inicijative o smjeni šefa bosanske diplomatije odustali "zbog ponuda koje smo imali na stolu".
Dubinu bosanske "programnezije" najbolje pokazuje nimalo diplomatska službena najava da će u posjeti Bosni i Hercegovini iduće nedjelje dvije prve dame svjetske politike, američki državni sekretar Hillary Clinton i šefica evropske diplomatije Catherine Ashton, "potcrtati hitnu potrebu da stranačke vođe služe interesima naroda Bosne i Hercegovine", dakle - da počnu raditi svoj posao.
Na toj tački još jedna refleksija na američku predsjedničku debatu: u njoj se i najdublja neslaganja ipak izražavaju u međusobnoj uljudnosti i poštovanju pa su utoliko upadljivije rijetke epizode u kojima se protivniku tu i tamo očita i potcjenjujuća javna lekcija. Tako u ovonedjeljnoj debati, odgovarajući na inače netačnu tvrdnju svog sagovornika kako američka mornarica ima manje brodova nego ikad u istoriji, predsjednik Obama nije odolio da odgovori kako "takođe imamo i manje konja i bajoneta jer se promijenila i priroda naših snaga. Imamo one stvari koje se nazivaju nosači aviona na koje slijeću avioni. Imamo i one brodove koji zaranjaju pod vodu i zovu se podmornice".
Republikancima naklonjeni analitičari osudili su ovu Obaminu lekciju kao potcjenjivačku prema njihovom izabraniku ali su uglavnom isti analitičari nakon prve od tri debate trijumfalno tvrdili kako je Obama poražen jer nije odgovorio na neke od upornih Romneyevih napada. Sve to je poučna predstava demokratije na djelu koja od pretendenata na najviše javne funkcije zahtijeva i sposobnost vođenja respektabilnog javnog dijaloga.
