Andrea Pavić/Selma Boračić
Zbog čega opštinskim vlastima u Glamoču na čelu dječijeg vrtića ne odgovara uniforma časne sestre iako su njom zadovoljni roditelji, a najprije djeca? Dok se vlasti bore svim načinima da smijene trenutno direktoricu vrtića, ona jedino želi da nastavi raditi posao koji najbolje zna.
Ilija ili Hana, Benjamin, Marko i Dragana, polaznici dječijeg vrtića „Leptirić“ u Glamoču, već su duboko u carstvu dječijih snova. Osamnaestomjesečna Katarina bezbrižno sniva uz najdražu igračku i ne sluteći kako se izvan topline njihove spavaonice igraju neke složenije i komplikovanije igre.
Te igre su na svojoj koži osjetile uposlenice vrtića, koje, unatoč činjenici da od februara 2010. godine nisu primile platu, i dalje rade s osmijehom.
„Ključni problem je moja redovnička uniforma. Općinskoj vlasti smeta moja uniforma, i to je naš načelnik izričito izjavio u nekoliko navrata u osobnim susretima. Jasno i glasno je rekao da je glavni problem moja uniforma, njegova stranka ne može prihvatiti mene kao redovnicu u ovoj ustanovi“, kaže neimenovana direktorica vrtića Janja Martina Katović.
„Najmanje je bitno što se dešava u glavi glamočkog načelnika. Ništa sa mnom niti je počelo, niti će završiti. To je stvar zakonodovane vlasti, to je stvar Opštinskog vijeća koje jednostavno ne daje saglasnost, za mjesto koje obnaša gospođica Martina Katović, ne daju saglasnost da ona bude direktor. Primjedbe tih poslanika i vijećnika jesu i na način odijevanja gospođice Martine.“
Diplomirani profesor i profesionalac
Direktorica Marković svoja prava potražiće i sudskim putem:
„Zbog toga sad ja sudskim putem hoću ostvariti svoje pravo, odnosno ja doživljavam tu diskriminaciju jer ja nisam samo sestra Martina, ja sam i diplomirani profesor predškolskog odgoja, dakle ja sam profesionalac koji svoj posao kvalitetno radim. Ne tražim pohvalu, samo tražim da me se pusti da radim svoj posao, a znam ga dobro raditi.“
"Ja sam profesionalac koji svoj posao kvalitetno radim", kaže direktorica Marković.
S druge strane, načelnik Marković smatra kako je posrijedi, kako kaže, lična promocija časne sestre:
„Pozicija časne sestre na jednom vrlo visokom mjestu i da je to u ovome slučaju iskorišteno za neku ličnu promociju, popularizaciju svoga lika.“
Ljubav i pažnja ne poznaju granice. Krst i minaret u susjedstvu ne predstavljaju problem. Dok smo napuštali prostorije vrtića, stigao je neočekivani gost, bivši predsjednik Upravnog vijeća vrtića Krstan Knežević sa simboličnom pomoći.
„S obzirom da sam povratnik i malo kao penzioner dodatnim djelatnostima se bavim, pa sam donio dvije vreće krompira u dječiji vrtić ovdje. I bivša vlast, kao i sadašnja, je htjela da smijeni upravnika dječijeg vrtića sestru Martinu. Ja smatram da je ona dobro radila, a vjerujem i danas da radi dobro“, kaže Krstan Knežević.
Iako se situacija oko glamočkog vrtića čini komplikovanom, ona je posve jednostavna i jasna. Na vrtuljku ispred vrtića ima mjesta za sve one koji žele, bar na trenutak, uživati u igri, bez obzira na godine, pripadnost ili način odijevanja.
