Dostupni linkovi

Evropske razlike oko ograničenja cijene ruske nafte


Zastave Evropske unije vijore se ispred sjedišta Evropske komisije u Briselu, Belgija, 21. avgusta 2020.
Zastave Evropske unije vijore se ispred sjedišta Evropske komisije u Briselu, Belgija, 21. avgusta 2020.

Samo nekoliko dana prije nego na snagu stupi naftni embargo Evropske unije (EU) protiv Rusije, njene članice još uvijek pregovaraju o visini gornje granice cijena ruske nafte koje će se, u skladu s ranijim dogovorom Brisela i zemalja G7, primjenjivati od 5. decembra.

Dok se Evropska komisija zalaže za maksimalnu cijenu od 65 dolara po barelu, pojedine članice na čelu s Poljskom kažu da to neće uticati na zaradu Moskve od fosilnih goriva i smanjenje njene mogućnosti da finansira rat u Ukrajini, pišu svjetski mediji.

Evropska kupovina ruske nafte

Devet mjeseci otkako su tenkovi ruskog predsjednika Vladimira Putina prešli granicu Ukrajine, svijet još uvijek kupuje ogromne količine crnog zlata od Rusije, pomažući u finansiranju ratne mašinerije Kremlja, napisao je Tajms (The Times).

U oktobru je Rusija dnevno izvozila 7,7 miliona barela nafte i naftnih derivata, prema podacima Međunarodne agencije za energetiku, što je, naglašava londonski list, samo neznatno manje u odnosu na osam miliona barela dnevno u januaru i više od prosječnih 7,5 miliona barela dnevno prošle godine.

Procjenjuje se da je taj izvoz donio prihode od 17,3 milijarde dolara Kremlju samo u oktobru, dok je prihod od ruskog izvoza nafte za godinu do danas iznosio skoro 200 milijardi dolara.

Iako su Sjedinjene Države uvele potpuni embargo na rusku naftu, kupovale su relativno malo ruske nafte, ali je Evropska unija, međutim, u oktobru uvozila 2,5 miliona barela ruske nafte i proizvoda dnevno, što je samo za trećinu manje u odnosu na januar.

Ovo bi se uskoro trebalo promijeniti, napisao je Tajms, ističući da bi naftni embargo EU dogovoren ljetos trebao stupiti na snagu 5. decembra kako bi se eliminisala velika većina uvoza ruske nafte, a zabrana naftnih derivata uslijedila bi u februaru.

Kada je EU pristala da uvede embargo, također je najavila još jednu mjeru koja će stupiti na snagu u decembru: zabrana kompanijama iz EU da osiguravaju ili finansiraju transport ruske nafte u bilo koju zemlju. Međutim, ističe Tajms, ta politika od tada je razvodnjena jer će se poslovi s transportom ruske nafte moći nastaviti sve dok se ta nafta bude prodavala po nižoj od nivoa ograničenja cijena.

Ideju je predložila Amerika, a usvojila Grupa sedam naprednih ekonomija (G7), a potom i EU, i u suštini bi trebala omogućiti drugim zemljama da i dalje kupuju velike količine ruske nafte. Uvođenjem gornje granice cijena, Evropska komisija tvrdi da će "drastično smanjiti prihode koje Rusija zarađuje od nafte" dok će istovremeno "održavati stabilna globalna energetska tržišta kroz kontinuirano snabdijevanje", što će pomoći u ublažavanju cijena i sve veće inflacije.

Međutim, dok pojedini analitičari smatraju da će stvarni pritisak osjetiti Evropa, a ne Rusija – koja bi mogla pronaći zaobilazna rješenja, članice EU još nisu postigle dogovor o gornjoj granici cijena nafte.

Neusaglašenost po pitanju cijene

Vlade Evropske unije u ponedjeljak, 28. novembra nisu uspjele da se dogovore o ograničenju cijene ruske sirove nafte, jer je Poljska insistirala da ta granica mora biti niža od one koju je predložila G7 kako bi se smanjila sposobnost Moskve da finansira invaziju Ukrajine, napisao je Rojters (Reuters).

Ako do sljedećeg ponedjeljka ne dođe do dogovora vlada zemalja članica Evropske unije o ograničenju cijena, Brisel će, naglašava agencija, primijeniti oštrije mjere dogovorene još krajem maja, koje podrazumijevaju zabranu uvoza ruske sirove nafte od 5. decembra i naftnih derivata od 5. februara.

G7 je predložio ograničenje od 65 do 70 dolara po barelu, ali Poljska, Litvanija i Estonija tvrde da to neće naškoditi Moskvi jer se ruskom naftom trguje ispod tog raspona na 63,50 dolara.

Ove tri evropske se zemlje zalažu za granicu cijene od 30 dolara po barelu, napisao je Rojters, naglasivši da s proizvodnim troškovima procijenjenim na oko 20 dolara, Moskva, koja isporučuje 10 odsto svjetske nafte, ima veoma veliki profit od svog izvoza.

"Poljaci su potpuno beskompromisni po pitanju cijene, ne predlažući prihvatljivu alternativu", rekao je diplomata EU, prenosi Rojters.

Ipak, ukazuje Volstrit džurnal (The Wall Street Journal), SAD i njeni saveznici iz G7 se nadaju da će se 27 članica EU složiti oko visine gornje granice cijena ruske nafte prije 5. decembra, uz očekivanja da će se tim planom smanjiti ruski prihodi od nafte ali i zadržati dostupnost ruske nafte na globalnim tržištima.

Iako se o tome raspravljalo više puta tokom ove godine, pitanje postavljanja gornje granice cijene ruske nafte je, naglašava američki list, ostalo neriješeno zbog neslaganja SAD i Evrope, kao i razlika unutar EU.

Bez plana ograničenja cijena dovršenog do 5. decembra, EU će krenuti naprijed s potpunom zabranom osiguranja, posredovanja ili finansiranja prodaje ruske nafte, dok su se američki zvaničnici većim dijelom ove godine plašili da bi se tom zabranom, cijene nafte mogle naglo povećati.

Također, ističe list, dok zvaničnici iz Poljske, Estonije i Litvanije smatraju da su predložene cijene od oko 65 dolara po barelu previsoke, Grčka, Kipar i Malta – tri zemlje članice EU sa snažnom pomorskom industrijom - žele osigurati da cijena bude dovoljno visoka da bi se trgovina ruskom naftom mogla nastaviti, što je pozicija koju će vjerovatno podržati SAD.

Kritični dani za tržište nafte

Za primjenu gornje granice cijena ruske nafte bit će potrebno djelovanje ne samo saveznika iz G7, već i jednoglasni dogovor između 27 država članica EU, jer to znači izmjenu već dogovorenog embarga Brisela na rusku pomorsku naftu koji počinje 5. decembra, napisao je Fajnenšl tajms (The Financial Times).

Pojedine evropske diplomate insistiraju na postizanju dogovora prije 5. decembra, te kritikuju pristup Varšave uz tvrdnju da u ovom trenutku treba poslati "jasne signale jedinstva Vladimiru Putinu".

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, s druge strane, podržao je prijedlog Poljske rekavši da bi cijena ruske nafte koja se transportuje morem trebala biti ograničena na 30-40 dolara po barelu.

Međutim, ukazuje Fajnenšl tajms na upozorenja analitičara, ako se limit cijena postavi prenisko, Rusija bi mogla izgubiti podsticaj da nastavi s proizvodnjom te bi mogla podići cijene nafte radi kompenzacije.

Ono što će dodatno zanimati tržište nafte ovih dana je sastanak Rusije s članicama grupe OPEK plus (Organizacije zemalja izvoznica nafte i njihove saveznice), zakazan za nedjelju, 4. decembra, na kojem bi se, između ostalog, trebalo razgovarati o proizvodnoj politici.

Bijela kuća je prošlog mjeseca optužila OPEK na čelu sa Saudijskom Arabijom da je stao na stranu Rusije nakon što su se zajednički dogovorili da smanje proizvodnju nafte kako bi podržali cijene.

Rusko odbijanje

Rusija je već ranije saopštila da neće poštovati ograničenje cijena nafte i da će zaustaviti isporuke zemljama koje to čine. Niža granica od oko 50 dolara mogla bi vjerovatnije izazvati takav odgovor, ili bi Rusija mogla zaustaviti posljednju preostalu isporuku prirodnog gasa Evropi, piše Asošiejtid pres (Associated Press).

Moskva je preusmjerila veliki dio svoje isporuke u Indiju, Kinu i druge azijske zemlje po sniženim cijenama nakon što su je zapadni kupci izbjegavali čak i prije zabrane EU. Kina i Indija se možda neće složiti s ograničenjem cijena ruske nafte jer se, kažu stručnjaci, vjerovatno ne žele otuđiti od Rusije zbog sniženih cijena.

Rusija bi se također mogla okrenuti šemama kao što je prebacivanje nafte s broda na brod kako bi se prikrilo porijeklo nafte ili miješanju svoje nafte s drugim vrstama kako bi se zaobišla zabrana.

S druge strane, naglašava Asošiejtid pres, najveći uticaj embarga Evropa će osjetiti nakon 5. februara, kada na snagu nastupa dodatna evropska zabrana rafinerijskih proizvoda napravljenih od nafte.

Evropa i dalje ima mnogo automobila koji rade na dizel koje se, između ostalog, koristi za kamionski transport i za pokretanje poljoprivrednih mašina — tako da će se ti veći troškovi proširiti na privredu.

Evropa će se, napisao je Asošiejtid pres, morati okrenuti alternativnim zalihama iz SAD-a, Bliskog istoka i Indije, što bi također moglo uticati na povećanje cijena energenta.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG