U Erdutu je u petak obilježena 15. obljetnica potpisivanja sporazuma između hrvatskih vlasti i predstavnika pobunjenih Srba iz istočne Hrvatske, kojim je započela mirna reintegracija Hrvatskog podunavlja u hrvatski ustavno-pravni poredak. Danas međuetnički odnosi više nisu problem, ali su problemi nezaposlenost i previše nekažnjenih ratnih zločina.
„Najvažnije je postignuće Erdutskog sporazuma što više nije bilo ljudskih žrtava, i što su se ljudi – Hrvati, kao i Srbi iz drugih krajeva Hrvatske – mogli vratiti svojim domovima“, kazala je hrvatska premijerka Jadranka Kosor na obilježavanju 15. obljetnice potpisivanja sporazuma koji je omogućio mirnu reintegraciju istočnog dijela Hrvatske pod kontrolom pobunjenih Srba u hrvatski ustavno-pravni poredak.
„Mirna reintegracija je uspješno završena. Ali naše opredijeljenje za dalju izgradnju društva tolerancije i dijaloga ostaje naša trajna obveza.“
Podsjetimo, Erdutskim sporazumom, dogovorenim na margini Daytonskih mirovnih pregovora, a nakon što je Hrvatska vojno reintegrirala dijelove zapadne Slavonije, Like, Korduna, Banije i dalmatinskog zaleđa pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba u akcijama „Bljesak“ i „Oluja“, dogovorena je i reintegracija dijela Hrvatske najbližeg Srbiji, ali mirnim putem.
Svojevrsni „kum“ tog sporazuma, tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter W. Galbraith kazao je kako je uspjeh reintegracije „ovisio o tome hoće li Hrvatska biti uskogrudna nacionalistička ili moderna europska zemlja s kulturom tolerancije za sve nacije".
"U trenutku kad se potpisivao sporazum, to nismo znali. Petnaest godina poslije sve je potpuno jasno - Hrvatska je suvremena europska zemlja“, zaključio je Galbraith.
Potpredsjednik Samostalne demokratske srpske strane Milorad Pupovac kazao je kako je malo tko u Hrvatskoj svjestan velike važnosti tog sporazuma.
„Trebali bismo ga početi prihvaćati kao jedan od onih datuma koji bi na mapi obilježavanja u republici Hrvatskoj trebao imati značajniju ulogu nego što je imao u proteklih 15 godina.“
Nezaposlenost problem broj jedan
Danas, 15 godina kasnije, mnogo je toga drugačije. Svakodnevni život najviše opterećuje visoka nezaposlenost, ali i previše ratnih zločina koji nisu dobili sudski epilog.
Vukovarac Drago Glasnović, predsjednik Zajednice povratnika Vukovarsko-srijemske županije jedan je od 92.000 ljudikoji su se nakon početka mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja mogli vratiti svojim domovima iz kojih su prognani 1991-ve. „Mnogo se toga otada promijenilo,“ kaže on za naš radio.
„Gospodarstvo je problem broj jedan, a nacionalna opredijeljenost je nešto što ipak polako ide niže i niže na ljestvici prioriteta... Ljudi hoće živjeti, stvarati, raditi a sve manje se razgovara o nečemu što se zove međunacionalno sučeljavanje, koje je bilo prije toliko godina.“
Međutim, neprocesuiranje ratnih zločina frustrira, upozorava Glasnović.
„Nas opterećuje ogromna sporost koja traje predugo, i neke institucije koje su trebale odraditi svoj posao čine to dosta, dosta sporo, i zbog toga budemo zatečeni zbog toga što su tek sada počeli otvarati neke stvari, koje su mnogima već dugo vremena bile poznate.“
I za jednu od utemeljiteljica osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Katarinu Kruhonju 15 godina nakon početka mirne reintegracije najveći je nedostatak - nedovoljno istraživanje i procesuiranje ratnih zločina.
„To je trebao biti jedan važan, kratkoročan, intenzivan zadatak u postintegracijskom periodu, međutim i danas mnogi zločini koji su se ovdje dogodili nisu dovoljno dobro istraženi da bi mogli biti procesuirani, a i tamo gdje su podignute optužnice, one su na žalost loše, nedovoljno argumentirane, pa se najčešće ti procesi završe ponavljanjem, oslobađajućim presudama ili odustancima od daljeg postupka...“
„Najvažnije je postignuće Erdutskog sporazuma što više nije bilo ljudskih žrtava, i što su se ljudi – Hrvati, kao i Srbi iz drugih krajeva Hrvatske – mogli vratiti svojim domovima“, kazala je hrvatska premijerka Jadranka Kosor na obilježavanju 15. obljetnice potpisivanja sporazuma koji je omogućio mirnu reintegraciju istočnog dijela Hrvatske pod kontrolom pobunjenih Srba u hrvatski ustavno-pravni poredak.
„Mirna reintegracija je uspješno završena. Ali naše opredijeljenje za dalju izgradnju društva tolerancije i dijaloga ostaje naša trajna obveza.“
Podsjetimo, Erdutskim sporazumom, dogovorenim na margini Daytonskih mirovnih pregovora, a nakon što je Hrvatska vojno reintegrirala dijelove zapadne Slavonije, Like, Korduna, Banije i dalmatinskog zaleđa pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba u akcijama „Bljesak“ i „Oluja“, dogovorena je i reintegracija dijela Hrvatske najbližeg Srbiji, ali mirnim putem.
"Petnaest godina poslije sve je potpuno jasno - Hrvatska je suvremena europska zemlja", ocjenjuje svojevrsni „kum“ Erdutskog sporazuma Peter W. Galbraith.
Svojevrsni „kum“ tog sporazuma, tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter W. Galbraith kazao je kako je uspjeh reintegracije „ovisio o tome hoće li Hrvatska biti uskogrudna nacionalistička ili moderna europska zemlja s kulturom tolerancije za sve nacije".
"U trenutku kad se potpisivao sporazum, to nismo znali. Petnaest godina poslije sve je potpuno jasno - Hrvatska je suvremena europska zemlja“, zaključio je Galbraith.
Potpredsjednik Samostalne demokratske srpske strane Milorad Pupovac kazao je kako je malo tko u Hrvatskoj svjestan velike važnosti tog sporazuma.
„Trebali bismo ga početi prihvaćati kao jedan od onih datuma koji bi na mapi obilježavanja u republici Hrvatskoj trebao imati značajniju ulogu nego što je imao u proteklih 15 godina.“
Nezaposlenost problem broj jedan
Danas, 15 godina kasnije, mnogo je toga drugačije. Svakodnevni život najviše opterećuje visoka nezaposlenost, ali i previše ratnih zločina koji nisu dobili sudski epilog.
Vukovarac Drago Glasnović, predsjednik Zajednice povratnika Vukovarsko-srijemske županije jedan je od 92.000 ljudi
"Gospodarstvo je problem broj jedan, a nacionalna opredijeljenost je nešto što ipak polako ide niže i niže na ljestvici prioriteta", kaže Vukovarac Drago Glasnović.
„Gospodarstvo je problem broj jedan, a nacionalna opredijeljenost je nešto što ipak polako ide niže i niže na ljestvici prioriteta... Ljudi hoće živjeti, stvarati, raditi a sve manje se razgovara o nečemu što se zove međunacionalno sučeljavanje, koje je bilo prije toliko godina.“
Međutim, neprocesuiranje ratnih zločina frustrira, upozorava Glasnović.
„Nas opterećuje ogromna sporost koja traje predugo, i neke institucije koje su trebale odraditi svoj posao čine to dosta, dosta sporo, i zbog toga budemo zatečeni zbog toga što su tek sada počeli otvarati neke stvari, koje su mnogima već dugo vremena bile poznate.“
I za jednu od utemeljiteljica osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Katarinu Kruhonju 15 godina nakon početka mirne reintegracije najveći je nedostatak - nedovoljno istraživanje i procesuiranje ratnih zločina.
„To je trebao biti jedan važan, kratkoročan, intenzivan zadatak u postintegracijskom periodu, međutim i danas mnogi zločini koji su se ovdje dogodili nisu dovoljno dobro istraženi da bi mogli biti procesuirani, a i tamo gdje su podignute optužnice, one su na žalost loše, nedovoljno argumentirane, pa se najčešće ti procesi završe ponavljanjem, oslobađajućim presudama ili odustancima od daljeg postupka...“
