Prekidi u ruskom energetskom sektoru zbog rata sa Ukrajinom imaju domino efekat u Centralnoj Aziji, gdje cijene goriva rastu širom regiona, a vlade se bore da pronađu alternativne izvore kako bi zadovoljile potražnju.
Zvaničnici su pokušali da uvjere potrošače da će zalihe biti dovoljne i da će cijene na kraju pasti kada se globalni poremećaji stabilizuju.
Danijar Amangeldijev, prvi zamjenik premijera Kirgistana, rekao je novinarima da je rast cijena goriva neizbježan s obzirom na globalne geopolitičke previranja.
"Postoji mogućnost da se cijene ne podižu naglo, već da se povećavaju postepeno, za jedan som svake dvije nedelje", rekao je Amangeldijev. Jedan kirgistanski som jednak je nešto više od jednog američkog centa.
"Ako cijene padnu na globalnim berzama, Agencija za regulisanje monopola će sarađivati sa kompanijama koje uvoze gorivo i pokušati da smanji cijene".
Ali za stanovnike Centralne Azije, skok cijena ima trenutni uticaj.
Azat, taksista iz Biškeka koji je razgovarao sa Kirgistanskim servisom Radija Slobodna Evropa (RSE), rekao je da rastući troškovi goriva umanjuju njegovu dnevnu zaradu.
"Iskreno, postaje zaista teško", rekao je. "Jedva sastavljamo kraj s krajem".
"Benzin za automobile je poskupio na 45 soma po litru. Ranije bi isto putovanje koštalo oko 1.200 soma; sada košta 1.700".
"Grad je stalno zagušen. Ponekad čak ni ne pokrijemo troškove i završimo u dugovima", dodao je taksista.
Kirgistanski zvaničnici kažu da je zemlja od 7,4 miliona stanovnika do sada izbjegla ozbiljne nestašice koje su se javile u nekim regionima same Rusije.
Kanat Ešatov, šef Udruženja trgovaca naftom Kirgistana, rekao je da su zalihe stabilne i da zemlja ima dovoljno rezervi.
"Situacija je stabilna", rekao je. "Sve je snabdjeveno. Imamo dovoljne rezerve za više od šest nedelja", rekao je Ešatov.
"Rafinerije koje prerađuju naftne proizvode pogođene su napadima dronova, zbog čega neke privremeno ne rade".
Tadžikistan osjeća pritisak
Tadžikistan, sa populacijom od 11 miliona, možda je najranjivija zemlja u regionu.
Prema Antimonopolskoj službi, 84 odsto naftnih proizvoda koje je Tadžikistan uvezao 2025. godine došlo je iz Rusije. Potrošači su već pogođeni rastom cijena benzina i dizela, što je situacija koju su pogoršali poremećaji u snabdijevanju u Persijskom zalivu zbog rata na Bliskom istoku.
Abdudžabor, taksista iz Hudžanda, drugog po veličini grada u Tadžikistanu sa 191.000 stanovnika, rekao je 25. juna za Tadžikistanski servis RSE da su cijene dizela naglo porasle.
Dok Moskva gori, kriza s gorivom se širi Rusijom
"Prethodna cijena dizela bila je 9 somona i 60 dirama [oko 1 dolar] po litru", rekao je.
"Sada ga prodaju za 13 somona i 50 dirama (1,41 dolar)", rekao je Abdudžabor. "Ovo je već primjetno jer nam prihodi opadaju. Zašto su cijene dizela porasle? Ne znam. Na benzinskim pumpama nam samo kažu da su cijene dizela svuda porasle, ali niko ne objašnjava sa čime je to povezano".
Tadžikistanske vlasti su više puta okrivile "spoljne faktore" za povećanje cijena goriva, bez eksplicitnog ukazivanja na Rusiju kao uzrok.
Pritisak je takođe otežan domaćom politikom. Tadžikistanska vlada je uvela novu ekološku taksu od 30 eura po toni na uvezeni benzin i dizel, dodajući dodatne troškove već napregnutom tržištu.
Šok za Uzbekistan
U Uzbekistanu, zemlji sa 38 miliona stanovnika, vodeća avio-kompanija je nedavno objavila otkazivanje nekoliko letova ka Rusiji zbog nestašice mlaznog goriva.
Uzbekistanski ekonomista Otabek Bakirov povezao je rastući pritisak u zemlji sa njenom sve dubljom zavisnošću od uvoza ruskih energenata.
"Neophodno je hitno se fokusirati na obezbjeđivanje alternativnih i stabilnih izvora benzina i drugih goriva (propana i dizela) preko susjednih i bratskih zemalja i krenuti ka praktičnim akcijama po ovom pitanju".
Potraga za alternativama
Ekonomista Eldar Abakirov rekao je za Kirgistanski servis RSE da kriza naglašava rizike oslanjanja na jednog dobavljača.
"Da bi se riješio problem vezan za cijene benzina, vlada mora da preuzme rizike i da se fokusira ne samo na jednu zemlju", upozorio je Abakirov. "Neophodno je postići sporazume sa zemljama kao što su Kazahstan, Azerbejdžan i Iran".
Erlan Kamalov, još jedan kirgistanski ekonomista, rekao je da bi vlade trebalo da se pripreme za dugoročni prelazak sa tradicionalne zavisnosti od goriva.
"Pošto je nafta roba kojom se trguje na berzama, njena cijena zavisi od političkih i geopolitičkih faktora", rekao je Kamalov. "To je ograničen resurs koji se ne može obnoviti. Stoga će cijena nastaviti da raste iz godine u godinu".
Energetska dilema Kazahstana
Za razliku od Kirgistana, Tadžikistana i Uzbekistana, Kazahstan je do sada izbjegao veliki šok nestašice goriva.
Zahvaljujući svojim domaćim rafinerijama i rezervama goriva, benzinske pumpe su mogle normalno da rade, čak i dok se Rusija suočava sa nestašicama. Ipak, Kazahstan je takođe ograničio izvoz naftnih derivata kako bi zaštitio svoje domaće tržište.
Prekid je stvorio neobičnu situaciju: Rusiji, tradicionalno glavnom dobavljaču goriva u Centralnoj Aziji, sada bi mogla biti potrebna pomoć Kazahstana.
Reuters je izvjestio da se Moskva obratila Astani u vezi sa mogućim isporukama benzina AI-92 kako bi se ublažile nestašice izazvane poremećajima u ruskim rafinerijama. Benzin AI-92 je bezolovni benzin koji se široko koristi u Rusiji i drugim bivšim sovjetskim republikama.
Govoreći na brifingu za novinare 25. juna u kazahstanskom Senatu, prvi zamjenik ministra nacionalne ekonomije Azamat Amrin umanjio je značaj izvještaja o sporazumu o gorivu sa Rusijom, rekavši da su razgovori još uvijek preliminarni.
"Još uvek nema konkretne odluke. Ovo je samo prijedlog", rekla je Amrin. "Kada bude konkretna odluka, obavijestićemo vas".
Žanel Kušukova, zamjenica ministra trgovine i integracija Kazahstana, rekla je da prioritet vlade ostaje zaštita domaćeg tržišta.
"Glavni dobavljač goriva za nas je uvijek bila Ruska Federacija", rekla je Kušukova. "To je razumljivo, jer je Rusija u blizini i ima određene resursne kapacitete".
"Međutim, s obzirom na trenutnu situaciju, donosimo odluke u okviru Evroazijske ekonomske komisije o smanjenju carina na uvoz kako bismo podstakli uvoz goriva iz trećih zemalja. Prije svega, to znači Kina".
Dodala je da ograničenja izvoza ostaju na snazi kako bi se zaštitila domaća potražnja.
Sujindik Aldašev, koji predsjedava Odborom Senata za ekonomsku politiku, rekao je za Azatik Azija RSE, da je čuo za zahtjev Rusije, ali je naglasio da će Kazahstan prvo razmotriti sopstvene potrebe.
"Čuo sam za prijedlog o isporuci goriva", rekao je Aldašev. "Ali prvo ćemo pogledati sopstvenu situaciju".
"Niko nas ne može natjerati da dajemo ovoj ili onoj zemlji. Svaka država to razumije. I ne radi se samo o benzinu. To se tiče i dizel goriva i kerozina".
"Čak nam je i avionski kerozin trenutno deficitaran. Dakle, niko nas ne primorava. Prvo, nismo o tome razgovarali. Drugo, trenutno nemamo takav plan", dodao je Aldašev.
Ali ranjivost Kazahstana prema Rusiji nije samo u vezi sa trgovinom gorivom. Energetski sistem zemlje ostaje duboko povezan sa infrastrukturom koju kontroliše Rusija, od cjevovoda i transportnih ruta do postrojenja za preradu gasa.
Nedavni napadi ukrajinskih dronova oko luke Novorosijsk i poremećaji koji pogađaju regionalne izvozne rute istakli su rizike oslanjanja na infrastrukturu van kontrole Kazahstana.
Kazahstanski energetski analitičar Olžas Bajdildinov upozorio je da bi dalji napadi na rusku fabriku za preradu gasa u Orenburgu mogli direktno uticati na Kazahstan.
"Naš projekat Karačaganak Petroleum Operativ snabdijeva sirovim gasom Gazpromovu fabriku u Orenburgu", objasnio je Bajdildinov. "Gas se tamo prerađuje, a zatim vraća u Kazahstan kao komercijalni prirodni gas i tečni gas".
Prema Bajdildinovu, Kazahstan godišnje proizvodi oko 30 milijardi kubnih metara komercijalnog gasa, dok oko devet milijardi kubnih metara, skoro trećina prerađene količine gasa u zemlji, prolazi kroz Orenburg.
"Prethodni poremećaji u Orenburgu doveli su do pada proizvodnje nafte za 30 procenata, ali su nestašice gasa izbegnute zahvaljujući isporukama iz Rusije", rekao je Bajdildinov.
Ovog puta, Rusija možda neće biti u mogućnosti da pritekne u pomoć. Dok se Moskva bori sa sopstvenom nestašicom goriva i traži zalihe iz Kazahstana, zavisnost Astane od ruske infrastrukture mogla bi postati sve ozbiljnija ranjivost.
A Kazahstan bi se mogao naći u situaciji da se češće okreće drugom velikom susjedu – Kini – potencijalno zamjenjujući jednu zavisnost drugom.