Autor: Luke Baker (Reuters), prevela: Ena Stevanović
Usvajanjem mnogo prilagođenijeg pristupa krizi, lideri zemalja eurozone bi skoro mogli pronaći lijek za zarazu koja je prije samo nekoliko sedmica prijetila da će preopteretiti blok eurozone tako što će zahvatiti Portugal i njegovog većeg susjeda Španiju.
U drugoj polovini 2010. godine, jedini odgovor ovog bloka na krizu je bila 750 milijardi eura vrijedna pomoć koja je uslijedila nakon pozajmice koja je u maju data Grčkoj.
Pozajmica iz fondova EU i MMF-a, uključujući i 440 milijardi eura od Europskog fonda za financijsku sigurnost (EFSF) se na početku mirno povratila, ali vrlo brzo ju je tržište počelo percipirati kao uperenu pušku, te su je testirali i riješili se lidera koji su to pokrenuli.
Političarima je trebalo mnogo mjeseci napornog rada kako bi uočili propuste svoje primarne strategije. Kao odgovor na to, sada su pokrenuli konkretniji, fleksibilniji i jasniji pristup rješavanju krize za koji mnogi stručnjaci i dalje smatraju da može osuditi na propast eksperiment zvani „zajednička valuta“.
„Moramo biti ispred krize i odgovoriti na nju mnogo suptilnije,“ rekla je zvaničnica eurozone koja je direktno uključena u strukturiranje ovog novog pristupa.
„Ne volimo biti u situaciji u kojoj je tržište u stanju dovesti državu do crvene linije i onda smo u krizi i moramo iznaći 80 ili 90 milijardi eura za pomoć kada je gotovo prekasno, a ranije bi mnogo manja količina novca pomogla da se kontrolira situacija,“ kaže ona.
Na raspravama koje su se odvijale na sastancima ministara financija zemalja eurozone u protekla dva mjeseca, fokusiralo se na to kako što pametnije iskoristiti fondove EFSF-a kako bi se oni povećali „kvantitativno i kvalitativno“, kako je rekao predsjednik Evropske centralne banke Jean-Claude Trichet.
Kvantitativni pristup se odnosi na to kako povećati kreditni kapacitet EFSF-a s trenutnih 250 milijardi eura na najviših 440 milijardi eura.
Raspravlja se i o tome da se povećaju odnosno udvostruče ukupna sredsta fonda, mada je Njemačka, kao najveći obskrbljivač, protiv te ideje.
Međutim, kvalitativni pristup ukazuje na veću kreativnost političara u suzbijanju krize koja hara Evropom već godinu dana.
U iščekivanju marta
Nikakve posebne odluke još uvijek nisu donesene, a vjerovatno i neće biti do 24. i 25. marta kada se lideri EU sastaju kako bi raspravili dalje korake. Ali neki prijedlozi su već izneseni te se uzimaju u razmatranje.
Zemlje eurozone su otvorile mogućnost da se fond EFSF koristi kako bi se kupovale obveznice direktno na sekundarnom tržištu ili kako bi se davale pozajmice siromašnim zemljama da si same kupuju obveznice.
Grčka: Žena podiže novac tokom prosvjeda protiv vladinih mjera štednje, april 2010.
Ulažu se i napori da se promijeni način financiranja država kao što su Portugal, Grčka i Španija i da im se omogući privatna isplata dugova i prodaja obveznica putem spajanja u sindikat.
Zemlje eurozone su također tražile pomoć od svojih stranih partnera. Kina je dala javno obećanje da će kupiti dug Grčke i Španije. Japan i Rusija se također spominju kao mogući kupci obveznica zemalja Eurozone.
Bez obzira je li to rezultat prilagođenijeg pristupa ili tržišno motiviranih faktora, čini se da investitori malo po malo dolaze.
„Rastu očekivanja da će evropske vlasti krenuti sa mnogo nezavisnijom fiskalnom politikom od samita u martu,“ rekao je u ponedjeljak Nick Stamenkovic, stručnjak za dugove u RIA Capital Markets opisujući pozitivnije stanje na evropskom tržištu.
Analitičari koji su pratili krizu proteklih godina smatraju da postoje veće šanse da se ide ispred tržišta i vjeruju da je Njemačka prihvatila mnogo pragmatičniji pristup.
„Činjenica da je tržište mnogo mirnije je iz perspektive eurozone i EU dobra stvar,“ kaže Janis Emmanouiliadis, analitičar Evropskog političkog centra.
„Ukoliko u nekoliko sedmica do samita u martu uspiju donijeti konkretne prijedloge, to bi bio pozitivan korak koji bi ih stavio u poziciju ispred tržišta,“ dodaje Emmanouiliadis.
Ali i on kao i ostali upozorava da je ovo samo kratkoročni pristup. Ključno stvar za saniranje krize je restrukturiranje ekonomija slabijih zemalja eurozone, što bi ih učinilo kompetitivnijim, povećalo njihovu dobit, smanjilo nezaposlenost i prekomjerno trošenje.
To je višegodišnji proces koji je dio plana Evropske unije da ojača stabilnost i poveća dobit. Kratkoročno je nužno osmisliti praktičnu strategiju koja omogućava eurozoni da uoči problem prije nego što se on pojavi.
„Znamo šta trebamo raditi i u čemu su problemi, ali potrebno je natjerati zemlje da prihvate novu strategiju i da reaguju na problem prije nego što eksplodira,“ zaključuje izvor iz eurozone.
Usvajanjem mnogo prilagođenijeg pristupa krizi, lideri zemalja eurozone bi skoro mogli pronaći lijek za zarazu koja je prije samo nekoliko sedmica prijetila da će preopteretiti blok eurozone tako što će zahvatiti Portugal i njegovog većeg susjeda Španiju.
U drugoj polovini 2010. godine, jedini odgovor ovog bloka na krizu je bila 750 milijardi eura vrijedna pomoć koja je uslijedila nakon pozajmice koja je u maju data Grčkoj.
Pozajmica iz fondova EU i MMF-a, uključujući i 440 milijardi eura od Europskog fonda za financijsku sigurnost (EFSF) se na početku mirno povratila, ali vrlo brzo ju je tržište počelo percipirati kao uperenu pušku, te su je testirali i riješili se lidera koji su to pokrenuli.
Političarima je trebalo mnogo mjeseci napornog rada kako bi uočili propuste svoje primarne strategije. Kao odgovor na to, sada su pokrenuli konkretniji, fleksibilniji i jasniji pristup rješavanju krize za koji mnogi stručnjaci i dalje smatraju da može osuditi na propast eksperiment zvani „zajednička valuta“.
„Moramo biti ispred krize i odgovoriti na nju mnogo suptilnije,“ rekla je zvaničnica eurozone koja je direktno uključena u strukturiranje ovog novog pristupa.
Izvor iz eurozone: Ne volimo biti u situaciji u kojoj je tržište u stanju dovesti državu do crvene linije i onda smo u krizi i moramo iznaći 80 ili 90 milijardi eura za pomoć kada je gotovo prekasno.
„Ne volimo biti u situaciji u kojoj je tržište u stanju dovesti državu do crvene linije i onda smo u krizi i moramo iznaći 80 ili 90 milijardi eura za pomoć kada je gotovo prekasno, a ranije bi mnogo manja količina novca pomogla da se kontrolira situacija,“ kaže ona.
Na raspravama koje su se odvijale na sastancima ministara financija zemalja eurozone u protekla dva mjeseca, fokusiralo se na to kako što pametnije iskoristiti fondove EFSF-a kako bi se oni povećali „kvantitativno i kvalitativno“, kako je rekao predsjednik Evropske centralne banke Jean-Claude Trichet.
Kvantitativni pristup se odnosi na to kako povećati kreditni kapacitet EFSF-a s trenutnih 250 milijardi eura na najviših 440 milijardi eura.
Raspravlja se i o tome da se povećaju odnosno udvostruče ukupna sredsta fonda, mada je Njemačka, kao najveći obskrbljivač, protiv te ideje.
Međutim, kvalitativni pristup ukazuje na veću kreativnost političara u suzbijanju krize koja hara Evropom već godinu dana.
U iščekivanju marta
Nikakve posebne odluke još uvijek nisu donesene, a vjerovatno i neće biti do 24. i 25. marta kada se lideri EU sastaju kako bi raspravili dalje korake. Ali neki prijedlozi su već izneseni te se uzimaju u razmatranje.
Zemlje eurozone su otvorile mogućnost da se fond EFSF koristi kako bi se kupovale obveznice direktno na sekundarnom tržištu ili kako bi se davale pozajmice siromašnim zemljama da si same kupuju obveznice.
Ulažu se i napori da se promijeni način financiranja država kao što su Portugal, Grčka i Španija i da im se omogući privatna isplata dugova i prodaja obveznica putem spajanja u sindikat.
Zemlje eurozone su također tražile pomoć od svojih stranih partnera. Kina je dala javno obećanje da će kupiti dug Grčke i Španije. Japan i Rusija se također spominju kao mogući kupci obveznica zemalja Eurozone.
Bez obzira je li to rezultat prilagođenijeg pristupa ili tržišno motiviranih faktora, čini se da investitori malo po malo dolaze.
„Rastu očekivanja da će evropske vlasti krenuti sa mnogo nezavisnijom fiskalnom politikom od samita u martu,“ rekao je u ponedjeljak Nick Stamenkovic, stručnjak za dugove u RIA Capital Markets opisujući pozitivnije stanje na evropskom tržištu.
Analitičari koji su pratili krizu proteklih godina smatraju da postoje veće šanse da se ide ispred tržišta i vjeruju da je Njemačka prihvatila mnogo pragmatičniji pristup.
„Činjenica da je tržište mnogo mirnije je iz perspektive eurozone i EU dobra stvar,“ kaže Janis Emmanouiliadis, analitičar Evropskog političkog centra.
„Ukoliko u nekoliko sedmica do samita u martu uspiju donijeti konkretne prijedloge, to bi bio pozitivan korak koji bi ih stavio u poziciju ispred tržišta,“ dodaje Emmanouiliadis.
Ali i on kao i ostali upozorava da je ovo samo kratkoročni pristup. Ključno stvar za saniranje krize je restrukturiranje ekonomija slabijih zemalja eurozone, što bi ih učinilo kompetitivnijim, povećalo njihovu dobit, smanjilo nezaposlenost i prekomjerno trošenje.
To je višegodišnji proces koji je dio plana Evropske unije da ojača stabilnost i poveća dobit. Kratkoročno je nužno osmisliti praktičnu strategiju koja omogućava eurozoni da uoči problem prije nego što se on pojavi.
„Znamo šta trebamo raditi i u čemu su problemi, ali potrebno je natjerati zemlje da prihvate novu strategiju i da reaguju na problem prije nego što eksplodira,“ zaključuje izvor iz eurozone.
