Dostupni linkovi

Dokumentarni film donosi drugačiju sliku svijeta


Plakat festivala Jedan svijet

Jedanaesto izdanje Međunarodnog festivala dokumentarnog filma o ljudskim pravima održat će se u Pragu od 11. do 19. marta. Festival priređuje organizacija "Ljudi u nevolji" (People in Need), a održava se pod pokroviteljstvom bivšeg češkog predsjednika Vaclava Havela i češke vlade koja predsjedava EU.

Među 120 filmova koji će biti prikazani ove godine , i nekoliko je ostvarenja iz država regije.

Ovogodišnji festival posvećen je dvadesetogodišnjici života u slobodi nakon sloma komunizma u državama srednje Evrope. Zato je plakat festivala - "Beba u pelenama", a kao glumac kratkom filmskom spotu sam je Vaclav Havel, jedan od sudionika češke plišane revolucije, borac za ljudska prava, predsjednik države, pisac. "On podsjeća generaciju rođenu prije 20 godina kako je vrijeme da sada oni drugima omoguće život u slobodi."

Autori ovogodišnjih dokumentaraca na različite načine govore o dostignućima i izazovima, ali i svojevrsnim obmanama koje prate put do slobode nakon godina života u totalitarnim režimima. Priča o demokratskoj tranziciji, obnovi intelektualnih sloboda, ali i nedoumicama kapitalističkog načina mišljenja i konzumerizma, zajednička je svim državama ovog dijela Evrope, iako svaka priča ima i svoje specifičnosti. Filmovi će ove godine biti prikazani u pet tematskih cjelina. Na primjer, u bloku "Pogled unatrag - suočavanje sa prošlošću" bit će prikazan klasik "Smrt Staljinizma u Bohemiji", autora Jana Svankmajera. Film počinje rušenjem kipa Josifa Vasirionoviča Staljina, a time i demontiranjem jednog vremena.

Scena iz filma Jedan dan u Narodnoj Poljskoj
Ili "Jedan dan u Narodnoj Poljskoj" - film je priča o 27. septembru 1962. Učenici su u svojim klupama, njihovi roditelji rade za mašinama, sluša se muzika, autor filma otkriva život pod stalnom prismotrom službe državne sigurnosti, prisluškivanja, cinkanja, tajnih spisa o pojedincima ...

Značajan udjel u stvaranju i održavanju festivala Jedan svijet ima Igor Blažević, rođen u Trebinju, BiH, živio i studirao u BiH, Hrvatskoj, a u Češkoj živi od 1992. Za naš radio govori o tome kako je jedan marginalni festival stigao do jednog od najuglednijih festivala dokumentarnog filma u Evropi:

„Mislim da smo mi vrlo uspješno naigrali negdje između onoga silnoga sadržaja filmova, tog naglaska na socijalni i politički dokumentarni film, ali od samoga početka smo vrlo pažljivo birali da ti filmovi imaju kvalitetu režijinu, kvalitetu kamermansku itd., tako da je festival stvorio veliku publiku u Češkoj Republici. Mi imamo negdje oko 100.000 posjetitelja u Pragu i u Češkoj Republici, a nakon toga radimo i nekakve festivale manjega kapaciteta u desetak zemalja mimo Češke Republike, tako da je festival Jedan svijet danas doista veliki, veliki i prestižan festival.

Dokumentarni film na određen način doista dopunjuje sliku o svijetu, ali istovremeno donosi nevjerovatno inspirativne priče o ljudima koji se bore za slobodu, koji se bore za dostojanstvo života, koji su u stvarno ekstremnim situacijama, ali u tim ekstremnim situacijama iz ljudi često izlazi ne samo to najgore, ali i to najbolje...
Za mene je uvijek od samoga početka bilo na određen način fascinirajuće do koje mjere dokumentarni film donosi potpuno drugačiju sliku svijeta nego to što dobijamo preko informativnih, prije svega televizijskih programa. Ti informativni televizijski programi, to nije kritika, ali naprosto opis situacije je uvijek koncentriran na političare, na vojnike, na ljude koji imaju ekonomsku moć. Međutim, informativni programi malo kad donose priču običnih ljudi koji se nalaze u ekstremnim situacijama zbog političkih i socijalnih problema itd., a to radi dokumentarni film. Dokumentarni film na određen način doista dopunjuje sliku o svijetu, ali istovremeno donosi nevjerovatno inspirativne priče o ljudima koji se bore za slobodu, koji se bore za dostojanstvo života, koji su u stvarno ekstremnim situacijama, ali u tim ekstremnim situacijama iz ljudi često izlazi ne samo to najgore, ali i to najbolje. Tako da ja mislim da Jedan svijet realno inspirira svoje gledaoce, jednostavno rečeno - da bi bolje razumjeli svijet, a li istovremeno da bi bili bolji ljudi.“

Igor Blažević
I ove, kao i proteklih godina, posjetitelji festivala vidjet će i dokumentarce iz države regije:

„Ima dva stvarno jako interesantna filma. Jedan je hrvatski film Gorana Devića ’Tri’. To je kratki film, tidesetminutni. Kad bih ja bio u poroti jednog svijeta, to bi za mene bio vrlo ozbiljan kandidat za najbolji kratki film jer je fascinantno koliko je u 30 minuta režiser uspio ispričati priču preko tri bivša vojnika - jedan iz Srbije, drugi iz Hrvatske, treći iz Bosne i Hercegovine. Voze se u autima i naprosto reflektiraju svoj današnji život i svoja iskustva ratna. Vrlo jednostavna, minimalistička režija koja fascinantno uspjela ispričati neke bitne stvari o ratu, o odnosu prema ratu i o tome kako danas cijelo to područje uspijeva ili ne uspijeva izaći na kraj sa teškim memorijama. A drugi je odličan film, dolazi iz Bosne i Hercegovine, zove se ’Informativni razgovori’. To je autorsko djelo Namika Kabila i Emira Đine, razgovori o ljudim iz Sarajeva o tome o čemu šutimo, o čemu ne šutimo, o čemu pričamo, o čemu ne pričamo u tim memorijama koje nosimo duboko u sebi.“
  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana. Dobitnica novinarske nagrade 'Lorenzo Natali'  2008. koje dodjeljuje Evropska komisija u saradnji sa Reporterima bez granica i Svjetskim udruženjem novinara. 

XS
SM
MD
LG