U mirnoj i oblačnoj večeri u Izmitu na zapadu Turske tanker pod panamskom zastavom "Bela 6" spustio je sidro i počeo da pumpa skoro 100.000 tona ruske nafte.
Isporuka 6. januara nije bila uobičajena za vlasnika rafinerije, kompaniju Tupras, koja je prethodnog meseca, prema podacima Centra za istraživanje energije i čistog vazduha (CREA), smanjila uvoz ruske sirove nafte za 69 odsto pre nego što su sankcije EU stupaju na snagu 21. januara.
Nova mera zabranjuje uvoz proizvoda dobijenih iz ruske sirove nafte u Evropsku uniju i predstavlja poslednji pokušaj da se smanje prihodi Moskve za vođenje rata u Ukrajini.
Ona posebno pogađa rafinerije u Turskoj i Indiji koje uvoze rusku sirovu naftu, pretvaraju je u proizvode poput mlaznog goriva, dizela ili komponenti za mešanje i potom ih isporučuju na tržište EU.
Zajedno s američkim sankcijama ruskim naftnim gigantima prošle jeseni, američkom blokadom isporuka iz Venecuele i neizvesnošću oko mogućih američkih vojnih udara na Iran, mere EU doprinose porastu nestabilnosti međunarodnih isporuka nafte.
"Nalazimo se u izvanrednom okruženju, uz mnogo globalnih geopolitičkih kolebanja u sistemu", rekao je Dejvid Edvard (David Edward) iz londonske firme General Index za podatke o tržištima robe, tokom vebinara 14. januara.
Širi kontekst je globalni višak nafte koji se naširoko predviđao za 2026, zbog visoke proizvodnje koja je dovela do naglog pada cena nafte 2025. To je već smanjilo ruske prihode od nafte na najniži nivo od 2022, pokazuju podaci Međunarodne agencije za energiju (IEA).
Rupe u zakonu
Nova zabrana EU najavljena je u okviru 18. paketa sankcija Unije u julu, dajući rafinerijama vremena da unapred smanje uvoz.
"U toku sledeće nedelje, ovo će biti jedna od najvažnijih tema za razgovor širom sveta", rekao je analitičar kompanije Kpler Sumit Ritoli, napominjući da su se velike indijske rafinerije već "samosankcionisale" objavivši da više neće kupovati rusku sirovu naftu.
"Što se tiče Turske... oni i dalje uvoze ruske barele, ali to pada dok mi govorimo, njihov obim je smanjen za 20-30 odsto", dodao je on.
CREA je ukazala na to da je uvoz ruske sirove nafte u Indiju pao za 29 odsto u decembru, na najniži nivo od kada je pre tri godine G7 uveo ograničenje cena, iako je veliki deo toga rezultat i američkih sankcija Rosnjeftu i Lukoilu, najvećim ruskim proizvođačima nafte.
U svakom slučaju, kritičari su upozorili da bi neke rafinerije mogle pokušati da prikriju poreklo sirove nafte koja se koristi u njihovim proizvodima kako bi izbegle sankcije EU.
Oni takođe sugerišu da izuzeća za zemlje, uključujući Veliku Britaniju ili Srbiju, stvaraju mogućnost da se naftni proizvodi rafinisani od ruske sirove nafte reeksportuju u EU.
Analitičar CREA-e Isak Levi (Isaac) rekao je da bi se ista taktika mogla koristiti unutar pojedinih zemalja, pošto se zabrana odnosi na luke i rafinerije koje uvoze rusku sirovu naftu.
"Postoji gruzijska rafinerija pod nazivom Kulevi na Crnom moru i ona kupuje rusku sirovu naftu, rafiniše je u proizvode... i izgleda da šalje te rafinisane proizvode iz druge luke", rekao je Levi za RSE.
On je potpisao otvoreno pismo šefici spoljne politike EU Kaji Kalas (Kallas) od međunarodnog saveza od oko 100 grupa civilnog društva u kojem se EU poziva da pooštri pravila.
Levi je rekao da su dobili "hvala", ali ne i odgovor o merama za zatvaranje rupa. Portparol Kalas nije odgovorio na upit RSE.
"Pružili smo niz različitih rešenja... jedno je zabrana uvoza rafinisanih goriva iz bilo koje rafinerije koja ima cevovodnu vezu s ruskom sirovom naftom. Dakle, to bi uglavnom bile one rafinerije u Kini koje su povezane s ruskim cevovodom. Prilično jednostavna metoda koja bi mogla ponovo da zaustavi stotine miliona, ako ne i milijarde evra koji teku ka Kremlju", rekao je Levi.
Kina stupa na scenu?
Neki posmatrači sugerišu da bi Kina mogla da apsorbuje deo viška ruskih isporuka nafte od kojih su odustali Indija, Turska ili drugi.
Podaci CREA pokazuju porast od 23 odsto u uvozu sirove nafte iz Rusije u Kinu u decembru. Tog meseca je prijavljeno nekoliko tankera s naftom tipa Ural, koje je izgleda Indija odbila, navodno su bili u vodama kod kineskih luka u Žutom moru.
Erika Dauns (Erica Downs), viša istraživačica s fokusom na kineska energetska tržišta na Univerzitetu Kolumbija, rekla je za RSE da će ključnu ulogu igrati male, nezavisne rafinerije nazvane "čajnici" (teapot).
One pokrivaju oko 20 odsto kapaciteta kineskih rafinerija i, kako je rekla, prelaze između ruske i iranske sirove nafte jureći "izuzetno male marže".
"Mislim da se zasigurno može reći da Kina neće moći da apsorbuje sve što Indija i Turska odbijaju. Ali, posebno među 'čajnicima', to su ponude koje treba uloviti. I ako je popust dovoljno velik, ako osećaju da je njihova izloženost riziku podnošljiva, uzeće više", rekla je Dauns.
Prošle godine, Vašington je uveo sankcije na tri takve male nezavisne rafinerije zbog trgovine sankcionisanom iranskom naftom. Ipak, rekla je Dauns, dok su velike kineske nacionalne naftne kompanije bile oprezne oko sankcija, "čajnici" su bili manje zabrinuti.
"Pošto mnogi od njih nisu izloženi finansijskom sistemu američkog dolara, znate, mnogo su spremniji... da trguju sankcionisanom sirovom naftom", rekla je ona. "Ako SAD sankcionišu naftni terminal u Kini zbog uzimanja sankcionisane sirove nafte, onda bi terminal mogao reći 'U redu, već smo pod sankcijama, samo ćemo nastaviti da je uzimamo'. Oni su otporni."
Naravno, svaka ruska nafta koju kupe takve male rafinerije takođe će biti uz veliki popust, što će dodatno prigušiti finansijske tokove ka Kremlju.
"Mislimo da će ova mera imati uticaj i da će smanjiti ruske izvozne prihode", rekao je analitičar CREA Levi. "Ali mislimo da je potrebno učiniti više kako bi se ona sprovela i osiguralo da uticaj zaista traje i da smanjuje ruske izvozne prihode."