Nije izvjesno, odnosno podataka nema da je u BiH napravljena najveća šteta, ali zbog odnosa odgovornih prema požarima, bolje reći indolentnosti i države i društva, stiče se dojam da je stanje u toj zemlji najgore. Mjesecima već bukte požari, vlasti sliježu ramenima, nakon što su i ono malo letjelica za gašenje poslali na remont, i to usred sezone požara, a komplicirani politički sistem proširio je granice za prebacivanje odgovornosti do neslućenih razmjera.
U nedostatku svake vrste organizacije, lokalni čelnici na područjima gdje vatra uništava i endemske vrste drveta lakonski poručuju – akobogda pašće kiša, pa će ugasiti.
Vatrogasci u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, gdje su izbili najveći i najdugotrajniji požari, na izmaku su snaga. Imaju najstariju opremu i vozila i cisterne koje najčešće ne dođu na odredište. Požare gase na nepristupačnim i često miniranim područjima, pa su izloženi i životnoj opasnosti.
„Ovim putem apelujem na državu BiH da nam se pridruži u gašenju požara, da uključe sve svoje resurse jer ovdje milioni gore. Mi smo više nemoćni. Ovdje je trebao helikopter hitno da dođe, kanader ili bilo šta. Ode, sve ode“, ovako je nedavno zatražio pomoć od nadležnih Zdravko Knežević, rukovodilac profesionalne vatrogasne jedinice Konjic:
Vatrena stihija svakodnevno je ugrožavala stambene objekte. U gašenje su se uključivali mještani, gasilo se svim i svačim kako vatra ne bi ugrozila ljudske živote.
„Gasimo sa brentačama i grabljama. Trudimo se koliko možemo da saniramo požar na ovom dijelu Kule iznad Boračkog jezera. Tereni su skroz nepristupačni“, kaže Emir Lipovac, radnik poduzeća „Šumarstvo Prenj“ iz Konjica.
I dok na sve strane gori i štete rastu i do vrotoglavih nekoliko milijardi dolara, vlasti na svim razinama u BiH i dalje su gluhe i slijepe. Njihova je glavna zadaća kako raspodijeliti fotelje.
„Siguran sam da će ova požarna sezona, sa vrlo velikim brojem požara ne samo u Hercegovini nego i šire, doći dobro svima nama da izvučemo jednu ozbiljnu pouku. Svjesni smo da određenih poteškoća ima na svim razinama, i na razini komunikacije općinskih stožera i županijskog, između županijskog i federalnog, između federalnog i razine države“, kazao je Pero Pavlović, glasnogovornik Civilne zaštite Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Za upućivanje patrole vatrogasaca iz jednog dijela zemlje u drugi, nadležnost u Federaciji imaju kantoni. U gašenju mnogobrojnih požara u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, naprimjer, nijednom u pomoć nisu pritekli vatrogasci Sarajevskog kantona. Vršitelj dužnosti komandira sarajevskih vatrogasaca Ismet Tucak to pravda ovako:
„Proceduralno treba odobrenje nadležnih organa za napuštanje kantona i kad dobijemo odobrenje za napuštanje kantona, onda je problem dodatni što bih ja morao angažovati ljude sa slobodnog vremena, a inače smo mi uvijek u stanju pripravnosti.“
Vlasti u BiH ni ove godine u proračunu nisu izdvojile novac za kupovinu kanadera i drugih letjelica za gašenje požara. U nekoliko navrata isticalo se kako nema novca ni za gorivo potrebno helikopterima za gašenje požara. I dok za te stvari novca nema, ima ga za kupovinu novih limuzina za skoro sve ministre i predsjedatelja Vijeća ministara BiH.
Samir Agić, pomoćnik ministra sigurnosti BiH u sektoru za zaštitu i spašavanje, o kapacitetima države u gašenju požara kaže:
„Smatram da su kritike na mjestu - i ovo imamo sada kao naučenu lekciju, jer sve ovo što nam se sada dešava pokazalo je da sistem vatrogastva u BiH nije spreman da odgovori na požare širih razmjera.“
Nesagledive posljedice
Požari u BiH ove godine ostavili su iza sebe nesagledive poljedice u financijskom i ekološkom smislu, ističu stručnjaci. Faruk Mekić, dekan Šumarskog fakulteta u Sarajevu, ovih dana za sarajevske medije izjavio je kako će proći desetljeća da se štete saniraju.
„Smatram da je hitno potrebno da sve vlade, od općinskih do kantonalnih, preko entitetskih do državnih hitno - sutra započnu svoja zasjedanja i donesu programe sanacije“, ističe Mekić.
Zbog slabe zaštite i neefikasne organizacije u gašenje požara u BiH ogorčeni su i sami građani. Pomoć države je nikakva, ističu građani Mostara:
Sličnih stavova su i građani Sarajeva:
Država BiH nemoćna je protiv ne samo požara nego i svih drugih elementarnih nepogoda, ali zato njenim političarima, visokih plaća, skupocjenih automobila i egzotičnih putovanja ne manjka.
Dvadesetčetvorogodišnji Mostarac Miro Glavaš, pozvao je svoje sugrađane da mu se pridruže i da idu pomagati profesionalcima da gase požar na Prenju, Ruištu, Glogovu, Boračkom jezeru. Naveo je u svom mailu kako se prirodna katastrofa može ugasiti samo zajedničkim radom Hrvata, Bošnjaka, Srba i Roma. Podržali su ga iz Civilne zaštite, ali su ga zato drugi optužili da samoinicijativno pokreće neke akcije, koje su ima valjda bile sumnjive. Nema veze što sve gori i što se od dima ne može disati u Mostaru. Mladi inženjer elektrike je, logično, odustao.
U nedostatku svake vrste organizacije, lokalni čelnici na područjima gdje vatra uništava i endemske vrste drveta lakonski poručuju – akobogda pašće kiša, pa će ugasiti.
Vatrogasci u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, gdje su izbili najveći i najdugotrajniji požari, na izmaku su snaga. Imaju najstariju opremu i vozila i cisterne koje najčešće ne dođu na odredište. Požare gase na nepristupačnim i često miniranim područjima, pa su izloženi i životnoj opasnosti.
„Ovim putem apelujem na državu BiH da nam se pridruži u gašenju požara, da uključe sve svoje resurse jer ovdje milioni gore. Mi smo više nemoćni. Ovdje je trebao helikopter hitno da dođe, kanader ili bilo šta. Ode, sve ode“, ovako je nedavno zatražio pomoć od nadležnih Zdravko Knežević, rukovodilac profesionalne vatrogasne jedinice Konjic:
Vatrena stihija svakodnevno je ugrožavala stambene objekte. U gašenje su se uključivali mještani, gasilo se svim i svačim kako vatra ne bi ugrozila ljudske živote.
„Gasimo sa brentačama i grabljama. Trudimo se koliko možemo da saniramo požar na ovom dijelu Kule iznad Boračkog jezera. Tereni su skroz nepristupačni“, kaže Emir Lipovac, radnik poduzeća „Šumarstvo Prenj“ iz Konjica.
I dok na sve strane gori i štete rastu i do vrotoglavih nekoliko milijardi dolara, vlasti na svim razinama u BiH i dalje su gluhe i slijepe. Njihova je glavna zadaća kako raspodijeliti fotelje.
„Siguran sam da će ova požarna sezona, sa vrlo velikim brojem požara ne samo u Hercegovini nego i šire, doći dobro svima nama da izvučemo jednu ozbiljnu pouku. Svjesni smo da određenih poteškoća ima na svim razinama, i na razini komunikacije općinskih stožera i županijskog, između županijskog i federalnog, između federalnog i razine države“, kazao je Pero Pavlović, glasnogovornik Civilne zaštite Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Za upućivanje patrole vatrogasaca iz jednog dijela zemlje u drugi, nadležnost u Federaciji imaju kantoni. U gašenju mnogobrojnih požara u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, naprimjer, nijednom u pomoć nisu pritekli vatrogasci Sarajevskog kantona. Vršitelj dužnosti komandira sarajevskih vatrogasaca Ismet Tucak to pravda ovako:
„Proceduralno treba odobrenje nadležnih organa za napuštanje kantona i kad dobijemo odobrenje za napuštanje kantona, onda je problem dodatni što bih ja morao angažovati ljude sa slobodnog vremena, a inače smo mi uvijek u stanju pripravnosti.“
Vlasti u BiH ni ove godine u proračunu nisu izdvojile novac za kupovinu kanadera i drugih letjelica za gašenje požara. U nekoliko navrata isticalo se kako nema novca ni za gorivo potrebno helikopterima za gašenje požara. I dok za te stvari novca nema, ima ga za kupovinu novih limuzina za skoro sve ministre i predsjedatelja Vijeća ministara BiH.
Samir Agić, pomoćnik ministra sigurnosti BiH u sektoru za zaštitu i spašavanje, o kapacitetima države u gašenju požara kaže:
„Smatram da su kritike na mjestu - i ovo imamo sada kao naučenu lekciju, jer sve ovo što nam se sada dešava pokazalo je da sistem vatrogastva u BiH nije spreman da odgovori na požare širih razmjera.“
Nesagledive posljedice
Požari u BiH ove godine ostavili su iza sebe nesagledive poljedice u financijskom i ekološkom smislu, ističu stručnjaci. Faruk Mekić, dekan Šumarskog fakulteta u Sarajevu, ovih dana za sarajevske medije izjavio je kako će proći desetljeća da se štete saniraju.
„Smatram da je hitno potrebno da sve vlade, od općinskih do kantonalnih, preko entitetskih do državnih hitno - sutra započnu svoja zasjedanja i donesu programe sanacije“, ističe Mekić.
Zbog slabe zaštite i neefikasne organizacije u gašenje požara u BiH ogorčeni su i sami građani. Pomoć države je nikakva, ističu građani Mostara:
Sličnih stavova su i građani Sarajeva:
Država BiH nemoćna je protiv ne samo požara nego i svih drugih elementarnih nepogoda, ali zato njenim političarima, visokih plaća, skupocjenih automobila i egzotičnih putovanja ne manjka.
Dvadesetčetvorogodišnji Mostarac Miro Glavaš, pozvao je svoje sugrađane da mu se pridruže i da idu pomagati profesionalcima da gase požar na Prenju, Ruištu, Glogovu, Boračkom jezeru. Naveo je u svom mailu kako se prirodna katastrofa može ugasiti samo zajedničkim radom Hrvata, Bošnjaka, Srba i Roma. Podržali su ga iz Civilne zaštite, ali su ga zato drugi optužili da samoinicijativno pokreće neke akcije, koje su ima valjda bile sumnjive. Nema veze što sve gori i što se od dima ne može disati u Mostaru. Mladi inženjer elektrike je, logično, odustao.
