Autor: Elvir Bucalo
Šta može pomoći regionu da brže i stabilnije napreduje putem evropskih integracija, opštih reformi u ukupne stabilnosti, pitanje je koje se čulo tokom Briselskog foruma održanog sinoć, a činjenica da su mu prisustvovala dva predsjednika država, Srbije i Hrvatske, te evropski komesar za proširenje, sama nudi odgovor - saradnja na svim poljima, razgovor i komunikacija.
Ovaj redovni godišnji skup, što se održava u Briselu, okuplja emninetna imena sa obje strane okeana, na susrete što imaju za cilj opet što dublje razumjevanje različitosti. Sinoćnji dio Foruma bio je posvećen Balkanu, koji je krenuo prema stabilnosti, zagazio u reforme, na različitim je tačkama evropskih integracija.
Vvratimo se nekoliko sati unazad - posebnu pažnju medija su plijenili predformuski susreti predsjednika Srbije, Borisa Tadića - on je uspio veče ranije i tokom jutra susresti se sa evropskim vrhom sa kojim je razgovarao i o svojoj, ali i o zemljama najbližeg susjedstva.
"Još jednom smo govorili o perspektivama Srbije da postane članica EU, te da se taj proces ubrza koliko je moguće," rekao je Tadić.
Taj balkanski kraj, dijelove nekadašnje zajedničke zemlje u srcu nosi sagovornik koji je na susret doputovao sa druge strane okeana, napuštajući na kratko svoj senatorski ured - George Voinović:
"Ja sam Srbin, moji su iz Hrvatske, a majka mi je Slovenka. I moja vizija je da cijeli taj prostor nekadašnje Jugoslavije, jugoistocna Evropa, uđe u NATO i EU. To je moja želja da postanu dio Evrope..."
Kriminalci imaju bolju saradnju nego države
Međutim, a riječ je o situaciji koja je stvarna, sem oštrih uvjeta pristupanja Evropi region se suočava sa svojevrsnim "umorom od proširenja".
Štefan Fule
Takvu definiciju stanja ne priznaje evropski komesar za proširenje, Štefan Fule, ne priznaje je ni kod ljudi u regionu, ni kod evropskog vrha:
"Umor od proširenja, nadam se veoma da ćemo uskoro biti u prilici da tu riječ izbrišemo iz riječnika - jer to ne odgovara onome što sam ja vidio na terenu obilazeći region, a to nije ni raspoloženje kakvo imaju EU lideri. Mislim da ono što nam sada treba nije politički inženjering, već politička podrška i usmjeravanje, treba nam kvalitet ukupnog procesa."
A svoj dodatak priči o neophodnosti razgovara i saradnje dao je i predsjednik Hrvatske, Ivo Josipović:
"Dok sam ranije bio profesor krivičnog prava, shvatio sam sramotnu stvar da kriminalci imaju bolju saradnju nego države - a to moramo mijenjati. Imamo dobre priljere saradnje, posebno sudske, tužiteljstva, borimo se protiv organizovanog kriminala i nema razloga zašto tu saradnju sada ne bismo i proširili".
Ovaj sitan isječak sinoćnjih razgovora u Briselu ima, čini se, nagovještaja rješenosti da se ne stane na, za jedne, polu uspješnoj, za druge, polu neuspješnoj konferenciji na Brdu kod Kranja - slijedeća prilika bi moglo biti Sarajevo krajem maja, gdje bi pojam regionalne saradnje mogao postati konstanta.
Šta može pomoći regionu da brže i stabilnije napreduje putem evropskih integracija, opštih reformi u ukupne stabilnosti, pitanje je koje se čulo tokom Briselskog foruma održanog sinoć, a činjenica da su mu prisustvovala dva predsjednika država, Srbije i Hrvatske, te evropski komesar za proširenje, sama nudi odgovor - saradnja na svim poljima, razgovor i komunikacija.
Ovaj redovni godišnji skup, što se održava u Briselu, okuplja emninetna imena sa obje strane okeana, na susrete što imaju za cilj opet što dublje razumjevanje različitosti. Sinoćnji dio Foruma bio je posvećen Balkanu, koji je krenuo prema stabilnosti, zagazio u reforme, na različitim je tačkama evropskih integracija.
Vvratimo se nekoliko sati unazad - posebnu pažnju medija su plijenili predformuski susreti predsjednika Srbije, Borisa Tadića - on je uspio veče ranije i tokom jutra susresti se sa evropskim vrhom sa kojim je razgovarao i o svojoj, ali i o zemljama najbližeg susjedstva.
"Još jednom smo govorili o perspektivama Srbije da postane članica EU, te da se taj proces ubrza koliko je moguće," rekao je Tadić.
Taj balkanski kraj, dijelove nekadašnje zajedničke zemlje u srcu nosi sagovornik koji je na susret doputovao sa druge strane okeana, napuštajući na kratko svoj senatorski ured - George Voinović:
"Ja sam Srbin, moji su iz Hrvatske, a majka mi je Slovenka. I moja vizija je da cijeli taj prostor nekadašnje Jugoslavije, jugoistocna Evropa, uđe u NATO i EU. To je moja želja da postanu dio Evrope..."
Kriminalci imaju bolju saradnju nego države
Međutim, a riječ je o situaciji koja je stvarna, sem oštrih uvjeta pristupanja Evropi region se suočava sa svojevrsnim "umorom od proširenja".
Takvu definiciju stanja ne priznaje evropski komesar za proširenje, Štefan Fule, ne priznaje je ni kod ljudi u regionu, ni kod evropskog vrha:
"Umor od proširenja, nadam se veoma da ćemo uskoro biti u prilici da tu riječ izbrišemo iz riječnika - jer to ne odgovara onome što sam ja vidio na terenu obilazeći region, a to nije ni raspoloženje kakvo imaju EU lideri. Mislim da ono što nam sada treba nije politički inženjering, već politička podrška i usmjeravanje, treba nam kvalitet ukupnog procesa."
A svoj dodatak priči o neophodnosti razgovara i saradnje dao je i predsjednik Hrvatske, Ivo Josipović:
"Dok sam ranije bio profesor krivičnog prava, shvatio sam sramotnu stvar da kriminalci imaju bolju saradnju nego države - a to moramo mijenjati. Imamo dobre priljere saradnje, posebno sudske, tužiteljstva, borimo se protiv organizovanog kriminala i nema razloga zašto tu saradnju sada ne bismo i proširili".
Ovaj sitan isječak sinoćnjih razgovora u Briselu ima, čini se, nagovještaja rješenosti da se ne stane na, za jedne, polu uspješnoj, za druge, polu neuspješnoj konferenciji na Brdu kod Kranja - slijedeća prilika bi moglo biti Sarajevo krajem maja, gdje bi pojam regionalne saradnje mogao postati konstanta.
